Ime autora: Petar Radov Trogiranin i majstor Franjo

Naziv umjetnine: Trijumfalni luk s grbovima rapskih plemića

Smještaj: crkva svetog Franje na Komarčaru, Rab

Vrijeme nastanka: kraj 15. st.

Materijal: vapnenac

Dimenzije: –

Naručitelj ili donator: rapsko plemstvo

 

Skromna jednobrodna unutrašnjost crkve sv. Franje naglašena je šiljato zaključenim trijumfalnim lukom, a na kojem je ujedno i sadržana sva klesana dekoracija interijera crkve. Reprezentativnost je postignuta ispunjavanjem površine kamenog okvira brojnim heraldičkim obilježjima.

 

Bočne stranice luka izvedene su kao pilastri od većih klesanih blokova. Uglovi su naglašeni  jednostavnom istaknutom profilacijom, dok je ostatak ravne površine po sredini unutrašnjih i vanjskih strana, ukrašen kružnim ukladama, a pri dnu velikim cvjetovima. Na sjevernom pilastru, prema brodu crkve, prikazan je grb franjevačkog reda s prekriženim rukama, a na unutarnjem dijelu grb s prikazom propetog lava s koso položenim gredama koji bi mogao upućivati na  grb obitelji Chimalarcha. Na suprotnom pilastru je lateranski grb s papinskom tijarom i ključevima sv. Petra ispod kojeg je uklesano geslo: SACR SCELA/ TERAN ECCE, a na unutarnjoj strani grb obitelji Hermolais iznad kojeg je uklesana riječ PROCVRATOR. Iznad profiliranog i istaknutog kapitela nastavlja se luk s kružnim ukladama na prednjoj strani, dok se na intradosu ponavljaju kružna polja ispunjena grbovima rapskih plemićkih obitelji. Među njima se prepoznaju grbovi obitelji Šegota, Nimira, Galzigna, Mirković (Pacifico), Dominis, Zudenigo i dr. Svi su grbovi izvedeni u plitkom reljefu, a štitovi su u tipično renesansnoj formi konjske lubanje (tal. testa di cavallo).

Trijumfalni luk, kao konstruktivni dio građevine nastaje u vrijeme izgradnje crkve te ga je mogao izraditi Petar Radov ili majstor Franjo s Krka, a koji se javlja pri gradnji same crkve. Kvaliteta klesanja reljefa je osrednja, no ikonografski program isticanja grbova lokalnih donatorskih obitelji zajedno s obilježjima franjevačkog reda i Crkve na ključnom mjestu sakralnog interijera, jedinstveni je primjer na Rabu. Ipak, isticanje donatorstva kroz grbove čest je slučaj. Međutim, heraldički se znakovi pretežito smještaju na pročelja sakralnih i privatnih građevina, potom na oltarne pregrade, škropionice ili krstionice. Isticanje veće grupe naručitelja povezane genealoškim vezama ili zajedničkim pokroviteljskim aktivnostima, nalazimo na istaknutim arhitektonskim elementima, primjerice na zaglavnim kamenima i konzolama svodova tipičnih za kasnogotičku arhitekturu iz sredine 15. stoljeća. Primjere tome nalazimo u kapeli sv. Barbare u krčkoj katedrali, svodu pazinske župne crkve sv. Nikole ili u kapeli Sv. Trojstva u nekadašnjem augustinskom samostanu u Rijeci. Uz klesane primjere učestale su i oslikane varijante na drvenim tabulatima te drugim drvenim oplatama.

U nedostatku arhivskih izvora, za sada nije moguće točno interpretirati cjelokupni ikonografski program. Njega su zasigurno definirali donatorski odnosi rapskog plemstva ili pojedinaca vezanih za podizanje crkve i drugog franjevačkog samostana u Rabu, nastalog pola stoljeća od onog u Kamporu.

 

 

 

Bibliografija: M. Granić, „Stari rapski grbovi i pečati“, Rapski zbornik, Zagreb-Rab 1987. str. 225-250.; M. Domijan, Rab, grad umjetnosti, Zagreb 2001.; M. Bradanović, „Arhitektonska baština franjevaca trećoredaca na Kvarnerskim otocima (1. dio)“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 48, Zagreb 2016., str. 103-122.; D. Demonja, Franjevačke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća, Zagreb 2013.

IB