Ime autora: Alvise Tagliapietra i radionica (Venecija, 1670.  – 1747.)
Naziv umjetnine: Oltar svetog Mihovila
Smještaj: prva kapela u južnom brodu, župna crkva svetog Jurja i Eufemije, Rovinj
Vrijeme nastanka: 1739. – 1746.
Materijal: istarski vapnenac, bijeli i sivo-crni mramor Dimenzije: visina oltara 465 cm, širina 226; reljefna kompozicija na stipesu 62  x 211 cm.
Naručitelj ili donator: Bratovština kopača kamena (Scuola dei Montagneri)

U prvoj desnoj kapeli župne crkve svetog Jurja i Eufemije u Rovinju sagrađen je oltar svetog Mihovila. Uzdignut je na dvije stube, a mramorni je stipes ukrašen središnjom kompozicijom u obliku stilizirane školjke s likom krilatog titulara u oklopu kako kopljem probada zmaja pod nogama. Bočno od njega, vitičasti su ukrasi i girlande spojeni s dva kerubina na izvijenim bočnim rubovima stipesa. Retabl oltara tvori lučna pala flankirana s dva monumentalna korintska stupa koja nose gređe i trokutni zabat.

Dokumente o gradnji oltara, bez popratne rasprave, objavio je već A. Costantini davne 1852. godine. Oni otkrivaju da je oltar sagradila lokalna bratovština kopača kamena – Scuola dei Montagneri. Gaštald Francesco Natori pok. Giuseppea isplatio je 12. prosinca 1739. na račun majstora Alvisea Tagliapietre, kipara u župi San Moisé u Veneciji, 630 lira za stipes s reljefom svetog Mihovila. Istom je majstoru 16. rujna 1743. isplaćeno za dva mramorna stupa retabla 431 lira. Potom 12. kolovoza 1744. za baze i kapitele 250 lira, a 4. prosinca za kamene dijelove mramornog oltara, dnevnice majstorima te za kupnju potrepština 237.10 lira. Gaštald Domenico di Vescovi pok. Pietra je 15. rujna 1746. isplatio 157.18 lira majstorima za postavljanje novog oltara u kapelu, da bi sljedeće godine novi gaštald Anzolo Biondo pok. Zuannea, 3. lipnja isplatio 248 lira za novu oltarnu palu s prikazom Svetog Mihovila i Četvorice Okrunjenih. Historiografi i povjesničari umjetnosti, počevši od B. Benussija (1888.), slažu se da je Alviseov stipes umjetnikovo remek–djelo. C. Semenzato (1966.) te K. Prijatelj (1975.) ističu ljepotu stipesa, a  S. Guerriero (1995.) smatra ga izuzetno rafiniranim rokoko radom.

Arhivski dokumenti o isplatama pokazuju da su Alviseu Tagliapietri (Venecija, 1670. – 1747.) isplaćeni dijelovi oltara, stoga se može pretpostaviti da je on i izgrađen prema majstorovu projektu, u njegovoj radionici. To ne čudi jer je Tagliapietra između 1707. i 1710. godine podigao i skulpturama opremio oltar Duša od čistilišta u crkvi San Giacomo u Chioggi. Od oltara u Veneciji, a kojima dosad nije utvrđen autor, rovinjskom je najsličniji prvi oltar u desnom brodu crkve Sant’Eufemia na Giudecci.

