Ime autora: Nepoznata zlatarska radionica
Naziv umjetnine: Privjesak u obliku dvoglavog orla
Smještaj: Franjevački samostan na Trsatu, Rijeka
Vrijeme nastanka: između 1500. i 1536. godine
Materijal: zlato, emajl, drago kamenje
Dimenzije: 6,5 x 6 cm
Naručitelj ili donator: Karlo V. (1519. -1556.), car Svetog rimskog carstva njemačkoga naroda

U riznici franjevačkog samostana na Trsatu se, između ostalih vrijednih zavjetnih darova, ističe privjesak u obliku dvoglavog orla. Na zlatnoj su površini njegova tijela pomnom obradom i crnim emajlom naznačeni obrisi perja, oči te dijelovi kruna koji su ukrašeni malim dijamantima. Na središnjem je dijelu orlova trupa također aplicirano drago kamenje i to pet rubina i dijamant koji okružuju središnji dijamant većih dimenzija. Do nedavno se smatralo da je za njegove noge izvorno pričvršćen privjesak koji predstavlja zmaja ili čak Jaganjca no, recentnim istraživanjima ustanovljeno je da je riječ o mističnoj životinji – hipokampu ili morskom konju koji je za orlove noge naknadno pričvršćen iz još neutvrđenog razloga.

Privjesak u obliku dvoglavog orla trsatskim je franjevcima darovao car Karlo V. o čemu vijesti prvi donosi Claro Pasconi u djelu Triumphus Coronatae Regimae Tersactensis, objavljenom u Veneciji 1731. godine. Krajem 19. stoljeća, podatak bez navođenja izvora prenosi Julije Janković u svom tekstu o povijesti Trsata: „Car i kralj Karlo V. poklonio je zlatanog orla… Dar taj prispio je ovamo god. 1536. u isto vrieme kada i povelja vladarova, kojom potvrdjuje franjevcem sva prava i posjede darovane Martinom Frankapanom“. Međutim, Gjuro Szabo, očigledno ne poznajući starije publikacije, navodi da je privjesak samostanu darovao car Karlo VI. (1711.-1740.) i to u posljednjim godinama njegove vladavine. Riccardo Gigante 1924. godine upozorava na ispravnog donatora ovoga zlatarskog rada ističući da je riječ o vrhunskom primjeru renesansnog nakita te da se prema izgledu i umjetničkoj vrijednosti može usporediti sa sličnim primjerima iz Kaiserliche Schatzkammer u Beču. O daru cara Karla V. usputno je pisao i Artur Schneider prilikom izvještavanja o terenskom popisivanju kulturne baštine na području Rijeke i njezine okolice. Tom je prilikom privjesak fotografiran no, negativi tih snimaka nisu sačuvani. Franjevac Paškal Cvekan je 1985. godine važnoj povijesnoj studiji o trsatskom svetištu donio pregled predmeta sačuvanih u samostanskoj riznici, među kojima se nalazio i ovaj zlatni privjesak. Bez navođenja izvora, autor je također spomenuo da je „dvoglavi orao iz masivnog zlata“ s „velikim biserom koji predstavlja tijelo Jaganjca“ dar cara Karla V. iz 1536. godine. Na drugom je mjestu, međutim, naveo da je car Karlo V. orla poslao prilikom naloga riječkim i bakarskim kapetanima o prestanku ometanja trsatskih franjevaca u njihovim pravima i povlasticama. Iste je podatke preuzeo i Ivo Lentić 1988. godine koji je dvoglavog orla uz ostale najvrjednije predmete kataloški obradio povodom izložbe Prošlost i baština Vinodola. Njegova razmatranja ukratko prenose i svi ostali autori koji su se u svojim publikacijama doticali riznice franjevačkog samostana na Trsatu.

Vladavinu cara Karla V. obilježila je borba protiv protestantizma, turskih prodora u Europu te francuskih pretenzija na teritorij Carstva. U tom kontekstu je darivanje heraldičkog obilježja trsatskom franjevačkom samostanu na rubnoj granici Carstva zasigurno povezano s jačanjem političkih veza i osiguravanjem mira, barem na tom području velike državne tvorevine. Tome u prilog govori i navod Clara Pasconija da je carski dar u samostan stigao s poveljom kojom se redovnicima potvrđuju sve povlastice darovane od strane Martina Frankapana, 1468. i 1474. godine koje su do njegovog vremena već bile potvrđene od nekoliko papa.

Raskošno drago kamenje aplicirano na figuralni privjesak, kao i oblik predmeta u vidu dvoglavog orla, ukazuju da je nastao tijekom prve polovice 16. stoljeća, a prije 1536. godine kada je poklonjen trsatskim franjevcima. Već se u drugoj polovici 16. stoljeća figuralni prikazi formiraju oko jednog komada velikog dragog kamena koji se plemenitim metalima spajao s ostalim manjim draguljima u maštovite kompozicije. Trsatskom je orlu najsličniji primjerak sačuvan u riznici dubrovačke katedrale: jednoglavi orao raskriljenih krila ukrašen rubinima i smaragdima te crnim emajlom. Ipak, dubrovački je jednoglavi orao klasičnije zamišljen, gotovo inspiriran antičkim carskim orlovima, dok se ovaj trsatski jasno može odrediti kao heraldički znak Svetog rimskog carstva njemačkog naroda, uslijed čega izgleda plošnije. Dubrovački se orao datirao u 16. stoljeće i pripisivao zlatarskoj radionici na području Habsburškog carstva, no, u recentnim se publikacijama povezuje sa španjolskim zlatarstvom kraja 16. i početka 17. stoljeća. S druge strane, trsatski bi se orao na temelju carskog konteksta narudžbe te načina oblikovanja figure mogao povezati sa zlatarom djelatnim u Augsburgu ili Nürnbergu.

Bibliografija: C. Pasconi, Triumphus Coronatae Regimae Tersactensis, Venecija, 1731., str. 180.; J. Janković, „Nekoliko crtica o sadašnjosti i prošlosti Trsata“, Izvješće gimnazije na Rijeci za školsku godinu 1885./1886., Rijeka, 1886., 15.-17; G. Szabo, „Dragocjenosti samostana franjevačkoga na Trsatu“, Katolički list, br. 25., Zagreb, 1915., str. 257.; R. Gigante, „Anche una Sagrestia dei belli arredi“, Fiume, br. 2., Rijeka, 1924., 3.-9.; A. Schneider, „Popisivanje, naučno proučavanje i fotografijsko snimanje umjetničkih spomenika u Hrvatskom Primorju 1936.“, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, svezak 49, godina 1935./1936., Zagreb, 1936., str. 213.; P. Cvekan, Trsatsko svetište Majke milosti i franjevci njeni čuvari, Trsat, 1985., str. 193.-200.; M. Bradanović, E. Hoško, Marijin Trsat, (ur.) Mato Njavro, Zagreb, 2009., 46.-53.; I. Žic, „Zlatni dvoglavi orao cara Karla V.“, Sušačka revija, 73 (2011.), 107–114.; M. Jerman, „Franjevačka riznica na Trsatu od Schneiderovih istraživanja do novih spoznaja o orlu cara Karla V.“, Hrvatski povjesničari umjetnosti: Artur Schneider (1879.-1946.), 2016., str. 141.-158.

MJ