Ime autora: Giangirolamo Sanmicheli (vojni arhitekt); Franjo Dismanić i Dujam Rudičić (majstori klesari)

Naziv umjetnine: tvrđava sv. Nikole

Smještaj: Šibenik

Vrijeme nastanka: 40te godine 16. stoljeća

Materijal: kamen, opeka

Dimenzije: /

Naručitelj ili donator: mletački Senat

 

Tvrđava sv. Nikole smještena je na otočiću Ljuljevcu na ulasku u kanal sv. Ante ispred Šibenika. Sagrađena je četrdesetih godina 16. stoljeća, u jeku sve veće osmanske opasnosti, prema projektu Giangirolama Sanmichelija  (Verona, 1513. – Famagusta, 1558.), nećaka poznatijeg veronskog arhitekta Michelea Sanmichelija. Autorstvo je potvrđeno dokumentacijom izrađenom krajem 1540. godine, kada Giangirolamo sastavlja svojevrsni tehnički opis projekta tvrđave. Navodi i pojedine dimenzije, način konstrukcije te broj topovskih otvora, a opis je pratio i priloženi crtež. Iako izvorni autorov crtež nije do danas poznat, sačuvana su pak tri nacrta koja se datiraju u razdoblje neposredno po početku izgradnje tvrđave, u drugu polovicu 16. stoljeća.[1]

Osnovni je tlocrtni oblik tvrđave trokutasti, rijedak za onodobne primjere fortifikacijske arhitekture, prilagođen funkciji i datostima terena. Na sjevernom završetku, istaknutom prema kanalu, oblikovan je rondel (turion) kružnog tlocrta, dok su na južnoj strani dva polubastiona između kojih je prostor zatvoren kurtinom što tvori oblik kliješta prema kopnu. Dijelovi tvrđave međusobno su povezani s dvije unutarnje etaže do kojih se pristupa rampama, a na vrhu je prostrana terasa.

 

 Ulaz u tvrđavu, 2017.

Glavni portal tvrđave sv. Nikole, smješten u istočnu kurtinu i djelomično zaklonjen istočnim „uhom“ rondela, jedini je arhitektonski klesani ukras na vanjskom plaštu. Izveden je u maniri visoke renesanse s obilatim korištenjem rustike i klasičnih elemenata što je karakteristično za radionicu Sanmichelijevih. Iz povijesnih dokumenata doznajemo i imena dvojice majstora koji su radili na portalu. Bili su to Šibenčanin Franjo Dismanić i Dujam Rudičić iz Splita. Oni se 22. listopada 1540. godine u kancelariji navedenog kneza Boldùa, obvezuju isklesati svo kamenje za portal prema nacrtu koji je izradio Giangirolamo Sanmichieli, a majstor Dujam Rudičić je za iznos od 125 dukata isklesao i skulpturu lava koja je stajala nad portalom.

U graditeljskom opusu Giangirolama Sanmichelija vjerojatno je upravo šibenski sv. Nikola najvažnije cjelovito ostvarenje, i to zbog svoje izvornosti i vrlo dobre očuvanosti. Promišljeno i inovativno rješenje mladog arhitekta rezultiralo je skladno oblikovanom tvrđavom jednostavnog i snažnog volumena čija će nova rješenja, poput kliješta, ubrzo postati standard u mletačkom fortifikacijskom graditeljstvu. Slične, iako nešto kasnije sagrađene, primjere samostalnih utvrda iz mletačkog razdoblja, čija je funkcija bila kontrola nad morskim prolazima, nalazimo tek u središtu Republike, u Venecijanskoj laguni, poput utvrda Sant’ Andrea i San Nicolò na Lidu, te San Felice ispred Chiogge.

 Ulaz u tvrđavu početkom 20. stoljeća

 

Bibliografija:

L. Borić, „Dujam Rudičić, Sanmichelijevi i Girolamo Cataneo u procesu prihvaćanja klasičnog jezika arhitekture od Zadra do Dubrovnika tijekom druge četvrtine 16. stoljeća“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 39, 2015., str. 41-54.; J. Ćuzela, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005.; J. Ćuzela, „Pomorska utvrda sv. Nikole na ulazu u kanal sv. Ante kod Šibenika“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33, 1992., str. 51-76.; A. Deanović „Dalmazia fortificata: un concetto di Michele e Gian Girolamo Sanmicheli“, Castelli e citta fortificata. Storia racupero valorizzazione, Udine-Trieste, 1991., str. 27-36.; A. DEANOVIĆ, „Architetti veneti del Cinquecento impegnati nella fortificazione della costa dalmata“, L’architettura militare veneta del Cinquecento, (ur.) Daniela Lamberini, Vicenza, 1988., str. 130-131.; A. Deanović, „Il contributo dei Sanmicheli alla fotificazione della Dalmazia“, Castellum 7, Roma, 1968., str. 37-56; I. GLAVAŠ, „Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima“, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39, 2015., str. 131-140.; S. Tosato, Fortezze Veneziane dall’Adda all’Egeo, La difesa della Repubblica di Venezia nei disegni della Biblioteca Comunale di Treviso (secoli XVI-XVIII), Venezia, 2014.; A. Žmegač, „Još jedan stari prikaz šibenske Utvrde sv. Nikole“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 33, 2009., str. 77-82.; A. Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske, Zagreb, 2009.; A. Žmegač, „La fortezza di San Nicolò presso Sebenico. Un´opera importante di Giangirolamo Sanmicheli“, Mitteilungen des Kunsthistorischen Institutes in Florenz 49, 2005., str. 133-151.; A. Žmegač, „Utvrda sv. Nikole pred Šibenikom“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 25, 2001., str. 91-100.

 

KMJ

 

 

[1] Nacrt razine terase tvrđave čuva se u venecijanskoj biblioteci Marciani, dok su dva nacrta, jedan donje razine, a drugi razine terase u biblioteci u Trevisu. Potonji su detaljniji, bliži spomenutom opisu. Prikazuju strukture dostupne samo u vrijeme izgradnje, odnosno poznate osobi neposredno vezanoj uz gradnju te su, najvjerojatnije, stariji od venecijanskog tlocrta.