Ime autora: nepoznati klesar aktivan u Zadru u drugoj četvrtini 16. stoljeća

Naziv umjetnine: Ostaci arhitektonske plastike s palače zadarskih nadbiskupa pregrađene tijekom treće četvrtine 15. stoljeća

Smještaj: lapidarij Narodnog muzeja i Perivoj kraljice Jelene u Zadru

Vrijeme nastanka: druga polovica 15. stoljeća

Materijal: vapnenac

Dimenzije: potprozornik s konjskim lubanjama 119 x 56 x 36 cm, potprozornik s ovnujskim glavama 143 x 93 x 18 cm

Naručitelj: zadarski nadbiskup Maffeo Vallaresso (1450. – 1495.)

Palača zadarskih biskupa smještena u zapadnom dijelu episkopalnog kompleksa zasigurno je bila sagrađena već kao dio ranokršćanskog sklopa. Prvu je znatniju pregradnju doživjela u romanici,  istodobno s pregradnjama katedrale u 12. stoljeću, po svoj prilici za prvoga nadbiskupa Lampridija (1154. – 1180.). Ta je romanička palača još jednu obnovu doživjela za nadbiskupa Maffea Vallaressa (1450. – 1495.), tijekom druge polovice 15. stoljeća, a konačno, temeljitu pregradnju u pojednostavljenim klasičnim oblicima između 1829. i 1832. godine. Klasicistička je pregradnja u osnovi zadržala postojeću tlocrtnu dispoziciju palače koja je po pretpostavci P. Vežića postavljena već u ranokršćanskom zdanju. Četiri krila zatvaraju unutrašnje dvorište s tim da je u Vallaressovo vrijeme ono zapadno produženo do južnog zida katedrale zatvarajući prostor ranokršćanske krstionice i katekumeneiona-sakristije. Pred zapadnim pročeljem bila su i dva vrta omeđena od javnog prostora visokim zidovima. Vallaressova je pregradnja posebno bila usredotočena na nove svijetle otvore južnoga pročelja i duge zapadne fasade pred velikim salonima. Pročelje je imalo tri etaže, a njima je u istočnom dijelu dodana i četvrta. Ono je, k tome, bilo vertikalno razdijeljeno u pet osi. U onoj središnjoj se je nalazio glavni portal i blago izmaknuti renesansni balkon na drugom katu u funkciji piano nobile. U prvim bočnim osima su na prvom katu bila dva lučno zaključena prozora, a u krajnjim bočnim osima dvije gotičke monofore drugoga kata izvedene iz Ruskinovog 6. tipa venecijanskih lukova. One su menzolama potprozornika bile povezane s renesansnim pravokutnim prozorima  prvoga kata s doprozornicima u obliku pilastara s ukladama.

Rekonstrukcija Vallaressove pregradnje palače zadarskih nadbiskupa (prema P. Vežiću)

Svaka je od dvije gotičke i dvije renesansne monofore imala menzole ukrašene girlandama ovješenima o konjske lubanje, ovnujske glave i likove harpija, a tim su motivom bili opremljene i balkonate duge zapadne fasade. Taj je all’antica motiv kroz posljednju četvrtinu 15. stoljeća postao omiljenim zadarskim modelom na kojem su pripadnici mjesne elite inzistirali pri narudžbama klesane dekoracije svojih kuća.

Rekonstrukcija jedne od pročelnih balkonata Vallaressove palače (prema P. Vežiću)

Od tri Vallaressova reljefa s girlandama, najuspjeliji je onaj s konjskim lubanjama pod kožnim maskama. Riječ je o visokokvalitetnom radu još uvijek neidentificiranog majstora koji inventivnom izražajnošću u nekim aspektima nadmašuje standarde zadarske klesarske obrade. Na njemu je sačuvan i Vallaressov grb, a pod prednjim profilom prozorske klupčice razabire se ulomak prikaza konopca obješenog o alku. Riječ je o jednom od dva konopca od kojih je jedan nosio štit grba, dok je drugi bio pričvršćen na profilu klupčice iznad konjskih lubanja. Menzola je obočena dvjema spomenutim konjskim lubanjama izvedenim u visokom reljefu o koje je ovješena vrpca s kićankama što nosi bogatu girlandu gusto satkanu od nazubljenog lišća, žirova, krušaka i grožđa, neizrazitih i neraslojenih volumena.

