Ime autora: Andrea Vicentino (Vicenza, oko 1542. – Venecija, 1618.) i radionica
Naziv djela: Gospa od Ružarija
Smještaj: katedrala Uznesenja Marijina, Krk
Vrijeme nastanka: 1603. – 1607.
Materijal: ulje na platnu
Dimenzije: 136,5 x 106,5 cm
Naručitelj ili donator: krčki biskup Giovanni della Torre (Venecija, oko 1556. – Padova, 1623.)

ANDREA VICENTINO, Gospa od Ružarija, 1603. – 1607., Krk, Sakralna izložba u crkvi Sv. Kvirina (foto: D. Tulić, 2012.)

 

Pala pravokutnog oblika i manjih dimenzija izvedena je tehnikom ulja na platnu, a izvorni je slikani sloj relativno dobro sačuvan, čini se bez većih preslikanih površina. Simetrična piramidalna kompozicija s uobičajenim rasporedom likova sukladna je brojnim prikazima posttridentskog rješenja teme. Unutar djelomično vidljivog trijumfalnog luka postavljenog na dvije grupe od tri pulustupa s korintskim kapitelima, u sredini nebeskog dijela smještena je Bogorodica koja sjedi na oblacima te na lijevom boku pridržava Dijete Krista. Razigrano Dijete pruža krunicu sv. Dominiku, Bogorodici zdesna, dok je simetrično s druge strane prikazan anđeo. U gornjoj polovici slike prizor uz rubove uokviruje ciklus otajstvenih scena, naslikanih unutar ovalnih medaljona u prepletu stiliziranih ružinih grančica i cvjetova. U donjem, zemaljskom prizoru kleče kršćanski vladari sudionici protuturskog saveza, pobjednici u bici kod Lepanta 1571. godine, podijeljeni na mušku i žensku stranu. Lijevo je u prvom planu papa Pio V. u crvenom pluvijalu od rezanog baršuna cvjetne dekoracije i apliciranim figuralnim vezom na trakama ruba prednje strane. Iza pape na lijevo nižu se španjolski kralj Filip II. u sjajnom željeznom oklopu, venecijanski dužd Alvise I. Mocenigo, kardinal moguće Karlo Boromejski te dva biskupa. Desno se među nizom ženskih figura ističe kraljica u bijelom svilenom ogrtaču s dekoracijom izvedenom zlatnim nitima, djelomično leđima okrenuta promatraču i pogleda uprijeta prema Bogorodici s Djetetom. Između vladarica i pape, u pozadini, sumarno je naslikana veduta primorskog utvrđenog grada, najvjerojatnije Krka. Faktura je rastresita, skicozna, uz tek mjestimične završne pastozne akcente, primjerice na tijari, duždevu cornu, kraljevu oklopu, kraljičinoj odjeći i kosi anđela. Najviša likovna kvaliteta dosegnuta je u prikazima Bogorodice s Djetetom, pape, kralja i kraljice, dakle važnijim likovima, a ujedno i najdovršenijima, na kojima je moguće prepoznati ruku samog majstora, dok su oni manje značajni tek skicirani, na primjer otajstvene scene. Pri dnu, uz kraljičinu haljinu nalazi se slikarev potpis ANDREA / VICENTINO/ ‘F.

Sliku je objavio Grgo Gamulin 1973. godine u članku Opere inedite del rinascimento u časopisu Arte Veneta, posvetivši joj nekoliko rečenica. Gamulin smatra da je riječ o slici osrednje vrijednosti, moguće izvedenoj uz udio majstorovih pomoćnika nakon pale istog majstora u osorskoj katedrali, koju je datirao zaključno s 1590. godinom. Kao komparativni primjer krčku palu navodi Ivana Prijatelj-Pavičić 1993. godine prigodom atribucije pale iz dominikanske crkve sv. Petra Mučenika u Starom Gradu na Hvaru. Autorica se na sliku osvrnula i 1998. godine, ovaj put identificirajući grad naslikan u pozadini s Krkom. Niz istraživača krčke umjetničke baštine narednih su se godina oslanjali na Gamulinovo mišljenje nadodajući kako je riječ o oltarnoj pali koja se izvorno nalazila na oltaru Gospe od Ružarija, a među njima se izdvaja rad Eme Aničić koja je objavila djelomičan prijepis zapisnika vizitacije oltara biskupa Georgicea, potvrđujući time izvornu ubikaciju pale. Sliku recentnije spominje Sanja Cvetnić 2010. i 2011. godine pišući o ikonografiji sv. Dominika, kao i Višnja Bralić 2015. godine u katalogu izložbe Sveto i profano: slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj. Posljednji su o slici pisali sasvim recentno Danijel Ciković i Ivana Prijatelj-Pavičić 2018. godine.

