Ime autora: nepoznati majstor

Naziv umjetnine: Nadgrobna ploča fra Mateja Mastilića

Smještaj: crkva sv. Franje na Komrčaru, Rab

Vrijeme nastanka: 1525.

Materijal: vapnenac

Dimenzije: 185 x 82 cm

Naručitelj ili donator: fra Matej Mastilić – Bošnjak (ili Zadranin) (oko 1430.-1525.)

Nadgrobna ploča pravokutnog formata smještena je u središnjoj osi broda nekad samostanske, a danas grobljanske crkve sv. Franje na Komrčaru. Unutar jednostavno profiliranog okvira prikazan je lik preminulog redovnika odjevenog u habit s kapuljačom na glavi koja je položena na jastuk na uglovima ukrašen čvorovima s resama. Pokojnikove su ruke prekrižene na trbuhu, dok su mu noge bose. Na jastuku iznad pokojnikove glave uklesana su četiri glagoljska slova Č F I D (Č – 1000; F – 500; I – 20, D – 5), odnosno 1525. godina.

Ova je nadgrobna ploča najprije pobudila zanimanje crkvenih povjesničara koji je prepoznaju kao nadgrobni spomenik franjevca Mateja Bošnjaka. Miljenko Domjan je uvrštava u pregled rapske umjetničke i spomeničke baštine zbog njezinog iznimnog povijesnog značaja, dok je Marijan Bradanović, nakon toga, opisuje kao slabiji rad izveden u plitkom reljefu, ponegdje tek rudimentarno naznačenih detalja.

Izlizanost i oštećenja ploče, poput sekundarno ugrađene karike za podizanje koja je uništila donji dio lica, umanjila su plastičnu izražajnost reljefa koji je unatoč svoje jednostavnosti likovno korektno izveden, naročito ako se promotri anatomija prikazane figure. Jednostavnost prikaza, izostanak posvetnog natpisa, kao i bose noge, u ovom se kontekstu mogu tumačiti kao eksplikacija nauka franjevaca trećoredaca koji su živjeli skromno, gotovo asketski, držeći se ideala siromaštva, rada rukama i molitve. Na prikazu izostaju karakteristične arhitektonske niše ili drugi simboli poput grba i knjiga, a što se češće susreće na nadgrobnim pločama s prikazom pokojnika, budući da je ta vrsta nadgrobnih spomenika bila malobrojna i dostupna tek imućnijim pripadnicima plemstva ili klera.

O kontekstu samog nastanka ploče za sada nema podataka. Moguće je da je ploču naručio sam Matej, za života, od nekog od lokalnih klesara, ili je posthumno izrađena temeljem odredbi pokojnikove oporuke, odnosno kao donacija druge osobe ili redovničke zajednice svojem istaknutom članu.

Matej Bošnjak ili Matej Zadranin rođen je vjerojatno oko 1430. godine u Bosni. Isprva je kao pripravnik djelovao u samostanu trećoredaca u Zaglavi na Dugom Otoku, da bi nakon ređenja sve intenzivnije radio na obnovi i organizaciji života redovničke zajednice u Dalmaciji. Zaredio ga je 1460. godine na Rabu tadašnji biskup Ivan Scaffa, zbog netrpeljivosti zadarskog nadbiskupa Maffea Valarresea prema franjevcima glagoljašima. Pet godina nakon ređenja od osorskog biskupa Antuna Palčića dobiva na upravljanje crkvu na Vijaru, a 1469. godine mu  papa dopušta da ondje izgradi samostan. Godine 1474. postao je prokuratorom franjevačke provincije te se u tom svojstvu javlja u brojnim arhivskim izvorima. Sudjelovao je u osnivanju nekoliko samostana, prvenstveno na kvarnerskim otocima. To su onaj već spomenuti kod Osora, onaj u Martinščici na Cresu, u onaj u Glavotoku na Krku te samostan na Komrčaru u gradu Rabu. U nekim je slučajevima i osobno sudjelovao u izgradnji kao zidar i graditelj cisterni. Godine 1479. fra Matej je došao na Rab te se je posebno istaknuo u brizi za oboljele od kuge u hospitalu sv. Katarine, smještene na Komrčaru. Godine 1480. rapska općina dodijelila je zemlju na Komrčaru franjevcima te se tu počinje graditi samostan s crkvom sv. Franje što je dovršeno 1490. godine. Na sastanku provincije franjevaca trećoredaca održanom u Krku, Fra Matej je 1511. godine imenovan doživotnim upraviteljem i skrbnikom samostana na Komrčaru gdje je naposljetku umro i bio pokopan.

Uz upravljanje provincijom i osnivanje samostana, fra Matej je bio aktivan glagoljaški autor. Pojavljuje se kao urednik glagoljskog brevijara tiskanog u Veneciji 1491. godine u čak 1000 primjeraka. U taj se poduzetnički poduhvat upustio skupa s mletačkim poduzetnicima Giovanniejem i Andreom Cimalarcha. Potonji je bio nastanjen na Rabu te je oporučno 1506. godine donirao izgradnju kapele u kojoj je bio i pokopan, u franjevačkom samostanu u Kamporu. Zbog smrti Giovannija Cimalarche i neriješenih pravnih odnosa do distribucije brevijara došlo je tek 17 godina kasnije kada je već brevijar Blaža Baromića prevladao u uporabi.     

Unatoč skromnog likovnog oblikovanja, nadgrobna ploča fra Mateja iznimne je povijesne vrijednosti zbog uloge koju je ovaj gvardijan samostana imao na Rabu na prijelazu 15. u 16. stoljeće. Uz to, ona je jedan od rijetkih primjera glagoljske epigrafije na Rabu koji, za razliku od drugih sjevernojadranskih gradova, nije bio istaknuto glagoljaško središte.

Bibliografija: P. Runje, „Novi prilozi za život O. Mateja Bošnjaka – Mastilića franjevca trećoreca (o. 1430-1525)“, Croatica Christiana periodica, sv. 9, br. 16., 1985., str. 107-118.; M. Domijan, Rab – Grad umjetnosti, Zagreb, 2001.; M. Bradanović, „Arhitektonska baština franjevaca trećoredaca na Kvarnerskim otocima (1. dio)“, Radovi Zavod za hrvatsku povijest, 48, 2016.,  str. 103-122.; K. Majer Jurišić, Rab, Crkva sv. Franje – elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, HRZ, Zagreb, 2018., str. 5-7.

IB