Autor: creska graditeljska i klesarska radionica aktivna početkom XVI. st.
Predmet: kuća Arsan (dalje u tekstu Marcello-Petris), Cres
Smještaj: kuća je smještena na rubu jugozapadnog ugla srednjovjekovne jezgre grada Cresa
Vrijeme nastanka: drugo ili početak trećeg desetljeća 16. st.
Materijal: vapnenac
Naručitelj: fra Antonio Marcello Petris (Cres, oko 1450. – Cres, rujan 1526.)

Kuća Marcello Petris, (uvriježeno kuća Arsan) je dvokatnica djelomice podignuta na nasipu na kojemu se u srednjem vijeku nalazio arsenal, možda u neposrednoj blizini istezališta brodova. U tlocrtu je izduženi pravokutnik, a nedavnom konzervatorskim zahvatima vraćena je izvorna dispozicija katnih prostorija koja se sastoji od velike pročelne pravokutne prostorije i dviju manjih začelnih.

Glavno zapadno pročelje artikulirano je dvjema osima, spomenutom sjevernom, koja  je po svoj prilici proživjela određene pregradnje, što je vidljivo po prekidu vijenca između prizemlja i prvoga kata, te postavom portala ispod izvorne razine kata. Vanjsko stubište s podestom pred glavnim ulazom u stambeni prostor prvoga kata, pravokutni prozor glatkih greda na prvom te polukružno zaključena renesansna bifora na drugom katu. Lukovi ukrašeni pravilnim zupcima počivaju na bočnim kaneliranim pilastrima i kapitelima doprozornika i središnjim stupićem s korintizirajućim kapitelima.

Južna os posve otvorena prema spomenutom trgu rastvorena glavni portalom gospodarskog prizemlja, s po jednom gotičkom biforom na svakom stambenom katu. Veliki prizemni portal vodio je u gospodarske prostore. Profilirane grede ukrašene su pravilnim zupcima, u dnu a na nadvratniku, pod segmentnim lukom grb obitelji Bocchina. Gotičke bifore stambenih etaža su u pravokutnim okvirima renesansne profilacije ukrašenih pravilnim zupcima. Šiljaste lukove bifora nad stupićima s kapitelima ukrašenim dvorednim lišćem tvore interferirajući polukružni lukovi, a ukrašene su trilobima, dok su na križištima lukova romboidni medaljoni s lisnim ukrasima, a u njihovim odsječcima okulusi s kvadrilobima. Ugao između glavnog zapadnog i bočnog južnog pročelja naznačen je u sve tri etaže ugaonim stupićima s gotičkim kapitelima podvijenog lišća.

Etaže duge južne fasade također su razdijeljene neprekinutim kaneliranim vijencima a stambeni su katovi artikulirani s četiri osi polukružno zaključenih renesansnih monofora, dok su u prizemlju središnji gospodarski portal s vijencem nadvratnika i grbom Marcello- Petris na nadvratniku, te dva bočna pravokutna prozora, svi s rasteretnim lukovima. Na prvoj južnoj monofori prvoga kata, kao i na nadvratniku portala istaknuta je heraldička kombinacija grbova Marcello i Petris temeljem kojih je i narudžba izgradnje pripisana fra Antoniju Marcellu Petrisu, generalu franjevačkog reda i biskupu Novigrada.

Uska sjeverna fasada kuća opremljena je još jednim vanjskim stubištem koje vodi do podesta prvog kata s lučno zaključenim portalom ukrašenim  Od izvornog klesanog namještaja u unutrašnjosti kuće sačuvan je kamin s grbom obitelji Bocchina koji, kao i onaj s južnog portala prizemlja upućuje na prve nasljednike kuće nakon smrti fra Antonia Marcella Petrisa. Sačuvan je i rijedak primjerak zahoda iz tog vremena.

Prije članka autora J. Gudelj i L. Borića koji je ustanovio naručitelja i atribuirao izgradnju lokalnoj radionici proistekloj iz gradnje pročelja creske kolegijate, o kući se uglavnom se pisalo sporadično kao o jednom od istaknutijih primjera vlastelinske kuće nastale u vrijeme gospodarskog prosperiteta Cresa nakon sredine 15. st. Iako je već krajem 19. st. F. Dobrović ispravno zaključio da je riječ o kući u vlasništvu ogranka obitelji fra Antonija Marcella Petrisa, vjerojatno je zbog reprezentativnosti kuće oformljena lokalna legenda da je riječ o rodnoj kući filozofa Frane Petrisa – člana druge grane te creske obitelji.

Svojim rubnim položajem u odnosu na srednjovjekovnu jezgru kuća Arsan (dalje Marcello Petris) odstupa od uobičajenog modela kuća u jezgri koje su pročeljima okrenute prema unutarnjim prometnicama ili – češće – manjim dvorišnim trgovima raznolikih oblika koje formiraju pročeljima i pripadajućim vanjskim stubištima s podestima. Duga južna fasada pruža se uz nekadašnju kuntradu Sv. Marka koja povezuje maleni trg koji je formiran izgradnjom kuće Arsan i zgrade fontika s glavnom prometnicom srednjovjekovne jezgre, točnije pozicijom kuće Moise-Petris koja je po svoj prilici podignuta na lokaciji najstarije kuće obitelji Petris u Cresu na taj način zorno ukazujući na vezu s obitelji s jedne, ali i izdvojen naručiteljev identitet u odnosu prema obitelji ali i gradskoj zajednici.

Kuća uz nekolicinu drugih u posjedu lokalne vlastele predstavlja uvođenje novih koncepata rezidencijalne arhitekture u osvit ranog novog vijeka poput strože osne organizacije svijetlih otvora no i konzervativnog zadržavanja tradicionalnog rješenja vanjskog stubišta s podestom te posebno korištenja tada već stilski anakronih cvjetno-gotičkih bifora kao sredstva projekcije društvenog statusa.

Bibliografija: Francesco Dobrovic: Cenni storici sulla origine e fondazione del convento di S. Francesco in Cherso nonchè sulla vita e famiglia del generale dell’ordine dei francescani minori conventuali Padra Antonio Marcello del medesimo ordine, Padova, , 1895., str. 33-34; J. Ćus-Rukonić, Heraldički Cres, 1989, kat. 103-105; B. Fučić, Apsyrtides: kulturno-povijesni putopis po otočju Cresa i Lošinja, Mali Lošinj, 1990., str. 54; J. Gudelj-L. Borić, „Gotičko renesansna kuća Marcello-Petris u Cresu“, Peristil, 45, 2002., str. 97-106;  I. Solis, Nužnici i kultura stanovanja kroz kasni srednji vijek i renesansu, Cres, 2012.

 

LB