Ime autora: Pietro Fadiga (Venecija, 18. st.)

Naziv umjetnine: Oltar svetog Vinka Fererskog

Smještaj: desna strana trijumfalnog luka Zborne crkve u Rijeci

Vrijeme nastanka: 1755.-1757.

Materijal: kamen i raznovrsni polikromirani mramor

Dimenzije: 553 x 283 cm

Naručitelj ili donator: riječki arhiđakon Pietro Francesco Svilocosi

Oltar svetog Vinka Fererskog postavljen je s desne strane trijumfalnog luka riječke Zborne crkve. Uzdignut je na dvije stube, a supedanej mu je ukrašen geometrijskom mrežom od raznobojnih mramornih ploča. Na trapezoidnom stipesu se nalazi reljefna kartuša od lisnatih vitica, a uz bočne rubove su po dva kerubina iz čijih usta izlazi niz cvjetova. Retabl tvore dva kompozitna stupa flankirajući nišu s dva kerubina u tjemenu luka. U niši je iza staklenih vrata postavljena skulptura sv. Josipa iz 20. stoljeća. Prekinuto gređe u osi stupova nosi stilizirane volute na kojima sjede dva malena putta. Oltar je zaključen mramornim umetcima u obliku ovala i četverolista ukrašenih cvijećem i girlandama koje na vrhu kruni reljefna školjka.

Autor prve monografije o riječkoj Zbornoj crkvi svećenik Luigi Maria Torcoletti donosi podatak kako je 1750. podignut drveni oltar svetog Vinka Fererskog koji je 1757. zamijenjen novim mramornim. Nadalje, u svojoj magistarskoj radnji Radmila Matejčić dotaknula se povijesno-umjetničke analize oltara te ga je povezala s djelatnošću kipara i altarista Sebastiana Petruzzija. Međutim, Danko Šourek je u župnom arhivu riječke Zborne crkve pronašao bilježnicu Libro di S. Vincenzo Ferrer u kojoj su detaljno opisani počeci svečevog štovanja u Rijeci, ali i tijek gradnje samog oltara kojeg je isklesao venecijanski altarist Pietro Fadiga.

Tijekom 18. stoljeće u Veneciji je dokumentirano nekoliko članova altarističke obitelj Fadiga, a među kojima se ističu Domenico, Giuseppe i Vincenzo. Svakako treba napomenuti da još uvijek izostaju opširnija arhivska istraživanja koja bi pomogla u razrješavanju veza između samih članova obitelji, ali i omogućila jasnije kronološko definiranje njihova opusa. Pietro Fadiga dokumentiran je u Rijeci krajem 1750-ih te je najvjerojatnije bio sin Giuseppea u čije je ime 1714. preuzeo isplatu od 620 lira za klesarske poslove na palači Zorzija Foscarija u Zelarinu nedaleko Venecije. Početkom svibnja 1755. Pietro je boravio u Rijeci kako bi potpisao ugovor za gradnju oltara svetog Vinka Fererskog s riječkim arhiđakonom Pietrom Svilocosijem. Tada mu je isplaćeno 100 fiorina za kupnju mramora u Veneciji. Iste je godine isklesao mramornu menzu i ostale dijelove oltara koji su po transportu u Rijeku bili privremeno prenijeti u srednjovjekovnu crkvu svetog Bernardina. Oltar je tamo bio dvije godine da bi zatim 11. ožujka 1757. bio premješten u Zbornu crkvu. Tom prilikom je neimenovanom majstoru i radnicima isplaćena i određena svota novca za postavljenje oltara s desne strane trijumfalnog luka. Glavninu tih poslova obavio je neimenovani suradnik Pietra Fadige kojem je istog dana predano 15 lira. Venecijanskom majstoru je prilikom dolaska u Rijeku 1757. isplaćeno 140 fiorina za neimenovane dodatne radove na oltaru. Poznato je kako su Fadigi prilikom postavljanja tih novih mramornih elementa pomagali protto Pasani i mistro Maltić.

Početkom 1750-ih kirurg Nikola Pattuna je nakon obiteljske tragedije potaknuo u gradu štovanje svetog Vinka Fererskog. Naime, Nikola je imao pet sinova i dvije kćeri, a od kojih je jedino preživio Bartolomeo. Međutim, on se teško razbolio 1750. te je zbog toga Patuna dao zavjet svetom Vinku Fererskom za njegovo ozdravljenje. Kako je Bartolomeo ozdravio Nikola je odlučio podići maleni drveni oltar kako bi se na njemu mogla štovati slika svetog Vinka Fererskog. Uz Pattunu, dodatan poticaj štovanju svecu dali su i riječki trgovci Andrija Danio i Cristofor Branković. Oni su preživjeli oluju ploveći u Anconu i zbog toga su u Rijeku donijeli svečevu sliku kako bi je izložili u Zbornoj crkvi. Pattuna je već 1750. potaknuo ostale sugrađane na sakupljanje milodara za budući mramorni oltar koji će naposljetku biti podignut 1757. godine. Iduće godine u Veneciji je nabavljen danas izgubljeni drveni svečev kip iz legata udovice Antonije Monaldi, a koji je bio smješten u niši oltara. Naposljetku, oltar je 5. listopada 1765. posvetio pulski biskup Giovanni Andrea Balbi.

Bibliografija: L. M. Torcoletti, Il Dumo vecchio di Fiume, Fiume, 1932., str. 10; R. Matejčić, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, (magistarski rad), Zagreb, 1970., str. 52-53; D. Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. I XVIII: stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, II, (doktorski rad), Zagreb, 2012., str. 393-398; D. Šourek, Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., str. 233-238.; D. Tulić i M. Pintarić, ,,Kipar Orazio Bonetti između Furlanije, Kvarnera i Dalmacije, Ars Adriatica, 11, 2021., str. 247-264.

MP