Ime autora: Leopold Kecheisen (?, 1726. – Sveti Petar u Šumi, 1799.)

Naziv umjetnine: Sv. Henrik kralj

Smještaj: kapela sv. Henrika, dvorac Belaj

Vrijeme nastanka: oko 1783. godine

Materijal: ulje na platnu

Dimenzije: 121 x 61 cm

Naručitelj: Knez Henrik Auersperg (Beč, 24. lipnja 1697. – 9. veljače 1783.)

Na slici je prikazan sveti Henrik kako kleči na kamenoj bazi, odjeven u sjajni vojnički oklop preko kojeg je hermelinski plašt. Pored njegovih nogu položeno je žezlo te jastuk na kojem se nalaze kruna i kraljevska kugla. Iznad Henrika u nebeskom prostoru smješteni su anđeli i putti, a jedan od njih dodaje svecu ljiljan. Iza skupine likova je smještena draperija nalik zastoru koja otkriva prikaz katedrale u Bambergu za čiju je gradnju upravo zaslužan sv. Henrik. Karakteristične fizionomije likova i njihova patetična lica podignuta pogleda otkrivaju nam autora pale, majstora Leopolda Kecheisena. Atribuciji također pridodaju velike sličnosti u oblikovanju lica sv. Henrika s likom sv. Josipa na istoimenoj, potpisanoj Kecheisenovoj pali u Pazinu.

Višnja Bralić ističe kako se Kecheisen za stvaranje ove pale koristio nepoznatim grafičkim predloškom iz južnonjemačkih radionica, a pojednostavljenim oblikovanjem i kompozicijom se oslanjao na djela bottega rubnog alpskog područja. Bralić argumentira kako djela majstora Kecheisena upućuju na likovnu kulturu jugoistočnog alpskog područja. Također, smatra da se u tipologiji likova umjetnik ugledao na insbruške majstore s polovice 18. stoljeća, Christopha Antona Mayra (Schwaz 1720. – 1771.) i Michaela Stricknera (Innsbruck 1720. – 1759.). Zamjećuje i Kecheisenov fokus na doslovna prepričavanja događaja što ukazuje na česta korištenja grafičkih predloška značajnih ljubljanskih i goričkih majstora te umjetnika s područja središnje Italije i Venecije.

Djela ovog pavlinskog majstora obilježava specifična paleta boja cinober-crvene s intenzivnom plavom, oker-žuta ili ružičasta nijansa u kombinaciji sa sivom pozadinom. Detalj kojeg majstor ponavlja je i nanošenje bijele ili svijetloružičaste boje preko tamne pozadine tako da različitim nanosima boje gradira nabore draperija. U oblikovanju likova koristi se snažnim obrisnim linijama, a njihova karikaturalna lica gotovo su uvijek patetična izraza.

Slikar se pridružuje pavlinskom redu 1755. godine te nakon samo četiri godine odlazi u samostan u Svetom Petru u Šumi gdje provodi ostatak svog života. Tijekom svog boravka u pavlinskoj zajednici radi kao slikar i upravitelj gospodarstva, a odlukom austrijskih vlasti nastavlja voditi imanje unatoč ukidanju samostana 1782. godine. Prije nego što se pridružio pavlinima o Kecheisenovom životu nije sačuvano mnogo podataka, kao ni onaj o njegovom školovanju, stoga se ne može sa sigurnošću utvrditi u kakvoj se umjetničkoj sredini majstor formirao. Svojim radom u pavlinskoj radionici Leopold Kecheisen dobio je status „najplodnijeg“ lokalnog slikara 18. stoljeća na Sjevernom Jadranu što potvrđuje preko četrdeset njegovih sačuvanih djela u Istri, Rijeci, Senju i na otoku Krku.

Većinu djela majstor je ostvario za pavlinske zajednice pod austrijskom upravom, ali nekolicinu narudžbi zaprimio je izvan matičnog reda. Jedan takav primjer narudžbe bila je upravo pala za dvorac Belaj u posjedu obitelji Auersperg. Blizina nekadašnjeg pavlinskog samostana sv. Marije na Jezeru kod Ćepića povezala je majstora Kecheisena s austrijskom plemićkom obitelji Auersperg. Prilikom obnove dvorca Belaj, nešto prije 1783. godine, Henrik Auersperg naručuje od Kecheisena palu s prikazom obiteljskog sveca zaštitnika, njemačkog cara Henrika. Venecijanska plemićka obitelj Barbo prodaje dvorac Belaj 1688. godine Johannu Weikhardu Auerspergu, a u vlasništvu njegovih nasljednika posjed ostaje sve do nacionalizacije nakon drugog svjetskog rata. Plemićka obitelj Auersperg vjerojatno dolazi iz Švapske ili Bavarske, a već se u 12. stoljeću naseljuje u Kranjsku. Njezini članovi bili su istaknuti pojedinci u društvo koji su se posebno proslavili borbom protiv Turaka. U vlasništvu ove plemićke obitelj bilo je nekoliko imanja u Istri (Belaj, Paz, Čepić, Kožljak…) uključujući i Pazinsku knežiju između 1665. i 1701. godine.

Bibliografija:

V. Bralić, Oltarne slike 18. stoljeća u Istri, magistarski rad, Zagreb 2000., str. 169.- 171.; V. Bralić, „Sv. Henrik, kralj“, Slikarska baština Istre, Zagreb/Rovinj 2006., str. 109-110., kat. 9; V. Bralić, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji, doktorski rad, Zagreb 2012., str. 273. – 296.

Lara Blažina