Ime autora: Pasquale Lazzarini (Venecija, 1667. – Gorizia, 1731.) i ,,Majstor bucmastih putta“/ „Maestro dei putti paffuti“
Naziv umjetnine: Oltar svetog Petra
Smještaj: župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (nekada Zborna crkva), Rijeka
Vrijeme nastanka: oko 1726.
Materijal: mramor
Dimenzije: 665 × 426 cm
Naručitelj ili donator: Zaklada Monte di Pieta

 Oltar svetog Petra nalazi se u četvrtoj kapeli lijevog broda župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci. Podignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen rombovima od raznobojnog mramora. Trapezoidni stipes dekoriran je kartušom od stiliziranih vitica u kojoj se nalazi malena figura svetog Petra u molitvi. Retabl se sastoji od lučne niše u koju je smještena starija oltarna pala s prikazom Traditio clavis, a nju flankiraju četiri kompozitna stupa od kojih su vanjski tordirani, a unutarnji ravni. Oni nose gređe na kojima su dijelovi prekinutog zabata s parom sjedećih anđela. Oltar završava atikom u koju je smješten kip Djevice, a nad njom vrh zabata s tri malena sjedeća putta. Na mramornim postamentima uz vanjske se stupove nalaze dva velika mramorna kipa. S desne strane je sveti Franjo Asiški, a s lijeve je sveti Jeronim Pokajnik. Iznad okvira oltarne pale postavljen je grb riječke plemićke obitelji Stemberg.

Povjesničar i kanonik Luigi Maria Torcoletti u monografiji o Zbornoj crkvi iz 1932. godine donosi prve podatke o podizanju oltara svetog Petra. Radmila Matejčić je na temelju stilskih karakteristika oltar atribuirala goričkom majstoru Pasqualeu Lazzariniju. Matej Klemenčič je neke elemente kiparske dekoracije oltara pripisao anonimnom kiparu prozvanom „Maestro dei putti paffuti“. Naposljetku, Danko Šourek bočne kipove svetog Franje Asiškog i svetog Jeronima Pokajnika povezuje s radionicom gradišćanskog altarista i kipara Paola Zulianija (Gradisca d’Isonzo, 1689. – 1769.)

Majstor Pasquale Lazzarini bio je porijeklom iz Venecije, a krajem 17. stoljeća  ušao je u goričku radionicu obitelji Pacassi te je ubrzo postao jedan od vodećih altarista u Goriziji. Njegovo prvo dokumentirano djelo u Rijeci je narudžba glavnog oltara nekadašnje isusovačke crkve svetog Vida. Za iste je naručitelje nešto kasnije izveo oltar svetog Ignacija Loyolskog te oltar svetog Alojzija Gonzage i svetog Stanislava Kostke. Njegov je i raskošni oltar u kapeli Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u sklopu bivšeg riječkog augustinskog samostana. Lazzarinijev oltar svetog Petra u Zbornoj crkvi svojim arhitektonskim elementima, poput karakterističnih tordiranih stupova te specifično izvedene atike tvori pandan oltaru svetog Ignacija u riječkoj crkvi svetog Vida. Motiv tordiranog stupa obavijenog lisnatim vijencem Lazzarini je preuzeo iz druge knjige Perspectiva pictorum et architectorum isusovačkog arhitekta Andree Pozza (Trento, 1642. – Beč, 1709.), omiljenog priručnika za brojne talijanske arhitekte i altariste prve polovice 18. stoljeća. Kiparska dekoracija atike, kao i okvira malenog mramornog depozita postavljenog na predelu djelo su anonimnog kipara prozvanog „Maestro dei putti paffuti“. Isti je majstor surađivao s Lazzarinijem na oltaru svetog Ignacija Loyolskog u nekadašnjoj isusovačkoj crkvi u Rijeci, dok su kipovi svetog Franje Asiškog i svetog Jeronima Pokajnika najvjerojatnije doista nastali u radionici Paola Zulianija.

O naručiteljima oltara svetog Petra doznajemo iz vizitacija pulskih biskupa nastalih tijekom 17. i 18. stoljeća. Oltar je vjerojatno utemeljen 1601. godine te se može pretpostaviti da je sredinom šestog desetljeća istog stoljeća dobio drveni rezbareni i polikromirani retabl s lučno zaobljenom palom koja je ostala sačuvana do danas. Riječ je o donaciji jelšanskog župnika Jerolima Stemberga koji je 1656. oporučno ostavio 3000 forinti za osnivanje zaklade Monte di Pieta i bratovštine Bezgrešnog začeća. Njegovi su nasljednici utemeljili zakladu 26. siječnja 1657. godine te se je njezinim novcima tijekom 1726. godine podigao novi mramorni oltar, dok su patronatsko pravo nad njime zadržali Stembergovi. Ova je obitelj dobila plemićki naslov i grb na osnovu grbovnice koju je car Ferdinand II. Habsburški 1631. dodijelio Jurju Stembergu kao zahvalu za vojnu pomoć prilikom obrane Bakra od mletačke opsade 1611. godine. Obitelj Stemberg bila je vlasnik nekoliko posjeda u Jelšanama i Klani. Prvi put se javljaju kao riječki patriciji 1652. te nakon toga počinju obnašati važnije političke i društvene funkcije u gradu.

Bibliografija: L. M. Torcoletti, Il Duomo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., str.13; R. Matejčić, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, Zagreb, 1970., str. 48-51; M. Klemenčič, ,,Scultura barocca in Istria tra Venezia, Gorizia, Lubiana e Fiume“, Saggi e Memorie di storia dell’arte, 30, 2006., str. 262-264; D. Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII. stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja (doktorski rad), II, Zagreb, 2012., str. 327-335; D. Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., str. 146-147.

MP