École française de Rome, Francuski institut u Rimu, jedna je od najcjenjenijih stranih istraživačkih ustanova u glavnom gradu Italije.[1] Osnovan je 1873. godine kao odsjek École française d’Athènes (Francuskog instituta u Ateni), utemeljenog 1846. godine, s ciljem usavršavanja mladih arheologa u Rimu. Naredne godine mijenja naziv u École archéologique de Rome. Godine 1875. institut je postao neovisna ustanova te je započeo s djelovanjem pod današnjim nazivom École française de Rome. Od tada do danas smješten je u reprezentativnoj renesansnoj palači Palazzo Farnese, koju dijeli s francuskim veleposlanstvom. Francuski institut među najstarijim je ustanovama ovog tipa u Rimu, poput primjerice rimskog odsjeka Njemačkog arheološkog instituta (Deutschen Archäologischen Instituts) osnovanog 1829. ili Britanskog instituta (The British School at Rome) osnovanog 1901. godine.

Palazzo Farnese – sjedište Francuskog instituta u Rimu

École française de Rome je od 2011. godine uključena u mrežu sličnih francuskih instituta koji djeluju u inozemstvu (Les écoles françaises à l’étranger) u sklopu Agence pour l’enseignement français à l’étranger (Agencije za francusko obrazovanje u inozemstvu), a pod nadležnošću je Ministère de l’Europe et des Affaires étrangères (Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske). Rimski Institut ubraja se među pet prestižnih inozemnih francuskih istraživačkih centara, uz one u Madridu (Casa de Velázquez), Kairu (Institut français d’archéologie orientale), nizu azijskih centara sa sjedištem u Parizu (École française d’Extrême-Orient) te već spomenutoj Ateni (École française d’Athènes). Od 1999. godine institutu je pridružen već postojeći Centre Jean Bérard u Napulju, gdje se istraživanja provode u suradnji s francuskim Centre national de la recherche scientifique (Nacionalnim centrom za znanstvena istraživanja).

Tijekom prvih stotinu godina znanstvena djelatnost instituta bila je usredotočena na arheološka i povijesna istraživanja koja su tradicionalno obuhvaćala razdoblja antike i srednjeg vijeka. Međutim, od 1974. godine, kada je u znanstveno-istraživačkom segmentu instituta došlo do reorganizacije, jednaka se pažnja počela pridavati istraživanju razdoblja novog vijeka i suvremenog doba. U navedenoj reorganizaciji ustrojene su tri direkcije ili odsjeka instituta, koji su ostali neizmijenjeni do danas: Direction des études Antiquité (Odsjek za studij antike), Direction des études Moyen Âge (Odsjek srednjovjekovnih studija) i Direction des études Époques moderne et contemporaine (Odsjek novovjekovnih i suvremenih studija).

Naslovnica jednog od brojnih izdanja Francuskog instituta u Rimu

U geografskom smislu područje znanstveno-istraživačkog interesa instituta znatno je šire od Rima te obuhvaća Italiju, jugoistočnu Europu, odnosno područje uz Jadransko more (Slovenija, Hrvatska, Albanija i Srbija) te područje Magreba (Alžir, Maroko, Tunis). Istraživački programi instituta obuhvaćaju široki raspon tema od prethistorije do sasvim suvremenih i aktualnih tema. Pritom se posebno potiču istraživanja sa snažnim interdisciplinarnim karakterom, kao i međunarodni projekti koji okupljaju internacionalne timove znanstvenika. Trenutno je institut nositelj 32 velika međunarodna projekta što se provode u suradnji s nizom partnerskih ustanova, a uglavnom je riječ o cijenjenim europskim sveučilištima i institutima. Također, nastoji se provoditi istraživanja uz podršku lokalne zajednice, stoga je diseminacija najnovijih spoznaja i rezultata izuzetno važan element pri procjeni kvalitete projekata. Projektni ciklusi u pravilu traju četiri godine. Sadašnji ciklus započeo je 2017. godine i zaključuje se 2021.

