Ime autora: –

Naziv umjetnine: crkva sv. Julijana

Smještaj: Šibenik

Vrijeme nastanka: 14. stoljeće

Materijal: kamen

Dimenzije: /

Naručitelj ili donator: Katolička Crkva, vjernici latinskog i grčkog obreda, Mletačka uprava, Srpska Pravoslavna Crkva

Crkva sv. Julijana nevelika je građevina, smještena u jugoistočnom dijelu stare gradske jezgre Šibenika, bliže morskoj obali. Izduženog je, u osnovi pravokutnog tlocrta, građena vapnenačkim kamenom i sedrom. Dvokatna je, a svetište i donje i gornje lađe čini manja pravokutna apsida. Ulaz u donju crkvu je na njezinom bočnom, istočnom pročelju, a u gornju se pristupa stepenicama sa sjeverne strane svetišta. Obje su etaže bile svođene šiljasto-bačvastim svodom, a crkva je na dvostrešnom krovu imala i dvije preslice. Vanjština i unutrašnjost u cijelosti su bile žbukane te ličene gustim monokromnim svijetlim vapnenim naličem. U zadnjoj je fazi pod bio pokriven kamenim pločama položenim u šutu i na vapneni estrih ispod kojeg su zidane grobnice pravokutnog tlocrta, bez poklopnih ploča. No, danas je crkva dijelom razrušena i budući je napuštena i nije u funkciji, u prilično je lošem stanju. Iako crkveni prostor uz arhitekturu čini i njezina oprema, nažalost nije poznato što se s onom iz sv. Julijana zbilo. Sačuvani su tek svijećnjaci, dok se otvara pitanje utvrđivanja sudbine barem nekadašnjih oltarnih slika, liturgijskog posuđa ili možda zvona.

Prvi pisani spomeni crkve datiraju u treću četvrtinu 14. stoljeća, kada se ona navodi kao ecclesia sancti Iuliani i imala je oltar sv. Mihovila. U 15. je stoljeću nad tom crkvom dograđena gornja, crkva sv. Nikole, o čemu svjedoči vizitacija koju je kanonik Juraj Šižgorić obavio 1481. godine. Dana 17. ožujka 1569., prema odluci mletačkog Senata, crkva je dana na korištenje pravoslavnim Grcima. Uređena je po propisima istočne crkve, u apsidu je postavljen oltar sa slikom Gospe, te je posvećena na dan Velike Gospe prema kojoj se u dokumentima navodila i kao Madonna di S. Giuliano. Od tog razdoblja bilježe se i ukopi u crkvi. Oltar sv. Mihovila i sv. Julijana, smješten na bočnom zidu crkve, i nadalje je održavan, a na njemu se služila katolička misa čak do 1807. godine. Od 1778. godine crkva je postepeno bila u sve lošijem stanju, no i dalje je korištena. U vrijeme francuske okupacije Šibenika početkom 19. stoljeća crkva je služila kao skladište. Dana 25. srpnja 1875. nadarbenik crkve sv. Julijana Ivan Belamarić je od pravoslavne eparhije za Dalmaciju dobio 37 forinti i odrekao se prava na katolički dio crkve. Tada je nestao i oltar sv. Mihovila, a slika Gospe moguće je premještena u nišu s vanjske strane svetišta. Gornju crkvu su pravoslavni Srbi prepustili Starokatoličkoj crkvi 1931. godine i tamo se predvodilo bogoslužje sve do Drugog svjetskog rata. Od 1933. godine u crkvi je bila smještena Nova štamparija, a 1943. crkva je stradala u savezničkom bombardiranju Šibenika.

Bibliografija:

Biskupijski arhiv u Šibeniku, Zbirka rukopisa, kutija 8 (K. Stošić, Crkva sv. Julijana; A. Skračić, Crkve – Šibenik, Šibenik, 2006.); Muzej grada Šibenika, rukopisi (K. Stošić, Crkva sv. Julijana katolička; K. Stošić, Pravoslavni i njihove crkve, u: Šibenske crkve; K. Stošić, Ostavštine pravoslavnoj crkvi sv. Julijana); K. Stošić, Crkva pravoslavna sv. Julijana); P. Bubalo, Crkva svetog Julijana katolička: stradala u savezničkom bombardiranju 1944. godine, nikada nije obnovljena, URL = https://sibenskiportal.rtl.hr/naslovna/crkva-svetoga-julijana-katolicka-stradala-u-saveznickom-bombardiranju-1944-godine-nikada-nije-obnovljena/ (15. siječnja 2020.); K. Majer Jurišić, I. Hirschler Marić, Crkva sv. Julijana u Šibeniku, povijesne faze i tipologija, Portal 11, 2020. (u tisku).

KMJ