Ime autora: Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.)
Naziv umjetnine: Oltar Gospe Karmelske
Smještaj: župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (nekad Zborna crkva), Rijeka
Vrijeme nastanka: 1729.
Materijal: mramor
Dimenzije: 681 x 436 cm
Naručitelj ili donator: Bratovština Gospe Karmelske

Oltar Gospe Karmelske smješten je u trećoj kapeli desnog broda župne crkve Uznesenja Marijinog u Rijeci. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej je ukrašen stiliziranim mramornim listovima. Na pravokutnom  stipesu nalazi se reljef s dva klečeća anđela koji adoriraju brončani pozlaćeni disk s Marijinim monogramom. Retabl se sastoji od lučne niše nadvišene sa stiliziranom carskom krunom nad kojom se dižu reljefne vitice. Nišu flankiraju dva para kompozitnih stupova koji nose raskinuto gređe te segmente valovitog zabata s dva sjedeća anđela na vrhu. U središnjem polju valovitog okolusa smješten je reljef Presvetog Trojstva. Na predeli u obliku stiliziranog reljefnog sarkofaga nalazi se natpis s godinom podizanja oltara i naručiteljima. On glasi: SVB R[EVERENDISSI]MO D. NICOL[A]O AND[RE]A TVDOROVICH CAES[ARE]O ARCHID[IACON]O ET VIC[ARI]O FORANEO SENIORIBVS/ N. D. D. PET[R]O TVDOROVICH ET XAV[ERI]O DE MARBURG GV[BERNATOR]E IO[ANN]E PILLEPICH/ CONGREGATIO ALBORUM POSVIT 1729. S vanjskih strana stupova na visokim se postamentima nalaze dva mramorna kipa apostola bez uobičajenih atributa. U lučnoj se niši nekad nalazio drevni kip Gospe Karmelske, no on je 1943. zamijenjen  drevnim kipom Srca Isusova.

Prve podatke o oltaru Gospe Karmelske donosi kanonik Luigi Maria Torcoletti u monografiji o Zbornoj crkvi iz 1932. Radmila Matejčić je oltar povezala s najranijim djelima riječkog kipara Antonija Michelazzija. Naposljetku, Danko Šourek objavljuje nekoliko novih podataka o naručiteljima oltara.

Antonio Michelazzi rodio se 1707. u Gradisci d’ Isonzo gdje oko 1720. ulazi u kiparsku i altarističku radionicu obitelji Zuliani. Zajedno sa svojim učiteljem Paolom Zulianijem dolazi u Rijeku 1724. godine. Michelazzijeva prva dokumentirana djela u Rijeci su propovjedaonica iz 1731. te oltar svetog Josipa podignut 1733., oboje za nekadašnju isusovačku crkvu svetog Vida. Majstor je u lipnju 1733. u svoju radionicu iz Venecije doveo dvojicu pomoćnika, odnosno kamenoklesare Giovannija Rigettija i Pietra Baraziollija. Michelazzijeva je bottega tijekom sljedećih 30-tak godina oltarima i kipovima opremala Rijeku, Bakar, Bribir, Senj, Pićan, Krk, Zagreb i Bakar.

Oltar Gospe Karmelske u nekadašnjoj riječkoj Zbornoj crkvi dala je 1729. podići  istoimena bratovština, kako se doznaje iz natpisa na predeli. Bratovština je bila osnovana odlukom pape Aleksandra VII. 20. ožujka 1659., a njezin je novi oltar postavljen u vrijeme riječkog arhiđakona i vikara Nikole Andrije Tudorovića te starješina bratovštine Petra Tudorovića i Franje Ksavera de Marburga, kao i upravitelja Ivana Pilepića. Nikola Andrija Tudorović bio je pripadnik ugledne riječke patricijske obitelji, a funkciju riječkog arhiđakona i vikara obavljao je tijekom četvrtog desetljeća 18. stoljeća. Njegovo se ime  nalazi i na jednom od šest srebrnih svijećnjaka nabavljenih darovima ribara za Zbornu crkvu te je on, uz to, oporučno ostavio svotu od 100 dukata za podizanje novog mramornog oltara svetog Antuna Padovanskog u istoj crkvi.

Bibliografija: L. M. Torcoletti, Il Duomo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., str. 11-12; R. Matejčić, ,,Antonio Michelazzi „sculptor fluminensis“, Peristil, 10-11, 1967.-1968., str. 156-164; D. Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII. stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja (doktorski rad), II, Zagreb, 2012., str. 364-353; D. Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., str. 220-221.; M. Pintarić, ,,Antonio Michelazzi „di profesione, scultore de’ Marmi“: novi arhivski prilozi za riječkog kipara“, Zbornik za umetnostno zgodovino, LIV., 2018., u tisku.

MP