Autor: creska graditeljska i klesarska radionica aktivna početkom XVI. st.
Predmet: kapela Marcello Petris u crkvi Sv. Frane, Cres
Smještaj: trotravejna kapela prigrađena je uz jugozapadni ugao crkve
Vrijeme nastanka: početak trećeg desetljeća 16. st.
Materijal: vapnenac
Dimenzije: cca 15 x 5 m
Naručitelj: fra Antonio Marcello Petris, (Cres, oko 1450. – Cres, rujan 1526.)

 

Trotravejna kapela je prigrađena uz jugozapadni ugao gotičke crkve Sv. Frane, uobičajenog propovjedničkog tipa pravokutnog tlocrta s otvorenim krovištem i apsidom svedenom šiljasto-bačvastim svodom. Traveji su nejednake visine, srednji je nešto viši od bočnih, a svaki je sveden križno-bačvastim svodom istaknutih rebara, a prema prostoru crkve je rastvoren polukružnim lukovima ukrašenima kratkim kanelirama. Njihovi piloni imaju kratke volutne kapitele s biljnim ukrasima nad kojima kanelirani pilastri nose vijenac istog ukrasa. Piloni nad istaknutim bazama imaju renesansne uklade kojima su po sredini na sve četiri strane izvedene velike rozete. Uz vanjski zid svodovi se oslanjaju na pilastre sličnog oblikovanja. U kapeli su izvorno bila postavljena tri oltara, a pred srednjim se nalazio grob fra Antonija Marcella Petrisa, njezinog naručitelja, pred oltarom Sv. Ante Padovanskog. U ostala dva traveja nalazili su se oltari Sv. Frane (kao drugi u crkvi posvećen tom svecu), te onaj nepoznatog titulara, pred kojim je u 17. st bila grobnica obitelji Petris.

Velika trotravejna creska kapela, uz onu obitelji Detrico uz crkvu Sv. Frane u Zadru, predstavlja jedinstven primjer takvog prostora na istočnoj jadranskoj obali, u usporedbi s ostalim prigradnjama tog tipa jer je uglavnom riječ o manjim i jednostavnijim konstrukcijama, poput onih u poljudskoj i hvarskoj franjevačkoj te bolskoj dominikanskoj crkvi. Izgradnja se može datirati u rane dvadesete godine 16. stoljeća, a njezin naručitelj je bio fra Antonio Marcello Petris, ugledni Cresanin, prvi general opservatnske struje franjevačkog reda, te naslovni biskup Patrasa i biskup Novigrada. Iako postoje indicije da je ideja o prigradnji kapele uz franjevačku crkvu bila ideja već njegovoga oca, po svoj je prilici ambiciozan građevinski poduhvat kojeg je pratio i znatan oporučni legat iz 1526. u vrijednosti od 300 dukata namijenjen održavanju službi u već dovršenoj kapeli. Biskupova se narudžba se isticanjem i izdvajanjem od srodnih i suvremenih lokalnih gradnji može mjeriti tek s njegovom kućom na kojoj je ista lokalna radionica bila po svoj prilici zaposlena u godinama prije izgradnje kapele. O tome svjedoči klesani dekorativni repertoar koji se gotovo u potpunosti oslanja na onaj radionica majstora Francesca koji je radio na pročelju creske zborne crkve krajem 15. st., a nastavljena je u djelovanju radionice prisutne u narednim desetljećima na kvarnerskim otocima čiju je djelatnost pobliže odredio M. Bradanović.

Izvanredno oblikovana nadgrobna ploča fra Antonia kvalitetom se izdvaja iz prosjeka navedene radionice, pa je možda riječ o posebno naručenoj izradi koji bi se čin posve uklopio u ambiciozne zamisli naručitelja.

Bibliografija: F. Dobrovic, Cenni storici sulla origine e fondazione del convento di San Francesco in Cherso nonchè sulla vita e famiglia del generale dell’ordine dei francescani minori conventuali Padre Antonio Marcello del medesimo ordine, Padova, 1895, str. 35; B. Fučić, Apsyrtides: kulturno-povijesni putopis po otočju Cresa i Lošinja, Mali Lošinj, 1995; str. 95; J. Vlahović, Odlomci iz povijesti grada Cresa, Zagreb, 1995. str. 40-41; D. Demonja, Franjevačke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća, Zagreb, 2013., str. 145-147; J. Gudelj, „Cres, samostan sv. Franje“, u: Veličina malenih: povijest i kulturna baština Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, (ur. M. Pelc), Zagreb, 2010., str. 186 – 200.; M. Bradanović, „Još jednom o širenju renesansne skulpture na Kvarneru“, Ars Adriatica, 6, 2016., str. 203 – 220.

LB