Ime autora: Nepoznat

Naziv djela: Palača Batthyany

Smještaj: Rijeka

Vrijeme nastanka: 18. stoljeće

Materijal: lomljeni i klesani kamen

Dimenzije: –

Naručitelj ili donator: Theodor Batthyany

Današnja stambeno-poslovna zgrada na adresi Korzo 35 u Rijeci nekadašnja je palača Batthyany podignuta 1784. godine za grofa Theodora Batthyanyja. Gradnja palače odvijala se u okolnostima urbanističkog formiranja Korza kao glavne prometne i trgovačke arterije Rijeke tijekom druge polovine 18. stoljeća. U blokovima sa sjeverne južne strane Korza, na regulacijskoj liniji stare guvernerove palače, podignut je niz većih gradskih kuća i palača bogatih trgovaca i javnih dužnosnika. S obzirom na inzularni smještaj gradskog bloka, u kojemu se palača nalazi kao ugrađeni objekt zajedno s još dvije kuće, imala je dva pročelja; glavno okrenuto na sjevernoj strani prema Korzu, a južno sporedno prema Adamićevoj ulici.

Naručitelj palače bio je grof Theodor Batthyany (1729.-1812.), sin hrvatskog bana ugarskog podrijetla Adama Batthanyja te kancelara i kasnije palatina Ludovika Batthyanyja. Rođen je u Rechnitzu, u Gradišću, i odrastao u obitelji sa samog vrha političke vlasti onodobne Monarhije. Godine 1759. postao je savjetnikom Ugarske kancelarije u Beču, a kasnije je bio i hrvatski banski namjesnik. Batthyany je bio snažno povezan s Rijekom jer je sudjelovao u političkim lobiranjima koja su dovela do proglašenja Rijeke Gubernijem 1776. godine, čime je ona postala zasebnom teritorijalnom jedinicom unutar Ugarske. U znak zahvale, riječka gradska vlast dodijelila mu je patricijat. Za potrebe svojih boravaka u Rijeci sagradio je palaču na Korzu.

Tijekom 19. stoljeća palača je dobila nove vlasnike te je 1882. značajno nadograđena prema projektu Isidora Vauschniga, pri čemu su dodana dva kata, unutrašnjost je pregrađena, pročelja djelomično preoblikovana te je kao takva sačuvana do danas. Na povijesnoj fotografiji iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja iz 1870-ih vidi se njezin izvorni izgled kojega je moguće gotovo u cijelosti rekonstruirati. Dvokatno je pročelje s niskim atičkim katom prema Korzu bilo raščlanjeno sa sedam prozorskih osi. U središnjoj je reprezentativan kameni portal omeđen stupovima koji nose balkon s kovanom željeznom ogradom, sačuvan i danas, dok su se bočno nalazili izvorno ulazi u dućane. Prvi i drugi kat bili su raščlanjeni nizovima prozora s kamenim nadstrešnicama segmentnog oblika, a treći atički kat tek malim kvadratnim prozorima. Na krovištu su bile dvije velike krovne kućice, tzv. belvederi, s valovitim zabatima, inače karakteristični za riječku arhitekturu. Sačuvana dokumentacija iz 19. stoljeća omogućuje i uvid u unutrašnjost gdje se vidi da je prostor bio organiziran u 4 krila nižući se uz hodnik oko malog središnjeg dvorišta, zapravo svjetlarnika. Prvi je kat bio reprezentativni piano nobile u kojemu je bio i veliki salon s izlazom na balkon prema Korzu.

Prema Giovanniju Kobleru, projektant palače bio je Anton Gnamb, glavni gradski arhitekt i urbanist tijekom druge polovine 18. stoljeća, koji je došao iz Trsta, angažiran preko riječkog Gubernija. On je projektirao čitav niz javnih i privatnih građevina, poput palače Vuković (1789.-1791.), koja je i arhivski potvrđen njegov rad, te palača Wohinz i Adamić, koje mu se pripisuju na temelju stilskih karakteristika. Najveće podudarnosti u koncepciji pročelja nalazimo kod palače Troyer (oko 1786.) sagrađenoj dvije godine kasnije, koja ima dvije identične krovne kućice valovitih zabata. No, sve palače riječkog Novog grada nose izrazite međusobne sličnosti pa je teško sa sigurnošću reći je li Gnamb projektirao baš sve ili je možda bila riječ o krugu arhitekata koji su djelovali na jednom području i koristili iste uzuse te utjecali jedni na druge. Politička povezanost naručitelja Batthyanyja s Gubernijem u sklopu kojega je radio Gnamb, otvara mogućnost da je on doista bio projektant Batthyanyjeve palače.

Bibliografija:

Državni arhiv u Rijeci, fondovi Gradski magistrat i Tehnički ured grada Rijeke

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Zbirka razglednica

G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, sv. 2, Fiume, 1896.

P. Puhmajer: Manufakturist i brodograditelj grof Theodor Batthyany i njegova palača na riječkom Korzu, u: Umjetnine, naručitelji i donatori II. Zbornik trećeg skupa znanstvenog projekta ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine, Rijeka, 2019. (u pripremi)

PP