Autor/Radionica: Nepoznati zlatar – inicijali IBF
Naziv djela: Kalež
Vrijeme nastanka: druga četvrtina 18. stoljeća
Naručitelj/Donator: Ivan i Grgur Barbarić
Materijal i tehnika izrade: lijevano, iskucano i gravirano srebro
Dimenzije: 23,7 x 13,4 x 7,8 cm
Lokacija: župna crkva svetog Martina, Grižane; izvorno iz crkve Majke Božje Snježne, Belgrad

Podnožje kaleža, kao i njegov vanjski obrub, podijeljeno je u šest polja. Na trima se poljima nalaze parovi kerubinskih glavica, dok su na preostalim trima poljima ovalni medaljoni. Međuprostor je protkan biljnim ornamentima i dekorativnim volutama. Trostrani kruškoliki nodus ima ugravirane vitice sa stiliziranim školjkama između kojih se ritmički ponavljaju glavice anđela. Na glatki međuprsten nastavlja se pozlaćena čaša sa srebrnom košuljicom. Dno je košuljice podijeljeno na četiri medaljona oblikovana od jednostavnih vitica, u čijem su središtu pozlaćene glavice kerubina.

Iz natpisa koji se nastavlja kroz tri medaljona u podnožju kaleža, a čiji je početak označen urezanom viticom u tjemenu jednoga od njih, saznaje se da su kalež za belgradsku crkvu naručili Ivan i Grgur, sinovi pokojnog Mihovila Barbarića. Kalež su platili 37 dukata po 5 lira: NCINISSE/ ONI KALEX/ SINI POKOIN/ OGA MIHOVIL/ A BARBARI/ CHIA OD/ SVOIEGA/ IVAN I GE/ RGVR KALE/ X DANOIJE/ DVKAT/ 37 L 5 ONGA PAK/ OSTAVISSE/ CRIKVI BEL/ GRADSKO/ I. S unutrašnje strane podnožja kaleža nalazi se žig s inicijalima IBF. Iako je za zlatarske predmete nastale na području Habsburškog Carstva uobičajeno da osim majstorskog žiga imaju utisnut i žig mjesta u kojem je nastao, on je ovdje izostao. No inicijali IBF, bez žiga mjesta, nalaze se i na jednoj pokaznici koja se čuva na području Štajerske (Šetinc 1971:52; Simoniti 1999:149). Da je riječ o istome majstoru, potvrđuju sličnosti fizionomije lica anđela uokolo ostenzorija ove pokaznice i kerubinskih glavica na podnožju belgradskoga kaleža. Smatra se da je nepoznati majstor IBF bio djelatan u Grazu u drugoj četvrtini 18. stoljeća, stoga i belgradski kalež valja datirati upravo u to vrijeme.

Nakon ukinuća belgradskoga kaptola 1790. godine (Laszowski 1923:193) kalež je vjerojatno prenesen u župnu crkvu svetog Martina u Grižanama. Ovaj kasnobarokni kalež, iako skromne likovne vrijednosti, ima povijesno značenje za vinodolski kraj. Obitelj Barbarić se, osim na kaležu, spominje i u arhivskim izvorima. Naime u Driveniku se početkom 18. stoljeća spominje kanonik Lovro Barbarić, glagoljaš podrijetlom iz Grižana (Burić 2002:98). Bio je kanonikom od 1705. godine do svoje smrti 1738. godine i vjerojatno je bio u bližem srodstvu s donatorima belgradskoga kaleža.

Bibliografija: Neobjavljeno djelo

MJ