Ime autora: Nepoznat
Naziv djela: Stancija Seget
Smještaj: Umag
Vrijeme nastanka: 18.-19. stoljeće
Materijal: lomljeni i klesani kamen
Dimenzije: –
Naručitelj ili donator: obitelj de Franceschi

Seget smještena je nekoliko kilometara od središta grada Umaga kojemu teritorijalno pripada. Ladanjsko-gospodarski kompleks stancije Seget zasnovan je još u 17. stoljeću, a njegova izgradnja rezultat je sukcesivnog procesa tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Kompleks je sagradila obitelj de Franceschi koja je došla u Istru 1720. godine, izbjegavši s Krete nakon Kandijskog rata, a koja će ostaviti značajan trag u društvenom i gospodarskom životu Umaga tijekom idućih dvjestotinjak godina. Stanciju je sagradili Marc’Antonio de Franceschi (1671.-1758.), civilni i vojni liječnik te njegova žena Crisulla Marulli, koji su imali jedanaestero djece. Vrijeme izgradnje stancije zabilježeno je godinama urezanima u kamenu, 1724. na dvorišnom portalu i 1732. s inicijalima MA. F. na šterni u ulaznom dvorištu. Sklop stancije sastoji se od stambene palače (vile), gospodarskih zgrada te kuća za stanovanje kolona. Palača je dvokrilna dvokatna građevina s tlocrtom u obliku slova T. Njezina izvorna prostorna organizacija i slijed gradnje utvrđeni su konzervatorskim istraživanjima 2016. godine.

Volumen zgrade čini veće glavno krilo i manje bočno koje se na njega nadovezuje s istoka tvoreći T-tlocrt. Raspored prostorija u glavnom krilu formiran u 18. stoljeću činila je na svakoj etaži središnja uzdužna prostorija (u prizemlju predvorje, na katu salon) i po dvije bočno s obje njezine strane. Riječ je o karakterističnoj prostornoj organizaciji venecijanskih palača i vila koja je bila prisutna diljem jadranske obale, a osobito u Istri. U 19. stoljeću zgrada je višekratno obnavljana te je ovakva organizacija djelomično dokinuta. U velikom zahvatu 1843.-45. za vlasnika Giorgia de Franceschija (1788.-1865.) palača se dograđuje pri čemu se dodaje veliki stubišni blok uz istočno pročelje, te novo klasicističko pročelje raščlanjeno nizovima kamenih prozora, dvama pilastrima i zabatom na vrhu. Unutrašnjost palače je tom prilikom oslikana, što je izveo slikar Michele Urban. U drugoj polovini 19. stoljeća na stubišni se blok nadograđuje aneks s knjižnicom kojim se formira istočno krilo. Tijekom 18. stoljeća gospodarska aktivnost stancije bila je prvenstveno usmjerena na proizvodnju vinove loze, pa su u tu svrhu izgrađene dvije velike jednokatne zgrade konobe koje s palačom s triju strana zatvaraju ulazno dvorište. Kada je u prvoj četvrtini 19. stoljeća proizvodnja preusmjerena na maslinovo ulje, sagrađen je 1840-ih godina i niz novih građevina, poput uljare i velike staje, te kuće za stanovanje kolona. U razmatranju arhitektonske valorizacije segetskog sklopa, valja uzeti u obzir da je riječ prvenstveno o arhitekturi koja je namijenjena gospodarskoj proizvodnji pa sukladno tome većina građevina ima tek vernakularni značaj. No, sama palača (vila) u svom današnjem oblikovanju iz 1843.-45. ukazuje na pomno osmišljen projekt nadahnut paladijevskom arhitekturom vila Veneta i Furlanije. U kompoziciji cjeline i detalja, osobito osnovnog koncepta s pilastrima velikog reda koji pridržavaju veliki zabat u središnjim osima glavnog pročelja, prepoznaju se elementi karakteristični za Palladijeve vile.

Palladijeva su djela imala dalekosežan utjecaj na arhitekturu kasnijih stoljeća, a osobito su zaživjela u prvoj polovini 19. stoljeća kada se razvija Furlanija s Trstom kao najvećim središtem sjevernoga Jadrana, pa s obzirom na geografsku blizinu, arhitektura Istre u tom vremenu poprima furlanske utjecaje. Artikulacija i detalji segetske palače upravo snažno podsjećaju na kuće, palače i vile Furlanije pa autora projekta obnove iz 1840-ih godina valja tražiti u krugu arhitekata djelatnih u Trstu toga vremena.

Bibliografija:
R. Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., str. 417-419.
N. Bolšec Ferri; B. Milošević, Baština Umaga i okolice, u: Monografija Grada Umaga, ur. S. benčić et al., Umag, 2012., str. 59-110.
M. Bradanović, Nekoliko primjera ladanja mletačke i austrijske Istre, u: Kultura Ladanja, ur. Nada Grujić, Zagreb 2006., str. 183-194.
P. Puhmajer, Stancija de Franceschi u Segetu kod Umaga, Zagreb, 2019.
P. Puhmajer, I. Braut, A. Pedišić, Umag. Stancija Seget. Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2016.

PP