Ime autora: nepoznati salzburški majstor
Naziv umjetnine: Nadgrobna ploča Martina Raunachera i njegove žene Margarete Lamberger
Smještaj: klaustar dominikanskog (bivšeg augustinskog) samostana Sv. Jeronima u Rijeci
Vrijeme nastanka: između 1450. i 1470. godine
Materijal: salzburški crveni vapnenac, tzv. adnetski mramor
Dimenzije: 205 x 105,5 cm
Naručitelj ili donator: Martin Raunacher (? – Rijeka, nakon 1452.) ili njegov nećak Jakov (? – 1478.)

 

Nadgrobna ploča Martina Raunachera i njegove žene Margarete Lamberger nalazi se na istočnom zidu klaustra samostana Sv. Jeronima u Rijeci, desno od ulaza u kapelu Sv. Trojstva u kojoj se izvorno nalazila. Kukuljević navodi njezin smještaj u sakristiji stoga je upitna tvrdnja kasnijih istraživača da je najvjerojatnije u klaustar izmještena prilikom adaptacije kapele u sakristiju crkve Sv. Jeronima oko 1744. godine. Prije sadašnje pozicije nalazila se unutar jednih od vratiju koja su iz klaustra vodila na zvonik, a na sadašnje mjesto ju je smjestio monsinjor Balas.

Prvi ju u literaturi spominje Kukuljević objavljujući njezin natpis. Donose ga i G. Kobler te L. M. Torcoletti, ovaj potonji prema zagubljenom rukopisu admirala Johana Carla Pauera von Budahegy. Po Kobleru ga objavljuje V. Ekl. No tek N. Labus donosi točno čitanje. Grbove spominje R. Gigante.

Iako izuzetna umjetnina, vrhunske klesarske izvedbe, povijesno-umjetnički nedovoljno je istražena. Ovom skulpturom se prva bavi Vanda Ekl no bez ikakve stilske analize ili pokušaja atribucije. Radmila Matejčić skulptora ploče traži u krugu oko Hansa Valkenauera, no I. Braut otklanja tu tezu što prenosi i M. Bradanović.

Predmetna nadgrobna ploča Pripada tipu koji se u njemačkom govornom području naziva Wappengrabplatte. Natpis je uklesan na rubu ploče i na dva svitka rastegnuta ispod grbova. Središnje polje zauzimaju heraldički i faleristički elementi koji nas svojim oblikovanjem upućuju da ploču ne datiramo kasnije od 70-ih godina 15. st. Grbovi obitelji Raunascher potječu od gospodstava Ravne i Švarcenek na Krasu. Heraldička posebnost je u tome da se oba grba koriste jednakovrijedno, pod istom čelenkom. Na vrhu ploče, sa svake strane rogova na čelenci nalazi se po jedna viteška ogrlica. Desna je prepoznata kao ogrlica reda Sv. Antona, koju je sredinom prve polovine 15. st. osnovao vojvoda Adolf u Kleveu. Najmlađi umjetnički prikazi ogrlice ovog reda datiraju se oko70-ih godina 15. st.

Klesarska izvedba u detaljima je iznimne kvalitete. Nespretnosti u oblikovanju draperije koja se nalazi na čelenci nad grbovima objašnjavamo nedovršenošću, vjerojatno zbog žurbe u isporuci. Dokaz tome vidimo u lijevoj viteškoj ogrlici koja nije isklesana do kraja. Ovaj kvalitetni import usamljeni je primjer salzburškog kiparstva sačuvanog na tlu današnje Hrvatske.

Bibliografija: I. K. Kukuljević, Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah i t.d. u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1891., str. 202-203.; G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, sv.1., Fiume, 1896., str.145; L. M. Torcoletti, La chiesa e il convento degli Agostiniani di Fiume, Fiume, 1944., str. 36.; R. Gigante, „Blasonario fiumano“, u: Fiume – Rivista della Società di Studi Fiumani, XIII-XIV, Fiume, 1935./1936., str. 152.; R. Matejčić, Kako čitati grad, ICR, Rijeka, 1990., str. 46; V. Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb, 1982., sl. 49., bilj. 69. na str. 140.; N. Labus, D. Oštrić, Inventar crkve sv. Jerolima i Dominikanskog samostana (br. elaborata 638), Konzervatorski odjel u Rijeci, 2004., br. 97.; I. Braut, „Nadgrobne ploče i natpisi u kamenu iz bivšeg augustinskog samostana svetog Jeronima u Rijeci“, Sedam stoljeća augustinskog samostana u Rijeci. Elaborat I, Rijeka, 2014., str. 40-43.; M. Bradanović, „Nekoliko primjera baštine kasnoga srednjovjekovlja Rijeke i Kvarnera za profesora Vežića“, Ars Adriatica, br. 7, Zadar, 2017., bilj. 42 na str. 127.; Ž. Bistrović, „Raunacheri – povijest jedne plemićke obitelji s Krasa u 15. st.“, u: Sedam stoljeća augustinskog samostana u Rijeci (zbornik radova – u tisku)

ŽB