Iz zapisnika vizitacije biskupa Jurja Georgieca sastavljenog 1659. godine doznaje se da se Vicentinova pala izvorno nalazila na oltaru Gospe od Ružarija u katedrali. Također se doznaje da je pri dnu u sredini pale, vjerojatno izrezbaren na drvenoj i pozlaćenoj predeli oltara, bio prikaz grba donatora, krčkog biskupa Giovannija della Torrea (Venecija, oko 1556. – Padova, 1623.). Iz istog se izvora doznaje da je biskup della Torre vlastitim sredstvima financirao i proširenje kapele. Iako se kapela Gospe od Ružarija prvi put spominje u ugovoru iz 1587. godine, oltar se prvi put navodi u popisu recentno posvećenih oltara 1607. godine. Dana 8. prosinca biskup della Torre osobno je bio posvetio ovaj oltar. Moguće da je oltar bio naručen još 1587. godine, no s obzirom na to da nije zabilježen ni u jednom ranijem vizitacijskom zapisniku, uključujući onaj Michelea Priulija od 8. srpnja 1603. godine, zaključuje se da je podignut nakon Priulijeve vizitacije. Vjerovati je da se Vicentinova pala u trenutku posvete nalazila na oltaru, jer je teško zamisliti da bi biskup della Torre posvetio nedovršeni oltar čije je podizanje, kao i proširenje kapele, osobno financirao. Iz niza se kasnijih vizitacijskih zapisnika, primjerice onog biskupa Stefana Davida (1685.), doznaje se da se o oltaru tijekom narednih stoljeća brinula istoimena, a početkom 17. stoljeća očigledno još uvijek financijski nejaka, bratovština. Pala se do petog desetljeća 18. stoljeća nalazila na drvenom, pozlaćenom i polikromiranom oltaru za koji valja pretpostaviti da je bio izrađen istovremeno u nekoj od afirmiranih venecijanskih radionica. Oltar je tada demontiran, a na njegovo je mjesto postavljen novi mramorni, iz radionice riječkog umjetnika Antonija Michelazzija (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1772.), koji je, pak, 1826. godine premješten u glavnu apsidu. Nije poznata ubikacija Vicentinove pale od sredine 18. do 20. stoljeća, kada je nekoliko puta fotografski zabilježena na bočnom zidu kapele za koju je izvorno naručena, sada već posvećene Srcu Isusovu.

ANDREA VICENTINO, Gospa od Ružarija – detalj, 1603. – 1607., Krk, Sakralna izložba u crkvi Sv. Kvirina (foto: D. Tulić, 2012.)

Ikonografske, kompozicijske i stilsko-morfološke sličnosti krčke pale s onima iz crkve sv. Nikole u Trevisu, još jednim potpisanim Vicentinovim radom, i dominikanske crkve u Starom Gradu na Hvaru uočila je već Prijatelj-Pavičić prilikom atribucije starigradske pale. Usporedbama s primjerima majstorovih pala koje prikazuju Gospu od Ružarija treba pridružiti, također potpisanu, sliku Gospa od Karmela daje škapulare sv. Šimunu Stocku iz konkatedrale sv. Stjepana u Rovigu. Kompozicijsko rješenje i prepoznatljive fizionomije figura pobjednika u Lepantskoj bici, kao i donji dio figure Bogorodice koja sjedi na prijestolju od oblaka na pali u Rovigu vrlo su bliski onima s pale u Krku. Analogije s Vicentinovim djelima su brojne, a izdvaja se još jedna. Trijumfalni luk koji je bio učestali motiv na majstorovim slikama, no ne i na oltarnim palama, uočava se i na pali Bogorodica s Djetetom, sv. Rokom, sv. Franjom Asiškim i sv. Cecilijom u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Taleggiu (zaseok Sottochiesa), potpisanoj i datiranoj u 1581. godinu. Unutar opsežnog Vicentinovog opusa krčko djelo vrlo vjerojatno treba postaviti između značajnih majstorovih ciklusa za crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji i Presvetog Trojstva u Chioggi, otprilike u vrijeme kada nastaju potpisana i datirana djela San dužda Jacopa Tiepola i Dužd poklanja zemljište za gradnju bazilike u sakristiji dominikanske crkve Santi Giovanni e Paolo u Veneciji (1606.), Prijenos Kovčega Saveza u oratoriju već spomenute crkve u Chioggi (1606.) te ciklus slika starozavjetne tematike za venecijansku crkvu sv. Katarine (1607.). Iako potpisana, pala iz Krka ubraja se među manje uspjela Vicentinova djela, nastala uz znatan doprinos tada vrlo angažirane i produktivne radionice.

