Ime autora: Petar Meštričević (zabilježen između 1481. i 1515.) i Nikola Španić (zabilježen između 1499. i 1508.)

Naziv umjetnine: Nadgrobni spomenik nadbiskupa Maffea Vallaressa u zadarskoj katedrali Smještaj: do 1782. na južnom zidu zadarske katedrale, istočno od ulaza u krstionicu

Vrijeme nastanka: ugovor za izradu spomenika sklopljen 4. 1. 1499.

Materijal: vapnenac

Dimenzije:sačuvani ulomak vijenca podnožja nadgrobnog spomenika 227 x 33 x 23 cm; prema rekonstrukciji Ive Petriciolija:  nadgrobna poklopnica 208,6 x 104,3 cm, zidni luk 521,5 cm x 208,6 cm

Naručitelj ili donator: Cressius de Nassis, izvršitelj oporuke nadbiskupa Maffea Vallaressa

Od nekadašnjeg nadgrobnog spomenika nadbiskupa Maffea Vallaressa (1450. – 1496.) sačuvan je tek ulomak vijenca s dijelom grba, što je odložen u katedrali, u blizini izvorne lokacije. U južnom zidu katedrale vidljivi su i tragovi prozora koji su bili otvoreni pored ovog nadgrobnog spomenika. Sačuvani ulomak je u gornjem dijelu završen stupnjevito profiliranim vijencem ukrašenim nizom pravokutnih oštro rezanih dentikula pravilnih proporcija i razmaka. Po sredini vijenca, između dva dentikula, isklesana je kuka o koju su obješene vrpce što su nosile izgubljene festone. Pod kukom, a između struna čaški festona isklesan je grb u vijencu, sačuvan tek u gornjoj trećini. Heraldički je štit, donekle neobičnog, okruglog obrisa i konveksne plohe, a nosi tri Vallaressove heraldičke ljevokose grede. Okružuje ga vijenac koji se u sačuvanom dijelu sastoji od nanizanih ljiljanolikih cvjetnih čaški koje se, sjedajući jedna na drugu, penju ka tjemenu grba u kojemu se susreću dvije nasuprotno postavljene čaške uobličene oko grozda s bobičastim plodovima.

Rekonstrukcija nadgrobnog spomenika nadbiskupa Maffea Vallaressa (rekonstrukcija I. Petriciolija)

Prema arhivskim podacima ugovora kojeg je 4. 1. 1499. sastavio bilježnik Antonio Barbo, majstori Petar Meštričević i Nikola Španić obvezali su se ser Cressiusu Nassisu, izvršitelju oporuke zadarskog nadbiskupa Maffea Vallaressa, da će u narednih četrnaest mjeseci izraditi i postaviti nadgrobni spomenik nadbiskupa Maffea Vallaressa te u jugozapadnom zidu crkve, bočno od nadgrobnika, otvoriti dva lučno zaključena prozora i jedan manji okrugli u njegovu luku. Meštričević i Španić su tom prilikom zaprimili 50 dukata, a ostatak im je trebao biti isplaćen po dovršetku posla.

Sačuvani ulomak vijenca podnožja nadgrobnika nadbiskupa Maffea Vallaressa

Rekonstrukcija spomenika I. Petriciolija iz 1969. godine temelji se na podrobnom opisu sadržanom u navedenom ugovoru koji je bio popraćen i zagubljenim crtežom. Čitava se kompozicija sastojala od zidne niše polukružnog luka sa sarkofagom i poklopnice koja se nalazila pred njim, u podnici crkve, a sred čije je profilirane plohe bio isklesan križ i biskupski štap. Zidni dio nadgrobnika je reduciran iz toskanskog tipa humanističkog zidnog groba s polukružnim lukom oslonjenim na pilastre. Njegovo je podnožje bilo oslonjeno na dvije konzole na kojima je počivao donji profilirani vijenac, nad njim se nalazilo visoko središnje polje s Vallaressovim grbom i festonom, te završni vijenac kojega je ulomak sačuvan. Nad bočnim završecima bile su postavljene baze i pilastri luka. Prednje plohe pilastara gotovo su čitavom svojom dužinom bile ukrašene kandelabrima, dok su vijenac luka i podnožje bili ukrašeni profilima, dentikulima i astragalom. Festoni isklesani na podnožju morali su biti „među najljepšima koje je majstor Petar Meštričević načinio u Zadru“. Autori izgubljene skice su, prema navodu u ugovoru, unutar luka prikazali sarkofag s natpisnim poljem, na kojemu je trebalo prikazati ležeći lik pokojnika u biskupskoj odori. Na sarkofagu je trebalo isklesati epitaf s tipom slova koji se naziva „lettere rustige“ te je možda riječ o kakvom slobodnijem obliku kapitale. Tekst je vjerojatno onaj kojeg navodi Farlati: MAFFEO VALLARESSO ANTISTITI AMANTISSIMO / LUCAS ET JOANNES EX DEFUNCTI TESTAMENTO. Kako je ranije navedeno, unutar luka je trebalo otvoriti manji okrugli prozor, tipičan firentinski tondo koji ovdje mijenja medaljon s Gospom i Djetetom na korespondirajućim firentinskim primjerima.

