Ime autora: nepoznat

Naziv umjetnine: dvostruki bedem

Smještaj: Šibenik

Vrijeme nastanka: početak 15. stoljeća

Materijal: kamen

Dimenzije: /

Naručitelj ili donator: mletački Senat (dužd Tommaso Mocenigo?)

 

Fortifikacijski element koji se danas najčešće naziva dvostrukim ili dvojnim bedemom nalazi se na sjevernom rubu gradske jezgre Šibenika, na strmim obroncima koji se od tvrđave sv. Mihovila spuštaju zapadno prema obali šibenskog zaljeva. Dolaskom na vlast, Mletačka je Republika svoju posadu smjestila u srednjovjekovnom gradskom kaštelu, već postojećoj strukturi. Iako sličan položaj kaštela nalazimo i u drugim gradovima, primjerice u Omišu, Hvaru ili pak Kotoru, na brdu iznad naselja, samo su u slučaju Šibenika izdvojena sredstva za izgradnju koridora do morske obale. Radi se o četiri do šest metara širokom prolazu između dva visoka obrambena zida, kroz koji je bilo moguće uspostaviti komunikaciju od morske obale prema tvrđavi. Unutrašnji prostor dvostrukog bedema, između uzdužno postavljenih zidova, vrlo je strm budući se primjerice u tom donjem dijelu visina od oko 22 metra savladava u samo 40 metara dužine, a gornji je dio još strmiji.

Nije sačuvan zapis o točnom vremenu izgradnje, no može se smatrati da su zidovi dvostrukog bedema planirano građeni u prvim desetljećima mletačke vlasti u Šibeniku, odnosno da je gradnja dovršena između 1423. i 1425. godine. Također, prema dostupnim podacima, premda je šibenski dvostruki bedem, odnosno prolaz i ‘put spasa’, sve do pada Mletačke Republike bio održavan, on nikada nije doista i korišten za svrhu za koju je izgrađen. Njegova značajka, zajednička još nekim tvrđavama, utvrdama i kaštelima izgrađenim tijekom kasnog srednjeg vijeka i rane renesanse, jest prisutnost ideje tog zasebnog elementa vojne arhitekture u fortifikacijskom sustavu grada. On je omogućavao neometani, izravni prolaz u tvrđavu s mora, bilo u cilju dopremanja pomoći u slučaju opsade ili za povlačenje iz tvrđave u slučaju njenog pada u neprijateljske ruke. Zato se u pisanim dokumentima spominju upravo takvi nazivi: vrata spasa, put spasa, kula spasa, prolaz spasa ili galerija spasa, a taj dio vojne arhitekture, koji je bio posljednja točka u obrani tvrđave i njene posade, smatran je u ranorenesansnoj traktatistici i vojno-graditeljskoj praksi temeljnim i neophodnim elementom plana svake vojne utvrde. Doprinosio je maksimalnoj obrambenoj učinkovitosti i pružao dodatnu sigurnost njenoj posadi prilikom ratnih razdoblja.

Šibenski dvostruki bedem od neprocjenjive je vrijednosti za povijest fortifikacija i arhitekture općenito u Dalmaciji te sigurno u širem kontekstu povijesti fortifikacija Mletačke Republike jer na istočnojadranskoj obali ne postoji primjer tako monumentalnog, po dimenzijama i oblikovno definiranog i u gotovo svim svojim elementima očuvanog puta spasa, a prema poznatim podacima, njegov oblik je jedinstven i među ostalim utvrdama Mletačke Republike.

 

Bibliografija:

D.Bilić, K. Majer Jurišić, J. Pavić, „Dvostruki bedem u Šibeniku – funkcija, valorizacija i prezentacija“, Portal 10, 2019.; L. Beritić, „Obalna utvrđenja na našoj obali“, Pomorski zbornik povodom 20-godišnjice Dana mornarice i pomorstva Jugoslavije 1942-1962, gl. ur. Grga Novak, Vjekoslav Maštrović, Zadar, 1962., str. 217-263.; E. Concina “La transizione“, La fabbrica della fortezza. L’Architecttura militare di Venezia, Verona, 2001., str. 35-73.; J. Ćuzeka, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005.; F. di G. Martini, Trattati di architettura ingegneria e arte militare (oko 1482.), ur. Corrado Maltese, Milano, 1967.; A. Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske, Zagreb, 2009.

 

KMJ