Ime autora: Anton Gnamb

Naziv djela: Palača Vuković

Smještaj: Rijeka

Vrijeme nastanka: 1789.-1791.

Materijal: lomljeni i klesani kamen

Dimenzije: –

Naručitelj ili donator: Jovan Vuković

Palača je sagrađena na krajnjem istočnom dijelu izduženog gradskog bloka koji čini sjevernu frontu Korza, na mjestu nekadašnje jugoistočne gradske kule. Podigao ju je 1789.-1791. godine, za srpskog trgovca Jovana Vukovića, poznati inženjer i urbanist te planer riječkog Novog grada – Anton Gnamb.

Glavno pročelje palače

Tlocrtne karakteristike palače mogu se iščitati unatoč višekratnim pregradnjama prostora. U prizemlju je u središnjoj osi hodnik koji vodi do stubišta, a bočno od njega su dućani, svaki s izravnim ulazom s ulice. Stubište je sačuvano u cijelosti, intaktno iz 18. stoljeća, a unatoč skromnim dimenzijama, ono je višekrako, rastvoreno arkadama poduprtim na kamene stupove, a formira se oko praznog prostora, tzv. „šuplje jezgre“, što ga čini posve osobitim. Ono vodi u gornje katove na način da se s njegovih podesta, na svakom katu, ulazi u prostorije. Piano nobile je prvi kat koji je imao i salon u središnjoj osi, s izlazom na balkon na glavnom pročelju.

Glavni portal i balkon prvog kata

Kao i prostorna organizacija, pročelje ukazuje na uobičajenu kompozicijsku shemu riječke reprezentativne stambene arhitekture kakvu je imao niz kuća na Korzu. Glavni je ulaz definiran kamenim portalom sa stupovima koji nose balkon prvoga kata, a na njemu je dekorativna željezna ograda s obilježjima Zopf-stila. Bočno su se izvorno nalazili naizmjenično prozori te kameni portali dućana s maskeronima u obliku glava na zaglavnim kamenovima, ali su oni kasnije uklonjeni. Piano nobile je ritmiziran trokutastim kamenim nadstrešnicama prozora, a jedino vrata balkona imaju segmentni zaključak. Iznad drugoga kata, u širini triju prozorskih osi, uzdiže se visoki zabat s tri prozora i trokutastim zaključkom unutar kojega je okulus u obliku trolista.

Detalj stubišta

Kuća je bila u Vukovićevu vlasništvu tek dvadesetak godina nakon čega je 1810. godine prodana Andriji Ljudevitu Adamiću, a od 1820. u vlasništvu je Jurmana. U drugoj polovini 19. stoljeća došlo je do većih adaptacija, a pripojena je i susjedna kuća na adresi Sokol kula 1. Najprije su 1873. godine ulazi u dućane djelomično preoblikovani prema projektu arhitekta Giuseppea Chierega, a 1892. na bočnom su pročelju postavljeni dekorativni drveni izlozi za trgovca Rauschela. Novi su potom 1902. godine postavljeni na oba pročelja, za trgovca Prohasku. Veći zahvat dogodio se 1936. godine, gradnjom balkona na drugom katu glavnog pročelja, prema projektu arhitektonskog biroa Amadeo Slavich iz Rijeke. Palača je obnavljana i kasnije u 20. stoljeću kada su uklonjeni drveni izlozi, formirani u prizemlju veliki prozori s novougrađenim kamenim okvirima te je u tom stanju sačuvana do danas. U više navrata rađene su intervencije i u interijeru, s uklanjanjem pregradnih zidova i podizanjem novih.

Bibliografija: G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, sv. 2, Fiume, 1896., 47, 107; K. Horvat Levaj, Barokna arhitektura, Zagreb, 2015., 644; R. Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982., 425; P. Puhmajer, The Urban Expansion of Rijeka as a Reflection of the City’s Multi-Ethnic Society in the Late 18th and Early 19th Century, u: Controversial Heritage and Divided Memories from the Nineteenth Through the Twentieth Centuries. Multiethnic Cities In The Mediterranean World. Volume 2, ur. Marco Folin i Rosa Tamborino, Routledge, New York-London, 2021., 101; P. Puhmajer, K. Majer Jurišić, Stambena arhitektura Rijeke u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća, Zbornik radova znanstvenog skupa “Klasicizam u Hrvatskoj”, ur. Irena Kraševac, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2016., 132-134.

PP