Ime autora: nepoznata venecijanska zlatarska radionica

Naziv umjetnine: Kanoničko odličje

Smještaj: župna crkva svetog Nikole, Barban

Vrijeme nastanka: 1791. godina  

Materijal: srebro, pozlata

Dimenzije: 6,5 cm

Naručitelj ili donator: Katarina Loredan Mocenigo

Barbanska je župna crkva svetog Nikole od 1536. godine pa sve do pada Mletačke republike 1797. godine bila pod pokroviteljstvom venecijanske plemićke obitelji Loredan. Uz njih se može povezati nekoliko liturgijskih predmeta neophodnih za sakrament euharistije, nešto oltarne opreme te pozlaćena srebrna kanonička odličja koja se i danas čuvaju u Barbanu. Ona su izvedena u obliku malteškog križa s prikazima svete Katarine na aversu i svetog Nikole biskupa na reversu. Medaljoni sa svecima imaju profilirani okvir, a na krakovima urezane natpise. Tako se na aversu može iščitati AD VOT/CATH LAVR/MOC/BARB DOM dok se na reversu nalazi natpis IO DOM/IVR EP.P/POL/1791.

Kanonska odličja je 1791. godine Katarina Loredan Mocenigo, supruga Alvisea Moceniga – vrhovnog zapovjednika venecijanske vojske u Furlaniji, dodijelila barbanskim kanonicima uz suglasnost lokalnog ordinarija, pulskog biskupa Gian Domenica Iurasa (1778.-1802.). Katarina je pripadala obitelji Loredan iz loze Santo Stefano i brižljivo je skrbila za svoj feud, o čemu svjedoče i arhivski izvori. U nekoliko je navrata pisala terminacije barbanskom kapetanu, a između ostalih odredbi vezanih uz pravne ili gospodarske teme, 1775. godine je naložila nabavu posebne škrinje za čuvanje liturgijske srebrnine crkve Bogorodice od Zdravlja u naselju Bratelići.

Barbansko kanonsko odličje nosio je i Petar Stanković (Barban, 1771.- 1852.), autor publikacije Biografia degli uomini distinti dell’Istria iz 1828. godine. S odličjem oko vrata ovjekovječen je na grafici Giacoma Aliprandija što se nalazi na početku ovog značajnog djela za razumijevanje povijesti Istre.

Kanonska je odličja u barbanskoj župnoj crkvi zamijetio jedino Piero Pazzi koji ih je putem natpisa povezao s naručiteljicom i tadašnjim pulskim biskupom naglašavajući izbor prikazanih svetaca kao potvrdu povezanosti s crkvom svetog Nikole biskupa i Katarinom Loredan Mocenigo. Skromne izrade u smislu ukrasnog repertoara, barbanska su odličja osim zbog okolnosti narudžbe zanimljiva i zbog prikaza svetaca s njihovim jasno raspoznatljivim atributima, a slični su se modeli upotrebljavali pri izradi ophodnih križeva u venecijanskim zlatarskim radionicama od kraja 17. stoljeća pa sve do pada Republike.

Bibliografija: P. Pazzi, Itinerari atraverso l’oreficeria veneta in Istria e Dalmazia, Treviso, 1994., str. 24, 81., M. Jerman, Liturgijski predmeti od plemenitih metala od 1400. do 1800. godine na području nekadašnje Pulske biskupije, doktorska disertacija, 2020., str. 84, 393, 716.; M. Jerman, „Liturgijski predmeti od plemenitih metala u župnoj crkvi svetog Nikole u Barbanu“, Župna crkva svetog Nikole u Barbanu – Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu proslave 310. obljetnice gradnje i posvete, Barban, 3. prosinca 2011., Barban, 2020., str. 177.-179.

MJ