Ulomak vijenca Vallaressovog nadgrobnika s grbom u vijencu

Nadgrobni je spomenik, po svemu sudeći, bio dovršen u roku, budući da dokumenti koji bi govorili o naknadnim pravnim intervencijama nisu pronađeni. Splićanin Petar Meštričević jedan je od najznačajnijih zadarskih renesansnih klesara, koji je radio i za druge ugledne naručitelje poput svetokrševanskog opata Deodata Veniera i plemića Saladina Soppe, a o njegovoj umješnosti pa i kiparskim dometima, osim činjenice da mu je povjerena izrada nadbiskupovog nadgrobnika s likom pokojnika, koji je trebao biti „najbolje izvedeni lik od svih koji se mogu naći u Zadru“(autor citata, godina, stranica). Sačuvani se ulomak vijenca podnožja već površnim pogledom izdvaja kvalitetom izvedbe, prije svega oštro i pravilno klesanim profilima i zupcima, ali pažnju napose privlači način na koji su krajevi festona obješeni o kuku nad vijencem. Vrpce su čvrste i napete tako da se u njihovim oblicima jasno naslućuje težina vijenca, tj. mase koja ih zateže. Takvi detalji svjedoče o kiparu znatnih dometa umijeća, ali i poznavatelju Donatellovih kiparskih koncepata u kojima su oni prvi put primijenjeni. Pritom se, dakako, mogu naslutiti još neistražene Meštričevićeve veze s Nikolom Firentincem. Osim toga, festoni i ljiljanoliki cvjetovi od kojih je načinjen grb, a veoma sličnim oblicima formirane su i čaške koje učvršćuju krajeve vijenaca, srodne oblike imaju u dekorativnim motivima isklesanim na ulomcima arhitektonske plastike Vallaressove palače, ponajviše onima koji su danas skriveni pod oplatom pilona trijema, poznatima s fotografija Konzervatorskog ureda u Zadru.

Bibliografija: DAZd, Spisi zadarskog notara Antoniusa Barba, B. II, F. II (Instrumenti) sub die; D. Farlati, Illyricum sacrum, V., Venezia 1775., str. 122; C. F. Bianchi, Zara cristiana, I, Zara 1877, str. 109: I. Petricioli, „Likovna umjetnost renesanse u Zadru“, Zadarska revija, 18, 1969., str. 365-368; I. Petricioli, „Prilozi poznavanju renesanse u Zadru“, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 6, 1969., str. 85-100; I. Petricioli, Katedrala Sv. Stošije, Zadar 1985., str. 15;  I. Petricioli, „Od gotike do renesanse“, Prošlost Zadra III. – Zadar pod mletačkom upravom, Zadar 1987., str. 154-155; I. Petricioli, „Renesansni kipar Petar Meštričević u Zadru“, Ivan Duknović i njegovo doba, Trogir 1996., str. 189-195; G. Praga, Documenti per la storia dell’arte a Zara dal Medioevo al Settecento, Trieste 2005., str. 295 (dok. 488); M. Pelc, Renesansa, Zagreb 2007., str. 304; L. Borić, Renesansna skultpura i arhitektonska plastika u Zadru, doktorski rad, Sveučilište u Zadru, 2011., str. 91-110, 700-702.

LB