Bibliografija: E. Manzato, „Il soffitto dell’Oratorio della SS. Trinità di Chioggia“, u: Arte Veneta, 26, 1972., str. 111–120. 114; G. Gamulin, „Opere inedite del rinascimento“, u: Arte Veneta, 27, 1973., str. 268; R. Pallucchini, La pittura veneziana del Seicento, Tomo primo, Milano, 1993., str. 40–41; I. Prijatelj-Pavičić, „O autorima dviju slika posvećenih pobjedi kod Lepanta“, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 17, 1993., str. 54-55; E. Merkel, „Le portelle di Andrea Vicentino per l’antico organo di San Zulian: un recupero avventuroso“, u: Arte Veneta, 46, 1994., str. 104–105; P. Battistella, „Notizie biografiche di Andrea Michieli detto Vicentino“, u: Venezia Arti, 9, 1995., str. 145–146; I. Prijatelj-Pavičić, Kroz Marijin ružičnjak, Split, 1998., str. 89; B. W. Meijer, „Tra Venezia e il Nord. Andrea Vicentino disegnatore e alcuni disegni in rapporto con la sua Deposizione dalla Croce di Padova“, u: Multas per gentes: omaggio a Giorgio Faggin, (ur.) Marco Prandoni i dr., Padova, 2009., str. 69–84; E. Aničić, „Djela Andree Vicentina i Nicole Grassija u katedralama u Krku i Osoru – mogućnost povezanih narudžbi“, u: Novi Kamov, Rijeka, br. 4, sv. 37, god. X, 2010., str. 99-107, 101, 104; S. Cvetnić, „Dominikanci u hrvatskim krajevima i ikonografija nakon Tridentskoga sabora (1545.-1563.)“, u: Croatica Christiana Periodica, 66, 2010., str. 12; G. J. van der Sman, „Brio veneziano: per Andrea Vicentino, pittore di modelli“, u: Artibus et Historiae, 31, 2010., str. 137–147; G. Tagliaferro, „MICHIELI, Andrea“, u: Dizionario Biografico degli Italiani, Vol. 74, Roma, 2010; S. Cvetnić, „Dominikanci i njihova ikonografija nakon Tridentskoga koncila“, u: Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur.) I. Fisković, Zagreb, 2011., str. 18; V. Bralić, „Venecija i slikarstvo baroknih stoljeća u sjeverojadranskoj Hrvatskoj“, u: Sveto i profano: slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur.) R. Tomić i dr., Zagreb, 2015., str. 41; E. Frosio – V. Sapienza, „Andrea Vicentino ai Frari“, u: Santa Maria Gloriosa dei Frari – Immagini di Devozione, Spazi della Fede, (ur.) C. Corsato i dr., Padova, 2015., str. 251-261; D. Ciković, Liturgijska oprema kaptolskih crkava otoka Krka u zapisniku pastoralne vizitacije biskupa Stefana Davida iz 1685. godine, Sveučilište u Zadru, doktorska disertacija, 2018., str. 87-91; I. Prijatelj-Pavičić, „Prilog poznavanju zastupljenosti i rasprostranjenosti ikonografski srodnih oltarnih slika s prikazom Gospe od Ružarija s likovima savezničkih vladara na području istočnog Jadrana, južne Italije i Provanse“, u: Ars Adriatica, 8, 2018., str. 114.

DC