Ime autora: Nepoznati slikar

Naziv umjetnine: Portret biskupa Francesca de Polesinija

Smještaj: sakristija župne crkve svetog Stjepana, Motovun

Vrijeme nastanka: 1802. godina

Materijal: ulje na platnu

Dimenzije: 95 x 73 cm

Naručitelj ili donator: kolegij motovunskih kanonika

Na slici je u tričetvrt profilu prikazan porečki biskup Francesco de Polesini (rođen Motovun, 1729. –umro Poreč, 1819.). Odjeven je u crnu biskupsku mocetu, ispod koje je bijela vezena roketa. Biskupski prsten na desnoj ruci i pektoral oko vrata dodatno ukazuju da je riječ o poglavaru dijeceze. Polesini gleda izravno u promatrača, pomalo odsutna izraza lica, kao da je prekinut u trenutku velike usredotočenosti na čitanje spisa koje drži u desnoj ruci. Nepoznati je slikar najvjerojatnije biskupa želio prikazati kako priprema propovijed ili neki drugi teološki tekst jer on istovremeno kažiprstom lijeve ruke označava stranicu u knjizi koju je hrptom položio na stol. Polesinijeve intelektualne sklonosti naznačene su i pomoću prikaza njegove biblioteke što se vidi u pozadini, djelomično prekrivena tamnim zastorom.

Francesco de Polesini potiče iz ugledne istarske obitelji. Prije nego što je postao biskupom, bio je kanonik u crkvi svetog Stjepana u rodnome Motovunu. Nakon smrti Giovannija Andree Balbija 1771. godine, Francesco de Polesini je imenovan biskupom Pulske dijeceze te se tamo zadržava do 1778. godine kada je, uslijed smrti biskupa Gaspara Negrija (Venecija, – Poreč, 1778.), premješten na porečku katedru. Dok je bio u Puli, započeo je obnovu biskupske rezidencije. Renovaciju, ali i dogradnju biskupske palače pokrenuo je i u Poreču, gdje je stolovao više od 40 godina, odnosno sve do svoje smrti 1819. godine. Poznato je kako je Francesco de Polesini opremao liturgijskim ruhom i srebrninom crkve na području dijeceza kojima je bio na čelu.

Višnja Bralić u Slikarskoj baštini Istre donosi podatak da je portret u sakristiji motovunske crkve dao postaviti kolegij motovunskih kanonika 1802. godine. Ispod slike je postavljena i mramorna ploča s natpisom: D.O.M/ FRANCISCO. EX. MARCHIONIBUS. POLEXINIS/ EPISCOPO. PARENTINO/ EXIMIO MENTIS. ET. ANIMI. VIRTUTE/ CLARISSIMO/ HVIUS. ECCLESSIAE. OLIM. FILIO. NUNC. PATRI/ OPTIMO/ MONTONAE. CANONICOR. COLLEGIUM./ HONORIS. CAVSA. POSVIT/ MDCCCII. Tako je biskupu Polesiniju u njegovoj matičnoj crkvi ukazana jednaka čast kao i ranije Gasparu Negriju. Naime, kolegij motovunskih kanonika je 1770. godine dao naručiti portret Polesinijeva prethodnika na porečkoj biskupskoj katedri kod slikara Lorenza Pedrinija (dokumentiran u Kopru između 1740. i 1770.) te ga postavio u sakristiju crkve svetog Stjepana. Kada je pak riječ o portretu Francesca de Polesinija, njegov autor zasad još uvijek nije poznat. Međutim, razvidno je da je riječ o osrednjem provincijskom majstoru koji se iscrpljuje u slikanju detalja.

Bibliografija: V. Bralić, „Portret biskupa Francesca Polesinija“, u. V. Bralić, N. Kudiš Burić, Slikarska baština Istre, Zagreb/Rovinj 2006., str. 234-235, kat. 143

MBo