Ime autora: Nepoznati južnonjemački majstor
Naziv djela: Relikvijar sv. Kvirina Sisačkog
Smještaj: katedrala Uznesenja Marijina, Krk
Vrijeme nastanka: oko 1600.
Materijal: srebro
Dimenzije: 10,5 x 10 cm
Naručitelj ili donator: bavarski vojvoda Vilim V. (Landshut, 1548. – Schleißheim, 1626.) i krčki biskup Giovanni della Torre (Venecija, oko 1556. – Padova, 1623.)

Bista-relikvijar Sv. Kvirina, Krk, Sakralna izložba u crkvi Sv. Kvirina (foto: D. Tulić, 2012.)

 

Srebrni i djelomično pozlaćeni relikvijar u obliku pikside izrađen je tehnikama lijevanja, iskucavanja, graviranja i punciranja. Okruglo podnožje na koljenu je ukrašeno vegetabilnim ornamentom, iznad kojega su profilirani prstenovi međučlana, od kojih je posljednji značajno širi i kaneliran. Na njega je postavljena niska valjkasta kutijica, dekorirana s po tri detaljno izvedena i naizmjenično raspoređena motiva krilatih kerubinskih glavica te vrpci s girlandama cvijeća i nara. Poklopac je uz obod ukrašen nizom usporednih jezičaca i trakom s natpisom sljedećeg sadržaja: RELIQVIÆ · S. QVIRINI · REGIS ET MART :. Na središnjem, uzdignutom dijelu poklopca ponavljaju se umanjeni i pojednostavljeni motivi s valjkastog oplošja, dok na vrhu najvjerojatnije nedostaje figurica sveca. Piksida-relikvijar je pohranjena u drvenoj, pozlaćenoj i polikormiranoj bisti koja prikazuje svetog biskupa, u ovom slučaju Kvirina Sisačkog, zaštitnika grada i biskupije. Srebrni relikvijar prvi usputno spominje Piero Pazzi 1994. godine smatrajući da je riječ o radu dubrovačkih radionica i datirajući ga u 16. stoljeće. O relikvijaru je 2015. godine pisao Danijel Ciković u članku objavljenom u Zborniku za umetnostno zgodovino, kojom prilikom su objavljeni i prijepisi iz vizitacijskih zapisnika biskupa Jurja Georgicea i Stefana Davida iz 17. stoljeća, a koji se odnose na ovu relikviju. Prema natpisu na komadiću pergamene priloženom uz moći, riječ je o donaciji vojvode Vilima V. Bavarskog (Landshut, 1548. – Schleißheim, 1626.) iz 1604. godine krčkom biskupu Giovanniju della Torreu (Venecija, oko 1556. – Padova, 1623.) i njegovoj katedrali.

Stilskim rječnikom krčki je relikvijar blizak dvjema piksidama, doduše ponešto drugačijeg kompozicijskog rješenja, ali i nizu drugih liturgijskih predmeta iz isusovačke crkve sv. Mihovila u Münchenu te iz rezidencije obitelji Wittelsbach, na primjer ampulicama, kandilima i oltarnim svijećnjacima, nastalim u posljednjim desetljećima 16. ili najkasnije početkom 17. stoljeća. Od minhenskih primjera kojima je stilom, ali i načinom modelacije vegetabilnih motiva, krčka piksida nalik treba spomenuti još raskošno izvedenu Škropionicu augsburškog majstora Philippa I. Warnbergera (1585.-1590.), koja se također čuva u riznici rezidencije obitelji Wittelsbach. Relikvijar iz Krka najvjerojatnije je izrađen u nekom od vodećih južnonjemačkih centara zlatarskog i srebrnarskog obrta, moguće Münchenu. O zlatarskoj vještini majstora svjedoče varijacije u izvedbi motiva na oplošju koji su učinjeni prema različitim predlošcima. Svečanom i raskošnom izgledu moćnika doprinosi bikromatsko suglasje pozlaćenih i srebrnih elemenata. Krčki je relikvijar vrlo vješto modeliran, no ipak uobičajeni proizvod te ga nije moguće uspoređivati sa znatno kompleksnijim i virtuozno izvedenim predmetima koji su nastali kao ekskluzivne narudžbe bavarskog vojvode Vilima V. ili članova njegove obitelji. Riječ je o, na primjer, znamenitom Relikvijaru Sv. Jurja kojeg je, uz ostale, izradio minhenski zlatar Hans Schleich (1586/97.) i o Pokalu u obliku brodice augsburškog zlatara Caspara Hentza (oko 1594.). Neki od tih uglavnom devocionalnih predmeta, poput Statue Sv. Mihovila s početka 17. stoljeća što se čuva u već spomenutoj rezidenciji obitelji Wittelsbach u Münchenu, realizirani su prema crtežima Vilimova dvorskog Kunstintendanta Friedricha Sustrisa (Padova, 1540. – München, 1599.).