Osim izravnog financiranja niza višegodišnjih projekata, Francuski institut u Rimu pruža razne oblike potpore i poticaja za pojedinačna istraživanja i umrežavanje, pogotovo kada je riječ o doktorandima i mlađim znanstvenicima. Ne zanemarujući jedan od svojih temeljnih ciljeva, što je ujedno i razlog njezina osnivanja, a to je formativna uloga u usavršavanju mladih znanstvenika, ova institucija dodjeljuje brojne istraživačke stipendije mladim znanstvenicima iz Europe i Afrike. Za hrvatske prilike pomalo nestvarno zvuče sljedeći podaci: tijekom jedne akademske godine École française de Rome prosječno dodijeli 141 stipendiju doktorandima u trajanju od 15 dana do 2 mjeseca, za istraživanja koja se provode na području Italije. Uz to dodjeljuje 18 stipendija za postdoktorande te 24 jednomjesečne stipendije afirmiranim istraživačima. Treba spomenuti i da se svake godine u instituciju poziva preko 900 istraživača u sklopu raznih znanstvenih programa. Osim članova instituta, koji u pravilu prebivaju u Rimu ili okolici, od 1966. godine istraživači tijekom rada u Rimu imaju osiguran smještaj u 36 jednokrevetnih soba u sklopu obližnjeg dormitorija smještenog na Piazzi Navoni.

Posljednji segment aktivnosti koji se odvija u sklopu opsežne djelatnosti instituta, a koji se ovom prilikom izdvaja, jest njegova izdavačka djelatnost. Zahvaljujući dobro uhodanom sustavu i dugogodišnjem iskustvu, kao i nemalim financijskim sredstvima što se izdvajaju za ovaj važan segment znanstvenog rada, institut godišnje prosječno objavi 25 znanstvenih publikacija (Sl. 2). Važno je naglasiti da osim publikacija pretežno monografskog tipa, Francuski institut u Rimu od 1881. godine objavljuje znanstveni časopis Mélanges de l’École française de Rome.[2] Časopis izlazi dva puta godišnje, dostupan je u tiskanom obliku te ima otvoreni pristup, a svaka od triju direkcija ili odjela izdaje zasebna izdanja: Mélanges de l’École française de Rome – Antiquité (MEFRA), Mélanges de l’École française de Rome – Moyen Âge (MEFRM) i Mélanges de l’École française de Rome – Italie et Méditerranée modernes et contemporaines (MEFRIM). Arheološka, pak, istraživanja, točnije godišnji izvještaji brojnih arheoloških kampanja odrađenih u sklopu niza projekata instituta redovito se objavljuju u Chronique des activités archéologiques de l’École française de Rome.

Radni prostor s bogatom bibliotekom u Palazzo Farnese

Francuski institut u Rimu zasigurno predstavlja jednu od najcjenjenijih stranih znanstveno-istraživačkih ustanova humanističkih znanosti na području Italije, čiji kućni broj dormitorija već napamet znaju čak i djelatnici Tajnog vatikanskog arhiva. Riječ je o vrhunski organiziranoj instituciji s bogatom bibliotekom (Sl. 3), u kojoj istraživači imaju prigodu susresti neke od autoriteta iz polja njihova znanstvenog interesa u sklopu znanstvenih skupova ili pozvanih predavanja što se održavaju svakog mjeseca. Konačno, za veliki broj stipendista instituta možda su najvrijednija pisma preporuke ravnatelja biblioteke koja otvaraju gotovo sva vrata. Tijekom stoljeća i pol djelovanja u École française de Rome formirani su brojni iznimni znanstvenici, ali i znatan dio francuske drušvene elite. U idućem blogu biti će riječi o nekim od značajnih projekata, znanstvenim skupovima i istraživačima koji su obilježili povijest École française de Rome, kao i o aktualnim projektima i aktivnostima.

[1] http://www.efrome.it/fr.html

[2] https://journals.openedition.org/mefrim/3090