Ime autora: nepoznati graditelj/i

Autor oslika: majstor Anton iz istarske Padove

Naziv umjetnine: crkva sv. Roka

Smještaj: Draguć

Vrijeme nastanka: početak 16. stoljeća

Materijal: kamen, drvo, kupe

Dimenzije: /

Naručitelj ili donator: stanovnici Draguća s crkvenom i profanom upravom

Crkva sv. Roka, izgrađena početkom 16. stoljeća, nalazi se na ulazu u malo istarsko naselje Draguć. Izbor titulara, zaštitnika od kuge, u skladu je s onodobnom praksom gradnje istoimenih crkvi na samom ulazu u naselje, kako bi mještanima pružile zaštitu od kužnih bolesti. Unutrašnjost je oslikana zidnim slikama koje je u dvije faze, 1529. i 1537. godine, izradio lokalni majstor Anton iz istarske Padove, pokraj današnje Kašćerge.

Crkva sv. Roka u Draguću primjer je jednostavne sakralne gradnje koja u Istri ima višestoljetnu tradiciju. Pripada tipološkoj grupi jednobrodnih crkvi pravokutnog tlocrta svođenog bačvasto-šiljastim svodom koje se na istarskom poluotoku i na otoku Cresu javlja od kasnog 14. pa sve do 16. stoljeća. Uz crkvu sv. Roka u tu grupu ubrajaju se još i oslikane crkve sv. Trojstva u Žminju, sv. Duha u Balama, sv. Blaža u Svetlovreču Pazenatičkom i sv. Antuna u Višnjanu. Pri tom se, bez obzira na uvođenje bačvasto-šiljastog svođenja na bočnim zidovima ne mijenja ortogonalni raspored naslikanih prikaza već se on nastavlja i na plohe svoda. Novost je s druge strane formiranje velikih dodatnih polja za oslike u gornjim zonama ulaznog i svetišnog zida. na svetišnom zidu smješta se retabl oltara prislonjen uz zid, ili je sam zid nositelj oltarne slike, a uz Draguć takav primjer nalazimo i u crkvi sv. Antuna u Dvigradu te sv. Mateja u Prodolu gdje je cijeli zid koncipiran kao veliki poliptih. Donje su zone zidova redovno uređene kao podnožje, a majstoru zidnog oslika ostavljen je izbor dekorativnih motiva imitacije mramornih ploča, inkrustacija s geometrijskim elementima ili pak neke tkanine (brokatni uzorci ili ritmički ritmizirana ovješena draperija).

Za odijeljivanje pojedinih polja i registara koriste se bordure koje ujedno imaju i zadaću da višebrojna oslikana polja organiziraju u smislenu cjelinu svih ploha crkvenog prostora. Dekoracija tih bordura mogla je biti različita, a primjeri slični onima u Draguću, zasnovani na lisnatim viticama i to na vitici akantusa, sačuvani su i u crkvi sv. Nikole u Rakotulama, crkvi Blažene Djevice Marije u Oprtlju, s time da su u sv. Roku naslikane i bordure kombiniranog motiva s uzorkom različka, odnosno karanfila, kakve ne nalazimo u drugim crkvama. 

Zidne slike u crkvi sv. Roka u Draguću nastale su pod utjecajem umjetničkog stvaralaštva karakterističnog za stoljeće ranije. Naručitelji zidnih oslika općenito su bili u prvom redu crkveni oci, a onda i feudalci, odnosno bratovštine te predstavnici puka, dok je u sv. Roku za narudžbu zidnih slika zaslužna čitava komuna, i svjetovni i crkveni upravitelji i lokalna zajednica. Prizori iz Kristološkog ciklusa, života svetaca i mučenika, bili su praksa u oživljavanju ravnih zidnih ploha unutrašnjosti istarskih crkava jer se domaći puk njima utjecao i iz njih “čitao” biblijske poruke.

Prema broju sačuvanih prizora crkva sv. Roka vjerojatno je najbogatija. Tamo su zidne slike rađene su tradicionalnim načinom na polusuhoj žbuci, korištenjem zemljanih boja i vapna. Prema oblikovnim karakteristikama oslika može se reći da to je to rad priučenog umjetnika, rezultat spoja vještine i preuzetog naslijeđa. Uz to, Anton je imao iskustvo korištenja predložaka u slaganju kompozicije scena i slikanju pojedinih likova, a slike je stvarao kombiniranjem gotičkih i renesansnih elemenata, isticanjem linearizma kojem je podređivao boju.  Isti je majstor svoja djela izveo i u nedalekom Humu, u crkvi sv. Jeronima, gdje je naslikao skladan oltarni retabl, datiran i autoru pripisan glagoljskim natpisom popa Andrije Praščića, kao što je slučaj i u Draguću. Osim toga, Antonu se pripisuju i neki oslici u crkvi sv. Roka u Oprtlju,  te crkvi Presvetog Trojstva u Račicama.

Osim izdvojenih spomeničkih vrijednosti, crkva sv. Roka izdvaja se i po svojoj očuvanosti i minimalnim intervencijama kroz stoljeća, od vremena izgradnje do današnjih dana.

Bibliografija:

B. Fučić: Meštar Anton s Padove, Istarska Danica, Pazin 1952.; B. Fučić: Istarske freske, Zagreb 1963.; I. Perčić: Zidno slikarstvo Istre, Zagreb 1963.; B. Fučić: Glagoljski natpisi, Zagreb 1982., 137-142; Šareni trag istarskih fresaka, ur. J. Perković Milosavljević, Pula 2011.; Crkva u Istri, ur. S. Jelenić, Poreč-Pazin 2017., 102-103; Krasanka Majer Jurišić, Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja crkve sv. Roka u Draguću, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2019.

KMJ