Tradicionalno se vjeruje da su u relikvijaru pohranjene moći zaštitnika grada Krka i Krčke biskupije sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika s početka 4. stoljeća, čije je tijelo iz Sambotela (lat. Sabaria ili Savaria) stoljeće nakon smrti bilo preneseno u Rim. Moguće je pretpostaviti da je relikvijar s moćima sv. Kvirina biskupu della Torreu poklonjen iz moćnika isusovačke crkve ili Vilimove osobne kolekcije u dvorskoj kapeli minhenske rezidencije. Sama relikvija u München je vjerojatno dospjela iz obližnjeg gradića Tegernseea, odnosno ondašnje samostanske crkve u kojoj se štuje kult jednog od svetaca imena Kvirin. U ovu su, do ukinuća 1803. godine važnu carsku benediktinsku opatiju (Reichsabtei Tegernsee), u drugoj polovini 8. stoljeća iz Poncijanovih katakombi prenijete relikvije rimskog mučenika Kvirina iz 3. stoljeća. Kao u brojnim slučajevima ranokršćanskih mučenika podaci o životu ovog sveca nisu pouzdani te se činjenice isprepliću s legendama, ponekad i drugih svetaca. Prema jednoj takvoj Kvirin je bio sin rimskog cara Marka Julija Filipa (Shahbā, oko 204. – Verona, 249.), poznatijeg kao Filip (I.) Arapin, a bilježi se čak i da je bio Episcopus Laureacensis (današnji Enns u Austriji). Nedvojbeno je, međutim, da je u razdoblju ranog novog vijeka ovaj svetac smatran kraljem i mučenikom te prikazivan s vladarskim insignijama. O tome svjedoče mnogi pisani izvori, u kojima se i sama opatija često naziva venerabile monasterium sancti Quirini regis et martyris in Tegernsee. Za pretpostaviti je da je zbog navedenog na poklopcu krčkog relikvijara, uz isticanje Kvirinova mučeništva (martyr), iskucana kraljevska titula (rex), dok je na pergameni ispisana ona biskupska (episcopus).

Južnonjemački majstor, Piksida-relikvijar Sv. Kvirina, oko 1600, Krk, Sakralna izložba u crkvi Sv. Kvirina (foto: D. Tulić, 2012.)

Temeljem uredno iskucanog natpisa na poklopcu može se pretpostaviti da je krčki relikvijar izvorno učinjen upravo za pohranu moći sv. Kvirina. Međutim, relikvijar u obliku pikside zasigurno nije bio namijenjen za predočavanje vjernicima, već je zasigurno zamišljen kao manji prijenosni relikvijar koji je bio namijenjen umetanju u drvenu bistu sveca, formu prikladnu svečanim liturgijskim obredima, na primjer procesijama i izlaganju. Vilimovu donaciju relikvijara s moćima sv. Kvirina krčkom biskupu della Torreu, od 1595. do 1606. godine apostolskom nunciju u Lucernu, valja usporediti s onom iz 1584. godine, kada je isti vojvoda papinu legatu Felicianu Ninguardi (Morbegno, 1524. – Como, 1595.) poklonio relikviju sv. Trna prilikom odlaska s dužnosti apostolskog nuncija. Ona se danas čuva u baroknoj pokaznici u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u biskupovu rodnom Morbegnu. U oba slučaja Vilimove su donacije bile izraz zahvalnosti i poštovanja, ali ih nikako ne treba promatrati kao izuzetan, izdvojeni čin. Vjerovati je da obje relikvije predstavljaju protokolarne darove jednog od najznačajnijih bavarskih vojvoda, karakteristične za onodobni dvorski ceremonijal.

Bibliografija: P. Pazzi, Itinerari attraverso l’oreficeria veneta in Istria e Dalmazia, Treviso, 1994., str. 22; D. Ciković, „Reliquiario di San Quirino presso la Cattedrale di Veglia (Krk): donazione del duca Guglielmo V di Baviera al vescovo Giovanni della Torre“, u: Zbornik za umetnostno zgodovino (Nova vrsta), 51, 2015., str. 55-71; D. Ciković, Liturgijska oprema kaptolskih crkava otoka Krka u zapisniku pastoralne vizitacije biskupa Stefana Davida iz 1685. godine, Sveučilište u Zadru, doktorska disertacija, 2018., str. 87-91.

DC