Ime autora: –
Naziv umjetnine: Kaštel Paz
Smještaj: Paz
Vrijeme nastanka: 1570.
Materijal: kamen pješčenjak
Dimenzije: –
Naručitelj ili donator: Messaldo Barbo (vijesti od 1560. – Ljubljana, 1589.)

Na manjem poravnatom platou smještenom na istočnim padinama brda koja se od vrhova Straževice i Tupalice strmo spuštaju prema dolini Boljunšćice, nalazi se naselje Paz. Vizurom naselja na istočnoj strani dominira grobljanska crkva Sv. Vida, dok se na zapadnoj strani, na platou smještenom nad samim naseljem, nalaze ostaci srednjovjekovne i novovjekovne utvrde. Gradnja naselja i same utvrde bila je, pretpostaviti je, uvjetovana pozicijom uz nekoć važnu prometnicu koja je povezivala komunikacijske transverzale dolina Boljunšcice i Borutskog potoka, a čemu vjerojatno može zahvaliti i svoje ime (Pas, Passberg).

U povijesnim se izvorima feudalni posjed spominje od kraja 13. st., od kada njime upravljaju članovi obitelji De Pas, Walderstein, Barbo i u konačnici Auersperg. Danas se na terenu mogu prepoznati tek oskudni građevinski ostaci utvrde. Sudeći prema sačuvanim ostacima i grafici koju je krajem 17. st. u svom djelu objavio J. W. Valvasor, utvrda je u posljednjoj fazi razvoja prerasla u veći kompleks sastavljen od stambenih, obrambenih i gospodarskih zgrada zgusnutih oko manjeg središnjeg dvorišta, dok se na zapadnoj strani otvaralo veće vanjsko dvorište. Na južnoj su strani još uvijek u gotovo originalnoj visini sačuvani vanjski zid zgrade palasa te na nju vezana kvadratna kula. Ostali su zidovi kompleksa znatno slabije sačuvani, a pripadaju manjim gospodarskim objektima na sjevernoj i zapadnoj strani kompleksa. Prilikom provedbe recentnih arheoloških istraživanja otkriveno je kako su unutar struktura objekata iz posljednje faze razvoja inkorporirani građevinski ostaci ranijih razvojnih faza utvrde.

U velikoj pregradnji završne razvojne faze, utvrda je pretvorena u kompleks izraženog rezidencijalnog karaktera, koji je zadovoljavao i gospodarske te obrambene funkcije vlasnika. Kompleksom dominiraju prostrane stambene zgrade i kula koja je, sudeći prema velikim i brojnim prozorskim otvorima, i sama preuzela stambenu, odnosno rezidencijalnu i simboličku funkciju. Kula je strukturno i stilski povezana s reprezentativnom i skladno projektiranom zgradom palasa koja je inkorporirala i stariju kulu, a čija su pročelja artikulirana pravilno raspoređenim velikim prozorskim otvorima s profiliranim natprozornicima. S obzirom na vrijeme gradnje, ovdje su izraženi procesi postupnog gubitka obrambenih funkcija i sve izraženije preobrazbe feudalnih utvrda u izrazito rezidencijalne ili čak ladanjske prostore.

O naručitelju izgradnje završne faze paškog kaštela doznaje se iz teksta uklesanog na kamenu ploču koja se danas nalazi u kapeli obližnjeg dvorca Belaj, a nekoć je bila uzidana nad ulazom u sam kaštel. Natpis glasi: Messald. Barb. 1570 aedificium hoc atieuiss…, iz čega se naslućuje kako je upravo navedene godine dovršena obnova stare rezidencije. Messaldo je utvrdu naslijedio od majke Barbare Wachenstein koja je udajom za Bernardina Barba ovoj obitelji u nasljedstvo donijela pašku utvrdu. Messaldo je svoju rezidenciju imao upravo u Pazu, no dio godine provodio je u Trstu gdje je posjedovao kuću. Međutim, Messaldo je u povijesti ostao zapamćen po krvavoj epizodi kojom je i skončao život. Naime, on je, kao i brojni drugi članovi njegove obitelji, bio zagovornik protestantizma. Čini se, međutim, kako njegovih šest sinova nisu dijelili iste svjetonazore te su zagovarali katoličanstvo. Prijepori oko vjere rezultirali su ubojstvom Kastelmana Barba koje je počinio upravo njegov otac Messaldo. On je nakon toga uhićen i zatvoren u ljubljanskoj utvrdi. Zbog ubojstva osuđen je na smrtnu kaznu odsijecanjem glave, a kazna je izvršena na glavnome ljubljanskom trgu 24. ožujka 1589.

Bibliografija: J. Bianchi, Thesaurus Ecclesiae Aquilejensis. Opus saeculi XIV, Udine, 1847.; J. Bratulić, ur. Istarski razvod, Pula, 1989.; M. Ćutić Gorup, „Članovi obitelji Barbo kao zaštitnici reformacije u Pazinskoj knežiji“, Povijesni prilozi 50. Zagreb, 2016., str. 71–96; C. De Franceschi, „I castelli della Val d`Arsa (3)“, AMSI 16, Parenzo, 1898., str. 152–197; I. Grah, „Izvještaji pulskih biskupa Svetoj Stolici (1592 – 1802)“, Croatica Christiana Periodica 11 (20), Zagreb, 1987., str. 26–68; P. Kandler, „Al sig. Carlo de Franceschi“, L’Istria 26-27 (I), str. 102-106; Ž. Sirk, „Između lava i orla (I): srednjovjekovni gradovi, kašteli i kule Istre i Hrvatskog primorja i njihovi gospodari“, Nova Istra 21 (2–3), Pula, 2002., str. 171–224; J. Višnjić, Izvješće o arheološkim istraživanjima na utvrdi Paz 2015. g., Stručno izvješće, Juršići, Hrvatski restauratorski zavod, 2015; J. Višnjić, S. Pamić, Izvješće o arheološkim istraživanjima na utvrdi Paz 2016. g., stručno izvješće, Juršići, Hrvatski restauratorski zavod, 2016.

JV