Ime autora: nepoznata venecijanska zlatarska radionica

Naziv umjetnine: Ciborij

Smještaj: župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Labin

Vrijeme nastanka: kraj 16. stoljeća  

Materijal: srebro, pozlata

Dimenzije: 29 x 11,3 cm

Naručitelj ili donator: labinski podestat Marco Molino (1580.-1582.) ili Marino Molino (1596.-1599.)

U riznici župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Labinu sačuvao se srebrni ciborij s vidljivim ostacima pozlate. Prilikom udjeljivanja sakramenta euharistije, ovaj se predmet uzima iz oltarnog svetohraništa jer se u njemu čuvaju posvećene hostije. Po tipologiji, ciborij je sličan kaležu, no razlikuje se od njega jer je opremljen poklopcem, najčešće s križićem na vrhu, koji prekriva čašu. Labinski ciborij počiva na kružnom podnožju naglašenog oboda na kojem je utisnut biserni niz te preplet vitica. Površina podnožja, uokvirena poliranim trakama s urezanim linijama, ima složenu dekorativnu kompoziciju kartuša s vegetabilnim motivima. Držak se sastoji od nekoliko jednostavnih međuprstenova i jabučastog nodusa s iskucanim glavicama anđela s krilima i voćem. Čaša ciborija je polukuglastog oblika i u donjem dijelu ponavlja dekoraciju nodusa u raskošnijoj kompoziciji. Podno izvijenog ruba ima izvedene kanelire, a uokolo ruba čaše – pozlaćeni biserni niz sa trima školjkama. Poklopac je viticama podijeljen na osam polja ukrašenih stiliziranim akantusovim listovima. U središnjem dijelu se stožasto izdiže u postolje s konkavnim dijelom na koji su pričvršćene tri pozlaćene kartuše. Na njima su prikazi svetih mučenika te heraldička oznaka u obliku kotača kočije. Na postolju poklopca smješten je križ s trolisnim završetcima.

Svece mučenike urezane na ukrasna polja nije moguće identificirati budući da su prikazani samo s palminom granom i nemaju drugih atributa, no urezani se grb može povezati s obitelji Molino. Njezini članovi su od 14. stoljeća obavljali brojne ugledne funkcije u venecijanskoj upravi i vojsci, a mnogi su bili i ugledni intelektualci. Tako su iz jedne grane obitelji Molino krajem 16. stoljeća labinskim podestatima imenovani Marco i Marino. Marco je tu funkciju obavljao u razdoblju od dvije godine, od 1580. do 1582. godine, dok je Marino bio podestat od 1596. do 1599. godine. Posljednju godinu Marinovog mandata obilježio je uskočki napad u kojem je on umalo postao taocem, no Labinjani su ipak uspješno odbili napad. Na taj događaj podsjeća i detalj slike Girolama Cornera (? – Poreč, oko 1870.) što se nalazi u župnoj crkvi, a prikazuje Bogorodicu s Djetetom i svetim Sebastijanom.

Ciborij je prvi put prezentiran na izložbi „Liturgijska srebrnina Labinštine“ autora Mirjane Peršić i Tulija Vorana održanoj 1993. godine te je na njemu prepoznat grb obitelji Molino, ali bez konkretnije datacije djela ili hipoteze o mogućim naručiteljima. Piero Pazzi je godinu dana kasnije iznio prijedlog da je ciborij u trenutku odlaska s funkcije podestata donirao Marco Molino. Ipak, valja ostaviti mogućnost da je ovaj vrijedan liturgijski predmet nabavio i Marino Molino. Zlatarski žigovi utisnuti na unutarnjem dijelu oboda podnožja, nažalost, ne pomažu pri utvrđivanju sasvim točne datacije budući da se oznake kontrolora kvalitete metala – sazadora s inicijalima „S“ i „B“ javljaju na venecijanskim zlatarskim djelima izrađenim krajem 16. i početkom 17. stoljeća.  

Nedugo nakon Tridentskog koncila, već krajem 16. stoljeća, na liturgijskim se predmetima izrađenima u venecijanskim zlatarskim radionicama javljaju anđeoske glavice s krilima, voćni festoni i girlande te vrpce i kićenke. Ovi se ukrasni elementi implementiraju u dekorativne kompozicije traka s volutama i vegetabilnim motivima, a na pojedinim se predmetima iskucavaju odvojeno, tvoreći nove prikaze karakteristične za venecijansko zlatarstvo. Ovaj se dekorativni rječnik javlja na brojnim djelima koji se mogu datirati upravo u razdoblje od kraja 16. stoljeća do treće četvrtine 17. stoljeća. Osim vrlo sličnog ciborija nepoznate venecijanske radionice iz crkve San Moisè u Veneciji, brojni se primjeri ovakvog ukrasnog repertoara nalaze u riznicama sakralnih objekata istočne obale Jadrana.

Bibliografija: M. Peršić i T. Vorano, Liturgijska srebrnina Labinštine, 1993, bez paginacije, kat. jed. 3; P. Pazzi, Itinerari atraverso l’oreficeria veneta in Istria e Dalmazia, Treviso, 1994., str. 23, 78., M. Jerman, Liturgijski predmeti od plemenitih metala od 1400. do 1800. godine na području nekadašnje Pulske biskupije, doktorska disertacija, 2020., str. 87, 341, 813.

MJ