Ime autora: Franjo Ksaver Medelin  (Rovinj, 1745.  – Rijeka, 1803.)
Naziv umjetnine: Glavni oltar
Smještaj: u svetištu župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije, Rakalj
Vrijeme nastanka: 1766. – 1767.
Materijal: kamen, raznovrsni mramor
Dimenzije: visina 370 x 225 cm
Naručitelj ili donator: rakaljski komun

Oltar je smješten na zidu svetišta jednobrodne župne crkve posvećene Rođenju Blažene Djevice Marije u Raklju. Podignut je na dvije kamene stube, a supedanej je ukrašen naizmjeničnim romboidnim pločicama od crvenog, bijelog i sivog mramora. Trapezoidni stipes sa stiliziranim izvijenim bridovima u obliku izduženih vitica ukrašen je jednostavnom kružnom vitičastom kartušom s inkrustacijom u obliku križića. U drugom planu, bočno od stipesa, smješteni su postamenti za vanjske stupove retabla, kao i oni što podupiru konzole iznad kojih su se nekad nalazili kipovi. Slavolučni se retabl sastoji od lučne oltarne niše ukrašene mramornim inkrustacijama u polukaloti. Nju flankiraju dva para korintskih stupova od crvenog mramora koji  nose prekinuto gređe naglašenih obrata, a tek vijenac kontinuira nad oltarnom nišom. Atiku tvori polukružni zabat s naglašenim segmentima luka nad stupovima. U oltarnu je nišu naknadno smješten gipsani kip Bezgrešnog Začeća.

O podizanju glavnog oltara u Raklju doznajemo iz dokumenta kojeg je objavio D. Klen (1963). On je od iznimne važnosti jer se iz njega iščitava napor i želja malene zajednice skromnih financijskih mogućnosti da kod domaćeg majstora naruči mramorni oltar za svoju župnu crkvu. Ugovor je sklopljen 19. rujna 1766. godine u Barbanu, između rakaljskog komuna i altarista Franje Ksavera Medelina, tada nastanjenog u Vodnjanu. Prilikom sklapanja ugovora rakaljski su komun zastupali župan Mate Percan, pokojnog Ive, podžupan Vid Percan, pokojnog Žvane i prokuratori crkve – župan Roko Valle, župan Andrija Boljković te podžupani Matej Percan i Jakov Percan. Za oltar su bila ponuđena dva crteža, jedan je načinio Zuanne Napolachi, a drugi Franjo Ksaver Medelin. Odabran je onaj Napolachijev, a naručitelji su, k tome, tražili da oltar bude podignut baš kako je prikazano na (očigledno priloženom, a danas izgubljenom) crtežu i prema zadanim mjerama, odnosno, „da stupovi budu od brokadela i verdona iz Genove, baš kao što su stupovi na glavnom oltaru crkve svetog Nikole u Barbanu, a niša u koju treba staviti lik Blažene Djevice Marije, mora biti s inkrustacijama u bijelom kamenu“. Predstavnici rakaljskog komuna, međutim nisu bili zadovoljni izgledom donjeg dijela Napolachijevog oltara pa su za njega odabrali nacrt Ksavera Medelina, ujedno mu povjerivši i izvedbu oltarne cjeline. Zanimljiva je i ugovorena cijena oltara, kao i tijek isplata: „Ukupno 430 dukata po šest lira svaki i 15 kariola kamena kojeg treba izvaditi na području Raklja, odnosno 330 dukata iz crkvene kase i 100 dukata raspodijeljeno među mještanima.“ Prije nego se započne s izradom oltara, crkvena će blagajna na ime kapare majstoru isplatiti 30 dukata u cijelosti, a kada nabavi mramor,  još 100 dukata. Kada Medelin prione na posao, bit će opskrbljen žitaricama, vinima, sirom i drugim jestvinama, koje će mu biti potrebne za vrijeme rada. Cijena namirnica će biti prepolovljena, a njihovu će vrijednost u iznosu od 100 dukata platiti mještani dok će Crkva platiti namirnica u vrijednosti od 130 dukata. Nakon što oltar bude dovršen, naručitelji će Medelinu biti dužni još 70 dukata od ugovorene sume, no taj će mu iznos biti isplaćen tek krajem sljedeće godine. Ugovorom su bile predviđene i sankcije ako altarist ne ispuni preuzetu i precizno definiranu obavezu jer „ako ne napravi oltar po svim dogovorenim parametrima i crtežu, obavezuje se da će vratiti cijelu sumu koju je primio u gotovini ili da će obnoviti ili dati obnoviti djelo kod boljih majstora o vlastitom trošku, a na ime štete i kamata će staviti pod hipoteku vlastita dobra, pokretna, nepokretna, sadašnja i buduća, gdje god da se nalaze ili postoje.“ Sljedeće je godine, 23. srpnja, u Raklju ponovno pročitan ugovor i tom se prilikom Medelin obvezao da će smanjiti cijenu oltara za 20 dukata, odnosno, s prvotnih 430 na 410 „na opće zadovoljstvo“.

