Ime autora: Nepoznata zlatarska radionica
Naziv umjetnine: Viseći svijećnjak
Smještaj: župna crkva Svetog Jurja, Boljun
Vrijeme nastanka: deveto desetljeće 18. stoljeća
Materijal: srebro
Dimenzije: 70 x 23 cm
Naručitelj ili donator: Sebastiano i Pietro Crusilla

 

Svetište župne crkve Svetog Jurja u Boljunu osvjetljavaju tri srebrna viseća svijećnjaka. Onaj središnji, najraskošniji, rad je augsburškog zlatara Johannesa Zeckela (djelatan od 1691. do 1728. godine), dok su preostala dva nastala u zlatarskim radionicama Venecije. Iako su oba bočna svijećnjaka primjer serijske proizvodnje liturgijske srebrnine, onaj desni se ističe donatorskim natpisom.

 Riječ je o svijećnjaku trbušastog središnjeg dijela na koji se nastavljaju prstenasti međučlanovi. Njihove su površine ispunjene dekorativnom kompozicijom koja uključuje stilizirane velike cvjetove i akantusovo lišće. U donjem dijelu svijećnjak završava češerom, dok je na gornjoj strani otvor za umetanje ulja i svjećice. Lanci za vješanje svijećnjaka pričvršćeni su za tri kerubinske glavice, a njihovi se krajevi ponovno spajaju u zvonolikom poklopcu.

Na trbušastom se dijelu, u poliranom ispupčenom medaljonu nalazi natpis „SEBASTANO E PIETRO CRVSILLA F.F.“, dok se u drugom medaljonu otkriva datum 8. listopada 1782. godine. Dosad poznati podaci o obitelji Crusilla, odnosno Crosilla, ukazuju da je ona podrijetlom iz Kranjske. Začetnici dviju obiteljskih grana, Crosilla di Liariis te Crosilla di Luincis su braća Giacomo i Giovanni. Poznato je da su u Bujama tijekom 17. stoljeća živjeli članovi roda di Liariis dok se u boljunskoj matičnoj knjizi krštenih od 1576. do 1640. godine spominje hrvatska verzija prezimena – Kružila. Zasada, o Sebastijanu i Pietru Crusilla, braći ili ocu i sinu, arhivski izvori šute, ali sudeći prema nabavi svijećnjaka, zasigurno je riječ o imućnijim žiteljima Boljuna.

Unatoč propisima o kontroli zlatarskih predmeta, svijećnjak je obilježen samo žigom Mletačke republike, dok su oznake zlatarske radionice i kontrolora kvalitete – sazadora, izostavljene. Ipak, svijećnjak pripada mletačkoj tipologiji ove vrste liturgijskih predmeta što su se izrađivali tijekom 17. i 18. stoljeća. Slični se primjeri mogu naći na brojnim lokacijama na području istočne obale Jadrana, poput crkve svete Marije Milosne u Bolu na Braču, crkve svetog Vlaha u Dubrovniku, katedrale svetog Marka u Korčuli, katedrale u Senju, crkve Marijina Uznesenja u Pazu, crkve svetog Jeronima u Vižinadi te crkve svetih Kvirika i Julite u Višnjanu. No, puno kvalitetniji primjer ove tipologije svijećnjaka, smješten je na suprotnoj strani svetišta župne crkve svetog Jurja u Boljunu te je pandan ovome kojeg su poklonili članovi obitelji Crusilla.

Bibliografija: M. Jerman, „Boljun između lava i orla: prilog poznavanju augsburškog i mletačkog zlatasrtva u Hrvatskoj“, u: Istra u novom vijeku, (ur.) Tatjana Bradara, Pula, 2016, str. 339-363.

MJ