Obitelj Janković bila je jedna od najuglednijih i najbogatijih obitelji u Slavoniji tijekom druge polovice 18. stoljeća. Posjedovali su nekoliko monumentalnih dvoraca, opremljenih umjetničkim predmetima, a zaslužni su i za opremanje više sakralnih objekata. Jankovići su odigrali značajnu ulogu u razvoju tog dijela Hrvatske, pa se početak kulturne obnove i graditeljske aktivnosti na tom području bilježi tek nakon što je Antun Janković kupio posjede Stražeman, Sirač, Daruvar i Pakrac. Na ovim posjedima brojna arhitektonska zdanja i danas svjedoče o djelovanju, životu i donatorskoj aktivnosti te velikaške obitelji. Kako bi unaprijedili svoja vlastelinstva, Jankovići su ulagali u gradnju dvoraca i raznih gospodarskih zdanja, a tijekom tog procesa zabilježen je i porast stanovništva na tom području, posebice doseljenih obrtnika zbog čega je došlo i do gospodarskog napretka. S obzirom da su Jankovići bili i česti organizatori različitih kulturnih događanja, zabava, koncerata, kazališnih predstava i slično, odigrali su značajnu ulogu u kulturnom procvatu dotada „uspavanog“ područja. Osim vlastelinstava u Slavoniji, posjedovali su i imanja u Ugarskoj.
Međutim, unatoč iznimnom značaju obitelji za područje požeškog kraja, do danas nije dovoljno istražena ni njezina povijest, a još je manje ispitana uloga Jankovića kao naručitelja i donatora umjetnina u ključnom razdoblju nakon oslobođenja tog područja od dugotrajne osmanlijske okupacije. Za razliku od drugih plemićkih obitelji čije je djelovanje na sličan način obilježilo pojedina mjesta pa i čitave dijelove današnjeg teritorija Hrvatske, a kojima je u znanstvenom pa i kulturološkom smislu posvećena znatna pozornost te su na neki način postale simbolima pojedinih gradova ili županija, poput Frankopana, Zrinskih i drugih, o obitelji Janković relativno je malo pisano te je samo iznimno bila predmetom znanstvenog istraživanja. Stoga je još uvijek osnovna literatura i glavno polazište za istraživanje i saznanja o njima članak Julija Kempfa „O grofovskoj porodici Jankovića-Daruvarskih“. Riječ je ujedno i o jedinom dosada cjelovitom pregledu povijesti te obitelji koji je objavljen 1930. godine.
Dvorac obitelji Janković, Biškupci, fotografija, početak 20. stoljeća
Nekoliko se pomaka ipak dogodilo, posebice u novije vrijeme. Ovdje treba istaknuti radove Terézije Balogh Janosné Horváth, mađarske stručnjakinje. Posebno je zanimljiv njezin članak naslovljen „Tko je bio Izidor Janković Daruvarski“, objavljen u Zborniku Povijesnog društva Pakrac – Lipik iz 2008., a 2019. godine izdala je i knjigu Tri domovine Janković vlastela – Hrvatska, Ugarska, Austrija. Od domaćih autora koji su se bavili tom tematikom, tu je Zdravko Palavra s radom „Jankovići Daruvarski“ iz 2013., a od 2016. godine izlazi i multidisciplinarni časopis pod nazivom Zbornik Janković što sadrži znanstvene i stručne radove koji obrađuju širok raspon tema iz područja humanističkih znanosti, a u čijim se izdanjima može naći nekoliko značajnih istraživanja o obitelji Janković i njihovoj ostavštini, poput članka„Kronologija gradnje i stilska obilježja reprezentativnih arhitektonskih zdanja obitelji Janković u Daruvaru“ Staše Popadić. Njezin diplomski rad Naručiteljska djelatnost obitelji Janković u Daruvaru iz 2015. godine također predstavlja značajnu sintezu i polazišnu točku za buduća istraživanja tema vezanih uz naručiteljsku djelatnost obitelji Janković.
U rujnu 2020. godine Muzej grada Pakraca je, u suradnji s Gradskim muzejom Požege, Gradskom knjižnicom Pakrac i Osnovnom glazbenom školom Pakrac, organizirao prvi stručni skup, od nekoliko planiranih u nizu, pod nazivom Tragom Jankovića. Cilj skupa bio je u prvom redu zainteresirati stručnu javnost za temu i upozoriti na postojanje velikog broja nepoznatih činjenica o obitelji koja je odigrala istaknutu ulogu u cjelokupnoj povijesti područja današnje Požeško-slavonske županije. U razdoblju od 24. rujna do 22. studenoga 2020. godine u Zagrebu je u Klovićevim dvorima održana velika izložba Ars et Virtus. Hrvatska-Mađarska: 800 godina zajedničke kulturne baštine na kojoj je bio izložen portret Antuna Jankovića i portretni crtež Izidora Jankovića koji se čuvaju u Mađarskom nacionalnom muzeju u Budimpešti. Značajan pomak u istraživanju i popularizaciji teme predstavlja netom održana izložba u Galeriji Klovićevi dvori naslovljena Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine, realizirana u suradnji s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku i Muzejom Slavonije u Osijeku. Cilj izložbe bio je sintetizirati dosadašnja istraživanja likovne baštine plemićkih obitelji novovjekog razdoblja, a među njima je i plemićka obitelj Janković. Stoga su u sklopu izložbe izložena i katalogizirana dva portreta iz ostavštine obitelji Janković koji se čuvaju u Gradskom muzeju u Požegi.