Rakaljski oltar Franje Ksavera Medelina stoji na početku njegove dosad relativno slabo poznate karijere. Kroz drugu polovicu 18. stoljeća Medelin je radio na nizu oltara u Istri, Rijeci, Vinodolu i Rabu. Od istarskih se djela ističu oni u župnim crkvama u Grimaldi, Filipani, Pomeru, Krnici i Mutvoranu, dok je najznačajnije njegovo djelo glavni tabernakulski oltar u župnoj crkvi svetog Jurja na Trsatu. Njega je majstor izveo prema narudžbi župnika Jakova Tijanića 1797. godine, a na kipu svetog  Mateja se i ponosno potpisao čineći tako iznimku u odnosu na brojne altariste i kipare koji su u 18. stoljeću djelovali na Kvarneru i Hrvatskom primorju.

Medelin se na svojim oltarima predstavlja kao vješt klesar i rezač kamena koji znalački izrađuje arhitektonsku dekoraciju poput korintskih kapitela i elegantno naglašenih entazisa na stupovima. Njegove se slabosti, međutim uobičajeno vide kod koncipiranja strukture oltara ili klesanja figura. Stipese uglavnom ne varira, a uzor njegovim retablima prerađena su rješenja karakteristična za furlansku altaristiku druge polovice 18. stoljeća. Uzori su mu također i oltari  Gasparea Albertinija (Piran, 1727. – 1811.) i Sebastijana Petruzzija (aktivan u Rijeci i Istri u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća). No, za razliku od Albertinijevih i Petruzzijevih oltara koji su u cijelosti podignuti od mramora s obiljem rokoko ukrasa, Medelinova djela zadržavaju tradicionalniju konstruktivnu i kiparsku kamenu osnovu, nadopunjenu tek mramornim umecima i skromnim dekorativnim elementima.

Konačno, iz dosad nepoznatog arhivskog navoda, odnosno bilješke u matici umrlih župne crkve Marijinog Uznesenja u Rijeci doznajemo važne podatke o majstoru altaristu Franji Ksaveru Medelinu. On je umro u Rijeci 12. studenog 1803. u 58. godini života i pokopan je na gradskom groblju Dol (Kozala). Saznajemo, također, da je za sobom ostavio udovicu Margaretu te da je bio porijeklom iz Rovinja. Nadnevak njegove smrti omogućuje nam da odredimo mjesto i vrijeme majstorova rođenja: Rovinj, 1745. godine.

Bibliografija:  D. Klen, „Arhivske vijesti o nekim kulturnim spomenicima Barbana i Raklja“, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, XII/3, 1964., str. 30 – 33; R. Matejčić, „Barok u Istri i Hrvatskom primorju“, u: A. Horvat, R. Matječić, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., str. 607; D. Tulić, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko-pulskoj biskupiji, disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2012., str. 421-424, 954-955; D. Tulić, u: P. Marković, I. Matejčić, D. Tulić, Kiparstvo 2, Umjetnička baština istarske crkve, Pula, 2017., str. 360-361.

 DT