Ime autora: Nepoznata zlatarska radionica
Naziv umjetnine: Oltarni križ s relikvijama
Smještaj: župna crkva Svetog Nikole, Barban
Vrijeme nastanka: osmo desetljeće 18. stoljeća
Materijal: srebro, drvo
Dimenzije: 41 x 18,5 x 7,5 cm
Naručitelj ili donator: Francesco Polesini (1729.-1819.), pulski biskup (1772.-1778.) i porečki biskup (1778.-1819.)

 

U župnoj se crkvi Svetog Nikole u Barbanu, među brojnim vrijednim liturgijskim predmetima, čuva barokni srebrni oltarni križ s relikvijama. Riječ je o križu postavljenom na piramidalno postolje čija je drvena baza s tri strane obložena srebrom. Površina križa ispunjena je baroknim dekorativnim rječnikom: rocaille motivima, volutama, stiliziranim akantusovim lišćem te ribljim ljuskama. U središtu kompozicije postolja smješten je ovalni grb urešen biskupskim šeširom i kićankama, podijeljen trakom na dva polja. U gornjem je polju prikazana položena podlaktica dok je u donjem polju na vrhu središnje od triju planina iskucan pijetao. Iz postolja izlazi tijelo križa sa središnjom relikvijom u sjecištu krakova čiji otvor s profiliranim ukrasnim rubom prati oblik relikvijara. Na krakovima križa nalazi se po jedna ovalna theca s relikvijama dok su završeci dekorirani rocaille ukrasnim elementima. Iz sjecišta krakova relikvijara izlaze snopovi srebrnih zraka. Na stražnjoj je strani vidljiva drvena baza raspela te biskupski pečat u crvenom vosku, što predstavlja potvrdu autentičnosti relikvija. Osim onih svetog Križa u središnjoj spremnici, na krakovima se nalaze moći četiriju apostola: Andrije, Jakova, Šimuna te još jednog čiji identitet nije moguće utvrditi.

Križ je tridesetih godina 20. stoljeća, kao vrijedan zlatarski rad, zamijetio Antonino Santangelo, ali nije prepoznao heraldičke oznake iskucane na postolju. Riječ je o grbu obitelji Polesini, a kako je ukrašen biskupskim šeširom i kićankama, može se povezati s uglednim članom roda, Francescom Polesinijem. Križ se danas nalazi u Barbanu, pa je moguće pretpostaviti da ga je biskup nabavio upravo u vrijeme obnašanja dužnosti pulskog biskupa od 1772. do 1778. godine. Francesco Polesini je u tom kratkom razdoblju pokušao osnažiti vjeru među žiteljima Pulske biskupije, a inicirao je i obnovu biskupske palače u Puli. No, papa Pio VI. ga je već nakon šest godina imenovao porečkim biskupom, što je obilježilo ostatak Polesinijeva života. Tu je funkciju obnašao četiri desetljeća, sve do svoje smrti 1819. godine. Osim što je dogradio zapadno krilo porečke biskupske palače, nabavio je i brojne umjetnine: drveni faldistorij, liturgijsko ruho te nekoliko srebrnih relikvijara i komplet kanonskih ploča. Na središnjoj kanonskoj ploči iz porečke katedrale je također dao iskucati svoj grb dok je liturgijsko ruho obilježio vezenim grbom.

Barbanski oltarni križ s relikvijama je, obzirom na navedeno, njegova prva poznata narudžba predmeta s umjetničkom vrijednošću. Budući da na srebrnoj površini križa nisu vidljivi žigovi koji bi predmet mogli približiti nekoj zlatarskoj radionici ili majstoru, prema njegovu oblikovanju može se tek utvrditi da je riječ o djelu vrlo vještog zlatara djelatnog u Veneciji. Iako do sada nisu publicirani slični kasnobarokni oltarni križevi koji se čuvaju ili koji potječu s područja Mletačke republike, Terraferme ili Sato da Mar koji uključuje Istru i Dalmaciju, ideja o smještanju relikvija u tijelo križa postoji još od srednjega vijeka. Takvih je ranonovovjekih primjera mletačke provenijencije zabilježeno svega nekoliko. Među njima se ističe oltarni križ s relikvijama iz župne crkve u talijanskom mjestu Palazzolo della Stella koji se prema natpisu na površini poligonalnog podnožja datira u 1584. godinu. Na području istočne obale Jadrana, valja spomenuti vrlo raskošno oltarno raspelo s relikvijama iz nekadašnje katedrale Uznesenja Marijina u Puli koje se može datirati u prvu polovicu 16. stoljeća. Vizualno najsličniji primjer barbanskom oltarnom raspelu nalazi se u župi svete Marije Magdalene u Velim Munama.

Osim što je vrijedan primjer barokne tipologije ove vrste liturgijskog predmeta, oltarni križ s relikvijama iz Barbana jedan je od značajnijih zlatarskih radova istarskog poluotoka baš stoga što ga je naručio pulski biskup Francesco Polesini.

Bibliografija: A. Santangelo, Inventario degli oggetti d’arte d’Italia, V, Provincia di Pola, Roma, 1935., str. 6.,19.-20.; M. Jerman, „Pulski i porečki biskup Francesco Polesini kao donator umjetnina“, u: Umjetnine, naručitelji i donatori, (ur.) Nina Kudiš, Rijeka, 2018.

MJ