Ime autora: nepoznat
Naziv djela: Stara gradska vijećnica
Smještaj: Rijeka
Vrijeme nastanka: 16.-18. stoljeće
Materijal: lomljeni i klesani kamen
Dimenzije: –
Naručitelj ili donator: Gradski magistrat Rijeka

 

Stara gradska vijećnica na Koblerovu trgu, nekad središnjem gradskom trgu Rijeke, ima izvanredan urbanistički značaj. Načelno pravokutnog tlocrta, položena je u smjeru sjever-jug, na sjecištu četiriju ulica, i to tako da je usko glavno pročelje s dvije prozorske osi okrenuto ka Koblerovu trgu, ali je istovremeno u regulacijskoj liniji kuća na sjevernoj strani Užarske, nekad glavne trgovačke ulice Starog grada. Duža pročelja orijentirana su prema ulici Stara vrata, s jednostavnim nizovima prozorskih osi, te Medulićevoj, gdje je nekoliko rizalitnih prigradnji uz glavni korpus. Zgrada je, dakle, s triju strana omeđena javnim prostorom ulice, a tek sa sjeverne spojena sa susjednim kućama te tako čini tanak južni završetak vrlo izduženoga gradskog bloka.

Zgrada je nastala sukcesivnom izgradnjom od prvotne jednokatne stambene kuće iz 15. ili 16. stoljeća, koju je kapetan Baldassare de Dur darovao za gradsku vijećnicu 1532. godine. Tijekom stoljeća doživjela je brojne promjene. Najznačajniji zahvat bila je obnova od 1740. do 1745. prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, a pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu. Pri tome je djelomično iskorišten raniji kameni materijal, a izrađeni je novi reprezentativan ulazni portal. Ubrzo nakon toga zgrada je oštećena u potresu 1750. te je ponovo obnovljena. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njene prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. U njoj se nalazi plemićki klub, Casino patriziale, gdje se organiziraju igre na sreću i javni plesovi, a u dijelu je smještena i Borsa mercantile, trgovačka burza.

Zgrada je služila kao vijećnica sve do 1833. godine, kada se razmatrala njezina obnova i povećanje dodatnim pripajanjem susjednih kuća, za što je projekt izradio gradski inženjer Adam Olf, ali do toga nije došlo. Gradska je uprava preselila u bivši augustinski samostan, a zgrada je prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe, što se zadržalo do danas.

Prostornu organizaciju prizemlja čini jedna velika svođena dvorana, a na katu niz manjih, međusobno povezanih prostorija, kasnije pregrađenih u stanove. Etaže su povezane stubištem koje je smješteno u rizalitnom bloku uz istočno pročelje, zajedno s još nekoliko naknadnih prigradnji. Stubište je kameno, zavojito, s odmorištima na svakom katu, a njegov oblik rezultat je konstantnih improvizacija tijekom 18. i 19. stoljeća. Nadvisuje ga plitak svod s jednostavnom štukaturom.

Unatoč ambijentalnoj i skromnoj arhitektonskoj vrijednosti, stara vijećnica rijedak je sačuvani primjer javne arhitekture 18. stoljeća, i općenito jedna od malobrojnih sačuvanih građevina u teško devastiranom, najužem povijesnom središtu Rijeke.

Bibliografija: G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, sv. 2, Fiume, 1896., str. 45; R. Matejčić, Kako čitati grad. Rijeka jučer i danas, Rijeka, 1988., str. 73-76; P. Puhmajer, K. Majer Jurišić, Stara gradska vijećnica u Rijeci: povijest sjedišta gradske vlasti od najranijih zapisa do 19. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 42, 2018., str. 71-84; G. Viezzoli, Contributi alla Storia di Fiume nel Settecento, Fiume. Rivista semestrale, 11–12, 1936., str. 166.

PP