Rovinjski Alviseov stipes s likom svetog Mihovila, klesan je izvanrednom lakoćom: čini se kao da su rahla kartuša i „svježe“ cvijeće na girlandama modelirani u mekanom vosku. Ovakvi su florealni vijenci s plodovima preuzeti s kiparevog ranijeg djela – krstionice katedrale u Chioggi (1708.). Tamo je Alvise oblikovao mesnato, napuhano lišće s teškim pupoljcima i suncokretima vijugavih latica. Za razliku od spomenutog, na kasnijem istarskom primjeru klesarija je izvedena minuciozno i titravo pa se reljef doimlje poput okamenjenog netom ubranog bilja i voća. Iako je u trenutku isplate stipesa Alvise imao šezdeset devet godina,  njegov rad odiše lakoćom izvedbe i gracioznošću kompozicije u potpunosti prožete duhom rokokoa. Lik svetog Mihovila pomaže u boljem shvaćanju produkcije kiparskih minijatura, odnosno Tagliapietrinih skulptorskih djela manjeg formata koja, međutim, zrače jednakom snagom kao i ona u prirodnoj veličini. Primjer sličan rovinjskom su kipići na menzi oltara Svetih Mučenika u župnoj crkvi Santa Maria Assunta na Malamoccu. Tamo je majstor u likovima svetih Jakova, Feliksa i Fortunata ponovio svoje monumentalne likove svetog Krševana i Stošije iz zadarske crkve svetog Krševana, a vještina klesanja usporediva je s reljefom svetog Mihovila u Rovinju.

Kako pokazuju detaljno sačuvane isplate, naručitelj oltara bila je bratovština klesara i kopača kamena (Scuola dei Montagneri). Budući da je Rovinj bio najvažniji istarski grad za izvoz vrlo kvalitetnog lokalnog vapnenca, ne čudi da je u njemu djelovala spomenuta udruga pod zaštitom Četvorice Okrunjenih (Quattro Santi Coronati).Ova se bratovština u gradu spominje od 16. stoljeća, a djelovala je u crkvici svetog Mihovila, koja je porušena 1720. godine, prilikom izgradnje nove župne crkve svetog Jurja i Eufemije. Tom je prigodom bratovština dobila prvu kapelu u južnom brodu novogradnje gdje je podignula oltar u čast svetog Mihovila, kao i svojih zaštitnika, Četvorice Okrunjenih. Tagliapietrin rovinjski stipes može se okarakterizirati kao najljepši i najrafiniraniji reljefni rad ovakve vrste u čitavoj Istri.

Bibliografija: A. Costantini, „Alcuni Podesta di Rovigno“, L’Istria, Anno VII, no. 5, Sabbato 31 Gennaio 1852., 17-18; B. Benussi, Storia documentata di Rovigno, Trieste, 1888., str. 271; M. Tamaro, Le Città e le Castella dell’Istria (Rovigno – Dignano), II, Parenzo, 1893., str. 225; C. Semenzato, La scultura veneta del Seicento e del Settecento, Venezia, 1966., str. 135; K. Prijatelj, „Le opere di Alvise Tagliapietra e della sua bottega in Dalmazia e Istria“, Arte Veneta, XXIX, 1975., str. 229; A. Pauletich, G. Radossi, „Repertorio alfabetico delle cronache di Rovigno di Antonio Angelini“, Atti Centro di Richerche Storiche – Rovigno, VII, 1976. – 1977., str. 316; R. Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: A. Horvat, R. Matejčić, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., str. 508-509; R. Matejčić, „Barokna arhitektura i oprema u Zbornoj crkvi sv. Eufemije u Rovinju“, Zbornik za likovne umetnosti, 24, 1988., str. 33; R. Tomić, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Zagreb, 1995., str. 127; S. Guerriero, „Profilo di Alvise Tagliapietra (1670 – 1747)“, Arte Veneta, 47, 1995., str. 48; M. De Grassi, „Giovanni Marchiori e la scultura veneziana nel teritorio Istriano“, Acta Bullearum, I, 1999., str. 120; D. Tulić, „Fragmenti aktivnosti Alvisea Tagliapietre i njegove radionice“, Zbornik za umetnostno zgodovino, Nova vrsta, XLV, 2009., str. 104-106; D. Tulić, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko-pulskoj biskupiji, doktorska disertacija, Zagreb, 2012., str. 433-435, 840-845; D. Tulić, u P. Marković, I. Matejčić, D. Tulić; Kiparstvo 2. Umjetnička baština istarske crkve/ Scultura 2. Il patrimonio artistico della chiesa istriana, Pula-Pola, 2017., str. 349-352.

DT