Ulomak Vallaressovog festona s konjskim lubanjama, lapidarij Narodnog muzeja u Zadru

Menzole s festonima s Vallaressove palače predstavljaju jedno od još uvijek neriješenih pitanja putova importa ranorenesansnog leksika iz Venecije i šireg područja Veneta prema Dalmaciji oko sredine 15. stoljeća. Poznato je pismo koje je nadbiskup u studenom 1453. poslao treviškom biskupu Ermolau Barbaru (1443. – 1453.) gdje je i sam Vallaresso bio u službi kanonika, prije imenovanja zadarskim nadibskupom. Pismo sadrži molbu da mu Barbaro pošalje crteže koji prikazuju feste romane, a koje je izradio majstor Donatellus, kako bi zadarskim majstorima mogao predočiti motive koje želi da krase zadarsku palaču. Termin je još C. Fisković povezao s girlandama, no istovremeno je u hrvatskoj povijesti umjetnosti začeta i zamisao da bi autor treviških predložaka bio slavni kipar Donatello koji je upravo tada završavao svoj desetgodišnji boravak u Padovi. I dok su u njegovu opusu motivi girlandi dio all’antica repertorara, treba upozoriti da su oni opće mjesto firentinske, i potom padovanske antikvarne kulture druge četvrtine 15. st. Nadalje, nije poznato da bi Donatello bio u dodiru s biskupom Barbarom, kada je ovaj sredinom stoljeća pregrađivao svoju trevišku rezidenciju koja je dobrim dijelom izgorjela u 19. stoljeću, no dio zidnih oslika iz tog vremena s prizorima gradova i all’antica motivima je sačuvan. Vjerojatnija ja stoga pretpostavka da se iza imena Donato krije autor toga oslika, dok za tezu da bi to mogao biti mletački slikar Donato Bragadin koji je sa sinovima krajem 1440-ih radio na osliku sjeverne apside zadarske katedrale, zasad nema dovoljno stilskih ni okolnosnih podataka.

Ulomak Vallaressovog festona s konjskim lubanjama, detalj konjske lubanje s kožnom maskom, lapidarij Narodnog muzeja u Zadru

U svakom slučaju, Vallaressova pregradnja zadarske palače jedna je od ključnih točaka recepcije i disperzije renesansnih motiva u Dalmaciju u kojem su procesu umreženi pripadnici doseljene, ali i lokalne humanističke elite bili inicijatori i posrednici.

Ulomak Vallaressovog festona s ovnujskim glavama, Zadar, Perivoj kraljice Jelene

Bibliografija: D. Farlati, Illyricum sacrum, V., Venezia 1775., str. 122; P. Paoletti, L’architettura e la scultura del rinascimento in Venezia, Venezia 1893., 1, str. 257; G. Sabalich: Guida archeologica di Zara, Zara 1897., str. 243; G. Praga, Zara nel rinascimento, Zara 1926., str. 14; A. de Benvenuti, Storia di Zara dal 1409 al 1907, Milano 1944., str. 62; I. Petricioli, Stara nadbiskupska palača u Zadru, Tkalčićev zbornik, I, Zagreb 1954., str. 91-97; C. Fisković, Zadarski sredovječni majstori, Split 1959., str. 38; C. Fisković, „Radovi Nikole Firentinca u Zadru“, Peristil,4, 1961., str. 61-76; C. Fisković, „Dva reljefa Nikole Firentinca u Šibeniku“, Peristil, 20, 1977., 33-38; K. Prijatelj, „Boravak Nikole Firentinca u Zadru“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,  13, 1961., str. 230; I. Petricioli, „Prilozi poznavanju renesanse u Zadru“, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 6, 1969., str. 85; I. Petricioli, „Likovna umjetnost renesanse u Zadru“, Zadarska revija, 5, 1969., str. 364; P. Vežić, „Nadbiskupska palača u Zadru“, Peristil, 22, 1979., str. 17-33; M. Stagličić, „Klasicistička obnova Nadbiskupske palače u Zadru“, Peristil, 24, 1981., 131-136; E. Hilje, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zagreb 1999., str. 34; L. Čoralić, I. Prijatelj-Pavičić, „Zadarska nadbiskupska palača u vrijeme nadbiskupa Vittorea Priulija (1688 – 1712.) i Vicka Zmajevića (1713 – 1745.)“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 16, 2000., str. 93-269; M. Ceriana, „Agli inizzi della decorazione architettonica all’antica a Venezia 1455 – 1470“, L’invention de la renaissance: la réception des formes „à l’antique“ au début de la renaissance, Paris 2003., str. 128; R. Tomić, „Prilog proučavanju škrinje sv. Šimuna i pojava renesanse u Zadru (medaljon Apolon i Marsija na reljefu Tome Martinova)“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29, 2005., str. 75-92; S. Kokole, „The silver Shrine of Saint Simeon in Zadar: Collecting ancient coins and casts after the antique in fifteenth-century Dalmatia“, Collecting sculpture in early modern Europe, Washington 2008., str. 111-127; L. Borić, Renesansna skulptura i arhitektonska dekoracija u Zadru, doktorski rad, Zadar 2011., str. 85-90, 518-520; L. Borić, „Festoni i putti u zadarskoj ranorenesansnoj skulpturi“, Metamorfoze mita, mitologija u umjetnosti srednjeg vijeka do moderne, Zagreb 2012, str. 53-66; L. Borić, „O pojavi ranorenesansnih dekorativnih motiva u zadarskoj gotičkoj stambenoj arhitekturi sedamdesetih godina 15. stoljeća“, Peristil: Mjera stanovanja – odah ladanja, Zbornik u čast Nadi Grujić, 56, 2013., str. 49-60; N. Kudiš, „Andrea Schiavone e Zara: Contesto storico e artistico“, Andrea Schiavone, Venezia 2018., str. 63-64.

LB