S obzirom da je obitelj Janković dugi niz godina djelovala na području Slavonije, ali i Mađarske te Austrije, detaljnije proučavanje njihove naručiteljske djelatnosti je izrazito kompliciran proces koji bi se tek trebao sustavno pokrenuti. Uz terenska istraživanja koja bi se temeljito i sustavno trebala provesti na tu temu, istodobno bi trebalo detaljno proučiti sve povijesne izvore, inozemnu literaturu i provoditi stilsko komparativnu analizu umjetničke ostavštine iz svih država nekadašnjeg habsburškog imperija kako bi se došlo do koherentnijih saznanja.
Valja pri tome istaknuti kako je dosada sustavno ponajmanje istraženo vlastelinstvo Stražeman kojim je upravljao Ivan pl. Janković. Premda su se novija povijesno-umjetnička istraživanja osvrnula na pojedine značajne narudžbe u crkvi Sv. Mihaela u Stražemanu, poput fresko oslika i nadgrobnog spomenika, a koja su provele Mirjana Repanić Braun i Vlasta Zajec, i dalje se premalo zna o obiteljskom dvorcu u selu Biškupci u kojem je živio Ivan Janković. O tom dvorcu dosada je jedino pisao Mladen Obad Šćitaroci i Bojana Bojanić Obad Šćitaroci prije dvadeset i tri godine, u monografiji šireg pregleda pod nazivom Dvorci i perivoji u Slavoniji – Od Zagreba do Iloka, Zagreb 1998.
Crkva Sv. Mihaela, Stražeman
Za razliku od brata Antuna, Ivan Janković nije bio sklon politici, ali je bio na značajnim funkcijama pa je obnašao i dužnost podžupana Požeške županije 1770. godine. Prva mu je supruga bila Barbara Ana rođ. barunica Brnjaković iz Iloka s kojom se vjenčao 02. lipnja 1777. godine, a druga Alojzija rođ. grofica Festetić od Tolne iz istaknute loze koju je oženio 1794. godine, a koja je nakon njegove smrti upravljala dvorcem i čitavim posjedom. Iste godine kada se prvi puta oženio, kupio je stražemansko vlastelinstvo koje je potom ostalo u vlasništvu obitelji sve do 1876. godine. Upravo tada dolazi do procvata požeškog kraja čemu su svakako doprinijele povoljne okolnosti koje su zadesile Ivana Jankovića u periodu nakon smrti brata Antuna, zahvaljujući čijem je nasljedstvu postao jedan od najvećih veleposjednika u Slavoniji. Međutim, iako je naslijedio brojna, bogato uređena imanja u Slavoniji i Ugarskoj, dvorac u Biškupcima je ostao njegov dom i omiljeno mjesto, gdje su mu rođena i odrasla sva djeca, što ističe i Julije Kempf.
O izgledu dvorca Janković u Biškupcima svjedoči samo nekoliko fotografija s početka 20. stoljeća i ostaci podruma, temelja, kapija te perivoja. Na temeljima nekadašnjeg dvorca Janković danas se nalazi kuća obitelji Sakoman koja je 1921. godine kupila dio nekadašnjeg vlastelinstva. Do danas nije detaljnije istražena i kontekstualizirana tipologija dvorca, a ni o opremi i unutrašnjem uređenju se ne zna više od onoga što je zabilježio još Julije Kempf koji je u zapisima o obitelji Janković naveo da je dvorac u prizemlju i na prvom katu imao dvadeset pet većih i manjih soba, „…punih krasnoga pokućstva, knjiga i starina“.
U tom kontekstu, potaknuta upravo stručnim skupom Tragom Jankovića, započeta su nova istraživanja povijesti gradnje nekadašnjeg reprezentativnog dvorca u Biškupcima te projekt rekonstrukcije njegove opreme. Stoga su Ivan Roth, mag. hist. art. iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku i potpisnica ovih redova od nedavno intenzivnije počeli raditi na istraživanju povijesnih izvora i arhivske građe o dvorcu, a što će, kako se nadamo, rezultirati novim saznanjima o životu, djelovanju, naručiteljskoj aktivnosti i umjetničkom ukusu obitelji Janković.
