Najvažnije svjetske muzejske institucije, neka tijela Katoličke crkve, ali i brojna ministarstva kulture, znanstveni instituti i drugi, prepoznali su važnost prezentiranja umjetnina koje su u njihovom vlasništvu ili spadaju u njihov djelokrug zaštite, odnosno istraživanja. U posljednje vrijeme to se manifestira prvenstveno u digitalizaciji zbirki. Korist je od takvog načina predstavljanja građe višestruka. Iako fotografija umjetničkog djela nikada neće moći zamijeniti umjetničko djelo u realnom vremenu i prostoru, online baza podataka omogućava inicijalno upoznavanje s umjetninama pojedinog muzeja, sakralnog objekta, regije, itd. Pregledavanjem kategorija istaknutih na naslovnoj internetskoj stranici lako se može steći uvid u građu pojedine institucije.

Postojanje online zbirke izuzetno je korisno i istraživačima tijekom priprema za terensko istraživanje. Njihov izlazak na teren sada može biti ciljan, bez nepotrebnog pretraživanja depoa ili drugih spremišta. Također, treba imati na umu da brojne institucije često posjeduju građu kojoj dugotrajno izlaganje u stalnom postavu šteti pa se stoga čuva pod vrlo specifičnim uvjetima u spremištima te je od izuzetne važnosti digitalizirati takve materijale kako bi neprekidno bili na raspolaganju javnosti. Do takvog su zaključka došle gotovo sve ozbiljnije institucije što se bave pohranjivanjem i prezentacijom velikog broja predmeta.

Može se steći dojam kako nije velika stvar digitalizirati i online postaviti oko 15% muzejske građe kao što su to učinili djelatnici bečke Alberitne. Međutim, kada shvatite da je riječ o 155 818 umjetničkih djela, postane jasno kako se Austrijanci ne šale i da su izvrstan primjer dobre prakse. Naime, u tom se muzeju čuva više od 900 000 grafičkih listova – a toj brojci treba još pridodati radove u drugim medijima – što ne mogu biti izloženi tijekom duljeg vremena kako zbog okolinskih, tako zbog kvantitativnih razloga. Zbog toga postoji bogata online zbirka koju možete istražiti na sljedećem linku: http://sammlungenonline.albertina.at/Default.aspx?lng=english2.

Međutim, kada pomislite da je 155 818 digitaliziranih djela ogroman broj, ostanete osupnuti online bazom The British Museuma, čiji su djelatnici digitalizirali preko 1 000 000 objekata koje možete pogledati na narednoj poveznici: https://www.britishmuseum.org/research/collection_online/search.aspx.

Ogromne online zbirke, veće ili manje, imaju i druge respektabilne institucije poput The Metropolitan Museum of Art u New Yorku, Rijksmuseum u Amsterdamu, Lombardia Beni Culturali, Museum of Fine Arts u Bostonu, Louvre u Parizu, The National Gallery of Art u Washingtonu, Beni Ecclesiastici in Web itd. Naime, svi su ovi muzeji i druge institucije koje se bave umjetničkom baštinom potpuno svjesni važnosti dostupnosti podataka i slika s ciljem očuvanja i prezentiranja djela. Naime, online materijali ne pomažu u radu samo povjesničarima umjetnosti, već i ostalim znanstvenicima. Za širu su javnost također važni jer služe edukaciji i kvalitetnom artikuliranju slobodnog vremena populacije. Dostupnost online zbirke ne bi trebala smanjiti broj posjetitelja u, primjerice, muzejima i galerijama. Naprotiv, ako netko na internetu pronađe muzealiju koja ga zanima, vrlo vjerojatno će je htjeti vidjeti uživo iz barem dva razloga. Prvi je, kako je već rečeno, taj što digitalizirani prikaz nikad neće moći zamijeniti stvarni predmet, a drugi je višeslojnost značenja pojedine muzealije što, zavisno o kontekstu u kojem je izložena, svaki put ”priča novu priču”. Drugim riječima, muzeji, crkve i druge institucije što čuvaju umjetnine su vrlo važne karike u stvaranju identiteta neke zajednice. S druge strane, bolje upoznavanje znanstvenika i svekolike javnosti s građom zasigurno će rezultirati većom količinom povratnih informacija i novih spoznaja što, dakako, najviše koristi samim institucijama.

Postoji nekoliko faktora što utječu na uspješnost prezentiranja građe digitalnim putem. Prije svega, potrebna su novčana sredstva za provedbu takvog programa pa je stoga i jasno zašto u procesu digitalizacije prednjače od ranije etablirane institucije. Međutim, bilo bi pogrešno pretpostaviti da je riječ samo o novcu. Za provedbu kvalitetne digitalizacije potrebna je dobra organizacija rada pojedine institucije te radni elan zaposlenika. Međutim, najvažnije je imati viziju. Ako ona nedostaje, uzalud je sav uloženi novac. Riječ je ovdje o pravilu koje gotovo i nema iznimaka.

Da online zbirke najvažnijih muzejskih institucija u praksi izvanredno funkcioniraju nedavno sam se i sam osvjedočio. Na stranicama londonskog The British Museuma pronašao sam grafički list Giovannija Antonia Faldonija (Asolo, o. 1690. – o. 1770.) prema kojemu je nastala slika Sveti Ante Padovanski s Djetetom što se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, a utvrdio sam da se istim koristio i Valentin Metzinger (Saint-Avold, 1699. – Ljubljana, 1759.). Štoviše, u The British Museumu se nalazi te je digitaliziran i crtež Giambattiste Piazzette (Venecija, 1683. – 1754.) prema kojemu je nastao Faldonijev bakrorez. Već sami podaci o grafičkom listu i crtežu što se nalaze na muzejskim stranicama, pomogli su mi pri datiranju rada iz Rijeke. Međutim, superiorna efikasnost The British Museuma možda najviše dolazi do izražaja u brzini usluge. S obzirom na to da mi je trebala fotografija u visokoj rezoluciji za pozivnicu na javno predavanje, poslao sam 16. studenoga 2018. godine molbu The British Museumu putem e-maila oko 23 sata. Vrlo ljubazni odgovor, i što je puno važnije, traženu fotografiju, dobio sam samo 4 sata nakon poslanog maila – u 3:28 ujutro. Uz to su, naravno, išli uvjeti korištenja te opaska da im se ponovno obratim ako mi fotografija nije dovoljno dobra. Međutim, pogađate, reprodukcija je bila izvrsne kvalitete.

Superioran brand, jasno je, ne nastaje sam od sebe, već je posljedica efikasnosti, brzine, kvalitete i ljubaznog ophođenja. Zbog čega to još uvijek nije razvidno?