Ime autora: nepoznati graditelj
Naziv umjetnine: Gradska loža u Cresu
Smještaj: Trg Frane Petrića
Vrijeme nastanka: sredina 16. stoljeća
Materijal: kamen, drvo, kupa
Dimenzije: /
Naručitelj ili donator: Creska komuna (Mletačka uprava)

Gradska loža, sagrađena oko 1550. godine, nalazi se na glavnom creskom trgu, jugozapadno od gradskog tornja sa satom i nekadašnje pretorske palače. Pravokutnog je tlocrta, položenog u smjeru sjever-jug. S južne strane oslanja se na susjednu građevinu, s istočne i zapadne je zatvorena niskim parapetnim zidom s po tri stuba na kojima stoji krovište, a sa sjeverne je otvorena. Parapetni bočni zidovi lože formirani su kamenim klesancima slaganim u redove, a s njihove unutarnje strane sazidane su klupe zaključene kamenim pločama. Stubovi su građeni bunjato kamenim blokovima, imaju jednostavne, blago istaknute baze i kapitele. Na sjevernoj, otvorenoj strani lože, u sredini je postavljen kameni stup s visokom šesterokutnom bazom s ukladama i profiliranim kapitelom s kamenim grbom u obliku štita u kojem su isklesane tri kose trake. To može biti grb obitelji Contarini (zlatno polje s tri plave trake) ili obitelji Pasquaglio (plavo polje s tri zlatne trake), čiji su članovi u 16. stoljeću obnašali čast knezova i kapetana u Cresu. Pod lože obložen je oblucima slaganim u geometrijskom rasteru dva niza velikih kvadrata podijeljenih dijagonalnim linijama, a krovište je položeno na jednostavni drveni grednik koji nose spomenuti stubovi i središnji sjeverni stup te kamene konzole na južnom zidu lože. Troslivno je i pokriveno kupama.

O toj, ali i o prijašnjim gradskim ložama u Cresu postoji nekoliko arhivskih zapisa prema kojima se može zaključiti da su od srednjeg vijeka do sredine 16. stoljeća u gradu najvjerojatnije bile tri lože. Prvotna je loža, koju se spominje od 1318., vjerojatno bila na srednjovjekovnom gradskom trgu uz crkvu sv. Izidora i o njezinu izgledu nažalost ne znamo ništa. Nakon dolaska mletačke vlasti na Cres i definitivnog preseljenja kneza iz Osora, u drugoj se polovici 15. stoljeća počinje formirati novo  gradsko središte čiji je dio bio i trg pred zbornom crkvom sv. Marije Velike. U neposrednoj je blizini toga trga nakon 1450. godine izgrađena druga loža. Zna se da je svakako postojala 1467., a navodi se i 1478. te potom i 1498. godine, kad se u knjizi općinskog vijeća spominje sa srednjovjekovnom crkvom sv. Ivana. Ložu navode i zapisi s početka 16. stoljeća, potvrđujući da je ona tada bila u funkciji i da su se u njoj održavale sudske rasprave, donosile presude i potvrđivale odluke. Već tada je postojala namjera da se sagradi nova, veća loža, no to se ostvarilo tek sredinom stoljeća, i to najkasnije 1550. godine, kad je ondje dovršen Libro quinto d’Instrumenti. Toj dataciji u prilog ide i stilsko oblikovanje današnje građevine koje odgovara kasnorenesansnom razdoblju sredine 16. stoljeća i prema korištenoj bunjato tehnici slično je onome gradskog tornja sa satom i glavnih gradskih lučkih vrata. Naravno, moguće je da je starija loža iz 15. stoljeća bila upravo na tom istom mjestu te da je u 16. stoljeću samo preuređena.

Naručitelj nove, renesansne gradske lože, bila je creska komuna, koja je početkom 16. stoljeća započela veliki projekt osuvremenjivanja obrambenog sustava grada. Važnost cijelog građevinskog pothvata potvrđuje činjenica da je uloga protomajstora creskih zidina bila povjerena tada najvrsnijem otočkom graditelju Izidoru Stošiću. Uz kule i gradska vrata, slijedom te komunalne narudžbe obuhvaćeno je i uređenje prostora i trga pred gradskom lukom, pa tako posredno i lože.

Bibliografija: S. Mitis, “La partecipazione di Cherso-Ossero alla civiltà italica”, Archeografo Triestino XIV, Trieste, 1927.-1928., str. 86.; L. Borić, Arhitektura i urbanizam grada Cresa od 1450. do 1610. godine, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 54.; M. Anderle, Die loggia communis an der östlichen Adria, Weimar, str. 96.; K. Majer Jurišić, Arhitektura vlasti i suda, Zagreb, 2017., str. 88-89.

KMJ