Ime autora: Giuseppe Camerata (Venecija, 1676. – 1762.)

Naziv umjetnine: Bogorodica s Djetetom, svetim Maurom i svetim Eleuterijem

Smještaj: crkva svetog Eleuterija

Vrijeme nastanka: oko 1749.

Materijal: ulje na platnu

Dimenzije: 218 x 112 cm

Naručitelj ili donator: Gaspare Negri (Venecija, 1697. – Poreč, 1778.)

Na slici su prikazani Bogorodica s Djetetom, sveti Mauro i sveti Eleuterije kako lebde na tamnim i uznemirenim oblacima. Oba su sveca odjevena u albu – bijelu dugačku košulju s uskim rukavima, no prvi je porečki biskup Mauro ogrnut žutim plaštem s ružičastom podstavom, uz njega je položena mitra, a maleni anđeo mu pruža pastoral. Porečki đakon Eleuterije na sebi ima bijelu svilenu kazulu ukrašenu vezom od zlatnih i srebrnih niti. Riječ je ovdje o složenoj i dinamičnoj romboidnoj kompoziciji koja, k tome, stvara iluziju da se likovi kreću kružno, paralelno s površinom slike. Potez je mekan i magličast, a suglasje boja izuzetno istančano: prevladavajući sivo-plavi tonovi izmjenjuju se s intenzivno osvjetljenim bijelim površinama te akcentima tople zlatno-žute, crvene i plave boje. Uz donji rub kompozicije prikazana je veduta grada Poreča.

Venecijanskom slikaru Giuseppeu Camerati sliku je 1995. godine atribuirala Višnja Bralić (osnovne informacije o Cameratinu životu i stilu slikanja možete vidjeti ovdje: Giuseppe Camerata, Mučenje svetog Servula), a Enrico Lucchese je prepoznao ispravan ikonografski prikaz. Pala se danas nalazi na glavnom oltaru crkve svetog Eleuterija u Poreču. Riječ je, u stvari, o oltaru svetog Andrije što je izvorno bio smješten u Eufrazijevoj bazilici, no biskup Antonio Peteani (1827.-1857.) ga 1846. godine premješta u sklopu svojih intervencija na katedrali. Slika, međutim, izvorno nije bila smještena na tom oltaru, već na onome svetih Maura i Eleuterija u Eufrazijani. Oltar posvećen porečkim zaštitnicima uništen je 1928. godine u sklopu talijanskih arheoloških istraživanja i restauracija.

Narudžba pale Bogorodica s Djetetom, svetim Maurom i Eleuterijem veže se uz ime novigradskog (1732. – 1742.), a zatim i porečkog (1742. – 1778.) biskupa Gaspara Negrija (osnovne informacije o Negrijevu životu i djelovanju možete vidjeti ovdje: Santo Piatti, Bogorodica s Djetetom i svetim Kajetanom iz Tiene, Lovrom Giustinianijem i Pietrom Orseolom). Osim što je Negri najvjerojatnije bio zaslužan za nabavu Cameratinih slika u crkvi svetog Servula u Bujama dok je tamo rezidirao kao novigradski biskup, ovu pretpostavku dodatno osnažuje činjenica da je Negri vjerojatno najzaslužniji za podizanje oltara na kojemu se je Cameratina porečka pala izvorno nalazila. Godine 1749. posvećen je novoizgrađeni oltar svetih Maura i Eleuterija gdje su smještene njihove relikvije netom vraćene iz Genove. Naime, njih su Genovežani ukrali 1354. godine kao ratni plijen nakon osvajanja Poreča. Oltar je naumio napraviti još Negrijev predšasnik Vincenzo Marija Mazzoleni (1731. – 1741.), najzaslužniji za povratak ukradenih relikvija, no smrt ga je spriječila u ostvarivanju tog nauma. Porečki kanonik Antonio Vergotin u djelu Memorie storiche delle sacre reliquie de’ SS. Martiri Mauro, ed Eleuterio Protettori della Città e Diocesi di Parenzo, osim što opisuje veliku proslavu u gradu prilikom svečanog povratka relikvija, bilježi kako je Negri pokretač te narudžbe te kazuje: “cercò egli pure i mezzi più atti per terminare la pia idea; ma furono si scarse l’elemosine che vennero offerte, che non s’avanzò che assai lentamente il lavoro.” Stoga se može zaključiti da je najvjerojatnije biskup Negri naručio i palu za novi oltar svetih Maura i Eleuterija što je posvećen 1749. godine te je to gornja granica nastanka slikanog djela.

Štoviše, Enrico Lucchese piše o grafičkom prikazu Bogorodice s djetetom i svetim Eleuterijem i Maurom što ga je Negri naručio u radionici Giuseppea Wagnera (Gestratz, 1706 – Venecija, 1780.) povodom desete obljetnice svečanog povratka relikvija. Grafika se nalazi na uvodnoj stranici djela (frontespizio) naslovljenog Litanie e preci da recitarsi in occasione del Giubbileo Universale concesso dalla Santità di nostro Signore Clemente Papa Decimoterzo per implorare il divino aiuto nel principio del suo Pontificato d’ordine di Monsignor Ilustr. E Reverendiss. Gasparo Negri per grazia di Dio e della sede appostolica Vescovo di Parenzo conte e signore di Orsera, a njezin je autor Antonio Baratti (Belluno, 1724. – Venecija 1787.). Prikaz na grafici nije identičan onome na Cameratinoj slici te Lucchese pretpostavlja kako Baratti najvjerojatnije nije uživo vidio porečko djelo. Međutim, s obzirom na kompozicijske sličnosti, ono je besumnje poslužilo kao uzor za grafiku majstora iz Belluna kojom se željela obilježiti deseta godišnjica ovog važnog događaja za porečku zajednicu. 

Bibliografija: V.Bralić, „Slika Giuseppea Camerate u Poreču“, Peristil, 38, 1995., str. 111-116; E. Lucchese, „Episodi di pittura veneziana in Istria e Dalmazia. I. Per l’attività di Giuseppe Camerata in Istria“, Arte in Friuli Arte a Trieste, 18-19, 1999., str. 225-231; E. Lucchese, Istria Citta maggiori: Capodistria, Parenzo, Pirano, Pola, Opere d’arte dal Medioevo all’Ottocento, Trieste 2001. (1999.), 172-173, kat. 320; V. Bralić, „Bogorodica s Djetetom, svetim Maurom i sv. Eleuterijem“, Slikarska baština Istre, Zagreb/Rovinj 2006., str. 336-339, kat. 263; E. Lucchese, „Gaspare Negri vescovo di Cittanova e Parenzo: un mecenate del Settecento in Istria“, Saggi e memorie di storia dell’arte, 30, 2008. (2006.), str. 293-294; E. Lucchese, „I santi Mauro ed Elutterio a Parenzo: l’incisione per le litanie del 1759.“, Atti e memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, 108, 2008., str. 157-165; V. Bralić, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji, doktorski rad, Zagreb 2012., str. 125-127; V. Bralić, „Venecija i slikarstvo baroknih stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj“, Sveto i profano: slikarstvo talijanskoga baroka u Hrvatskoj, Zagreb 2015., str. 54.

MBo