Ime autora: Paolo Campsa (vijesti od 1495. do 1541.) i Giovanni da Malines (vijesti od 1484. do 1513.)
Naziv djela: Bogorodica s Djetetom
Smještaj: crkva Blažene Djevice Marije od Milosrđa, Buje
Vrijeme nastanka: 1497.
Materijal: rezbareno, pozlaćeno i oslikano drvo
Dimenzije: visina 112 cm
Naručitelj ili donator: Pavao Račica (?. – ?.)

Bogorodica je prikazana frontalno i gotovo u potpunosti simetrično, uz tek manje odstupanje u impostaciji nogu, točnije iskorak lijeve noge u odnosu na desnu. Glava Bogorodice s blagim osmjehom na licu naglašeno je ovalnog oblika i postavljena na ponešto deblji vrat. Ruke su sklopljene u stavu molitve visoko na grudima, a nabori na Bogorodičinu plaštu, kao i na haljini vrlo su vješto izvedeni. Živahno bucmasto Dijete Krist položeno je na jastuku postavljenom u Bogorodičinu krilu, blago nagnutima prema promatraču. Drveni polikromirani i pozlaćeni kip izrađen je u visokom reljefu.

Skulpturu je u crkvi Majke Božje od Milosti u Bujama opisao već novigradski biskup Giacomo Filippo Tommasini 1641. godine, kada je, između ostalog, zabilježio da su ju izradili Paolo Campsa i njegov šogor Giovanni da Malines 1497. godine. Skulptura se navodi u inventaru Antonina Santangela, kao i važnoj monografiji o gotičkom kiparstvu u Istri Vande Ekl. Ispravnu i do danas prihvaćenu interpretaciju u kontekstu ranorenesansne venecijanske umjetnosti skulptura je doživjela iz pera Ivana Matejčića 1993. godine. Nakon Matejčićeve ponovljene objave u časopisu Arte Veneta navode ju svi autori koji su do danas pisali o ovoj temi, od kojih su najvažniji doprinosi Giorgia Fossaluzze, Anne Markham Schulz te, iznova, Ivana Matejčića u dva navrata.

Na osnovi dragocjene horografije novigradskog biskupa Giacoma Filippa Tommasinija poznato je da je lijepu skulpturu Bogorodice s Djetetom 21. lipnja 1497. godine u Veneciji kupio imućni i pobožni Pavao Račica. Na mjestu izvan bujskih gradskih vratiju na kojem je po povratku prenoćio, Račica je sljedeće godine podigao kapelu za čudotvorni Marijin kip koji se, prema vjerovanju, više nije dao pomaknuti. Štovani Gospin prikaz očigledno se svidio stanovnicima Buja pa su dvije godine kasnije, 28. lipnja, u istoj radionici kupili drvorezbarenu i pozlaćenu palu, zasigurno poliptih, za glavni oltar župne crkve sv. Servula, o čemu se također doznaje iz Tommasinijeva djela.

Bibliografija: F. Tommasini, „De Commentari storici geografici della Provincia dell’Istria“, u Archeografo triestino, 4, Trieste 1837., str. 299-301.; Santangelo, Inventario degli oggetti d’arte d’Italia – V Provincia di Pola, Roma 1935., str. 22.; Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb 1982., str. 139.; Matejčić, „Dva priloga za katalog renesansne skulpture u Istri“, u Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, N. Kudiš, M. Vicelja (ur.), Rijeka 1993., str. 229-233.; Matejčić, „Contributi per il catalogo delle sculture del Rinascimento in Istria e nel Quarnero“, Arte Veneta, 47, 1995., str. 6-19.; Fossaluzza, „Problemi di scultura lignea veneziana del Rinascimento: Paolo Campsa e Giovanni di Malines“, u Arte Veneta, 52, 1998, str. 29-32.; Fossaluzza, „L’immagine della Mater Misericordiae di Buie e la fortuna degli intagliatori veneziani Paolo Campsa e Giovanni di Malines in Istria“, u Acta Bullearum I. – Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa, L. Limoncin Toth (ur.), Buje 1999., str. 87-88.; Markham Schultz, „Paolo Campsa e la manifattura di ancone lignee nella Venezia del rinascimento“, Saggi e memorie di storia dell’arte, 25, 2001., str. 11-13.; Matejčić, „Venecijanska renesansna drvena skulptura u našim krajevima: kratka rekapitulacija i prinosi katalogu“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40, 2003-2004., str. 171-174.; Fossaluzza, „Paolo Campsa e Giovanni de Malines per Monopoli. Un episodio della fortuna adriatica di una bottega di intagliatori veneziani fra Quatro e Cinquecento“, u Scultura in Puglia – Atti del convegno internazionale, C. Gelao (ur.), Bari 2004., str. 135.; Fossaluzza, „Botteghe di scultura lignea del Rinascimento fra Venezia, Treviso e l’Istria, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31, 2007., str. 43.; Markham Schultz, Woodcarving and Woodcarvers in Venice 1350-1550, Firenze 2011., str. 115-160.; Matejčić, „Paolo Campsa i Giovanni da Malines, kip Bogorodice s Djetetom, 1497. godina“, u Umjetnička baština istarske crkve – Kiparstvo II (od 14. do 18. stoljeća), I. Matejčić (ur.), Poreč 2017., str.184.

DC