Ime autora: Paolo Campsa (vijesti od 1495. do 1541.)
Naziv djela: Triptih Bogorodice s Djetetom i svecima
Smještaj: župna crkva Presvetog Trojstva, Baška
Vrijeme nastanka: 1514.
Materijal: rezbareno, pozlaćeno i oslikano drvo
Dimenzije: –
Naručitelj ili donator: don Bartol Papić (?. – ?.)

 

U središnjem polju triptiha prikazana je Bogorodica blago otklonjene glave u desno, sklopljenih ruku na prsima i s naglašeno naboranom haljinom u donjem dijelu. Na jastuku u njenom krilu polegnuto je Dijete Krist u snu. Bogorodicu u zoni glave flankiraju dva naslikana anđela adoranta. U desnom polju izrezbareni su sv. Rok i sv. Jeronim s modelom crkve u rukama te malenim lavom ispred nogu. U lijevom je polju u prvom planu prikazan titular kapele sv. Mihovil arkanđeo odjeven u oklop koji kopljem probada Sotonu pod nogama, dok je u drugom planu prikazan sv. Bartol apostol s prepoznatljivim atributima knjigom i nožem, osobni svetac zaštitnik naručitelja. U gornjoj zoni u drugom, odnosno trećem planu polja triptiha ukrašena su kaneliranim školjkama. Svi likovi uključujući Bogorodicu i Dijete Krista imaju izrezbarenu aureolu. U luneti širine središnjeg polja frontalno je prikazan Bog Otac raširenih ruku. Triptih je izveden u plitkom reljefu, djelomično polikromiran i pozlaćen te postavljen u recentni okvir.

Umjetninu prvi spominje Giuseppe Caprin 1905. godine, kojom prigodom donosi prijepis kasnije izgubljenog natpisa s potpisom majstora i datacijom. Mihovil Bolonić i Ivan Žic-Rokov umjetninu spominju vrlo sažeto u sveobuhvatnoj sintezi Otok Krk kroz vjekove. Triptih je prvi povijesno-umjetnički valorizirao Ivan Matejčić 1993. godine te ga dvije godine kasnije objavom u časopisu Arte Veneta uveo u venecijansku povijest umjetnosti. Nakon toga umjetninu navode svi autori koji su do danas pisali o problematici drvene venecijanske renesansne skulpture, od kojih se izdvajaju radovi Giorgia Fossaluzze, Anne Markham Schultz, Igora Fiskovića, Gordane Sobote-Matejčić te ponovo Ivana Matejčića u nekoliko navrata, a sasvim recentno Bojana Goje i Same Štefanca.

Na osnovi podataka iz zapisnika pastoralne vizitacije biskupa Stefana Davida iz 1685. godine poznato je da se triptih izvorno nalazio u kapeli sv. Mihovila arkanđela, smještenoj na rubu današnjeg naselja. Temeljem Caprinova prijepisa natpisa doznaje se da je triptih izradio Paolo Campsa 1514., a restaurirao Giovanni Gallerini 1842. godine. Triptih se ubraja među jednostavnija rješenja oltarnih retabla unutar Campsine radionice, za razliku od, primjerice, dvaju retabla s Torcella, retabla iz Motovuna ili monumentalnog mutvoranskog oltara. Vještinom, pak, izvedbe ne izdvaja se od radioničkog prosjeka. Bašćanski triptih, izrađen neposredno nakon smrti Campsina šogora i poslovnog suradnika Giovannija da Malinesa (Ivana iz Mechelena), kao potpisano i datirano djelo predstavlja pouzdani reper unutar opsežnog kataloga ove radionice. Sve upućuje da je naručitelj triptiha don Bartol Papić koji je početkom 16. stoljeća obnovio obiteljsku kapelu, o čemu svjedoči kameni glagoljski natpis iz 1507. godine uzidan iznad vratiju.

 

Bibliografija: Caprin, „L’Istria nobilissima“, vol. II, Trieste 1905., str. 62.; Bolonić, I. Žic-Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb 1977., str. 393.; Matejčić, „Dva priloga za katalog renesansne skulpture u Istri“, u Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, N. Kudiš, M. Vicelja (ur.), Rijeka 1993., str. 227-233.; Matejčić, „Contributi per il catalogo delle sculture del Rinascimento in Istria e nel Quarnero“, Arte Veneta, 47, 1995., str. 6-19.; Fossaluzza, „Problemi di scultura lignea veneziana del Rinascimento: Paolo Campsa e Giovanni di Malines“, u Arte Veneta, 52, 1998, str. 28-53.; Fossaluzza, „L’immagine della Mater Misericordiae di Buie e la fortuna degli intagliatori veneziani Paolo Campsa e Giovanni di Malines in Istria“, u Acta Bullearum I. – Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa, L. Limoncin Toth (ur.), Buje 1999., str. 55-74.; Matejčić, „Qualche paragone e nuovi esempi della scultura lignea rinascimentale in Istria“, u La scultura lignea nell’arco alpino: storia, stili e tecniche 1450-1550 – Convegno internazionale di Studi, Udine e Tolmezzo, G. Perusini (ur.), 1999., str. 247-256.; Markham Schultz, „Paolo Campsa e la manifattura di ancone lignee nella Venezia del rinascimento“, Saggi e memorie di storia dell’arte, 25, 2001., str. 9-53.; Matejčić, „Venecijanska renesansna drvena skulptura u našim krajevima: kratka rekapitulacija i prinosi katalogu“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40, 2003-2004., str. 171-214.; Fossaluzza, „Paolo Campsa e Giovanni de Malines per Monopoli. Un episodio della fortuna adriatica di una bottega di intagliatori veneziani fra Quatro e Cinquecento“, u Scultura in Puglia – Atti del convegno internazionale, C. Gelao (ur.), Bari 2004., str. 127-157.; Matejčić, „La scultura lignea rinascimentale veneziana in Istria e in Dalmazia“, u Histria terra, VI, 2004., str. 6-53.; Fossaluzza, „Botteghe di scultura lignea del Rinascimento fra Venezia, Treviso e l’Istria, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31, 2007., 43-72.; Markham Schultz, „Ancora sull’intagliatore veneziano Paolo Campsa“, Saggi e memorie di storia dell’arte, 33, 2009., str. 1-20.; Markham Schultz, Woodcarving and Woodcarvers in Venice 1350-1550, Firenze 2011., str. 160-164.; Fisković, „Lopudski oltar Miha Pracata“, Ars Adriatica, 2, 2012., str. 177-202.; Sobota-Matejčić, „Krčki kipovi majstora iz Campsine radionice“, Ars Adriatica, 2, 2012., str. 167-176.; Goja, „La statua di San Nicola di Bari a Terravecchia di Pago: un’aggiunta alla bottega di Paolo Campsa“, Ricche Minere, 7, 2017., str. 22-31.; S. Štefanac, „Un’altra opera di Paolo Campsa e Giovanni di Malines in Istria“, Ars Adriatica, 7, 2017, str. 157-166.

DC