Addenda za Primjer talijanske pokrajine Marche: primjer Talijanske prijestolnice kulture za 2020. – Parma
Nina Kudiš
Parma je upravo odabrana za Talijansku prijestolnicu kulture 2020. godine (Artribune.com), u isto vrijeme kada će i Rijeka biti, uz irski Galway – nikako ne zaboravimo, Europskom prijestolnicom kulture. Talijanska je vlada, naime, vidjevši kompetitivnost, kvalitetu projekata, vidljivost i kulturno-gospodarski napredak na natjecanju za EPK za 2019. godinu, odlučila istu formulu upotrijebiti na nacionalnoj razini, a grad pobjednik za realizaciju jednogodišnjeg programa dobiva potporu od 1.000.000 eura.
Katedrala i krstionica u Parmi
Program s kojim je Parma dobila naslov Talijanske prijestolnice kulture naziva se La cultura batte tempo, u doslovnom značenju – kultura udara ritam ili kultura ima ritam, ali se može razumjeti i kao „kultura pobjeđuje vrijeme“. No, kvaliteta ovog programa ne iscrpljuje se u inteligentnoj igri riječima. Osim što je dokazala da je sposobna provoditi projekte u kulturi i koordinirati složeni sustav entiteta (državnih, javnih i privatnih institucija, udruga građana, pojedinaca i drugoga) na gradskom i okolnom području, Parma je pobijedila jer njezin projekt objedinjuje POVIJEST, TRADICIJU I MULTIKULTURALNOST!
Uz spajanje kulture i brige o svim građanima, revitalizaciju urbanih četvrti i društvenu integraciju, involviranje javnih i privatnih institucija, ovaj se program koji se sastoji od 32 projekta odlikuje jednom, za naše prilike, prilično neobičnom karakteristikom: zamišljen je u uskoj suradnji sa SVEUČILIŠTEM I ZNANSTVENICIMA. To znači da su u Parmi, kako se čini, prevagu odnijeli poštovanje prema, u ovom slučaju, humanističkom znanju i obrazovanju (čak i kod onih kojima je oboje možda manjkavo, kao što su na primjer političari) i zdrav razum, u skladu sa starom poslovicom: dajte dite materi! Dajte osmišljavanje projekata u kulturi u ruke onih koji najviše znaju o, na primjer, književnosti, vizualnim umjetnostima ili glazbi, jer su u stjecanje takvog znanja investirali desetljeća predanog rada. A možda su i postigli kakav znanstveni uspjeh, kod kuće ili, ne daj bože, u inozemstvu. Bilo bi lijepo i ohrabrujuće kada bi Parma pokazala da se u takve projektne programe mogu uključiti svi ili isključivo oni, kako vam je draže, koji mogu doprinijeti svojim stvarnim znanjem i kreativnošću, bez klanskih pripadnosti i uskih osobnih interesa.
17. veljače 2018.
