Ime autora: venecijanska ili venetska tkalačka radionica
Naziv umjetnine: misnica
Smještaj: Biskupijski muzej u Poreču
Vrijeme nastanka: treća četvrtina 18. stoljeća
Materijal: svila, srebro; Vrsta tkanine: Damast gros de Tours i damast gros de Tours lamé
Dimenzije: 102 x 69,5
Naručitelj ili donator: Gaspare Negri (porečki biskup od 1742. – 1778.)

Misnica s grbom porečkog biskupa Gaspara Negrija (Venecija, 20. 4. 1697. – Poreč, 18. 1. 1778) je dio kompleta liturgijskog ruha kojemu još pripadaju stola i manipul. Predmeti su izrađeni od sveukupno tri vrste tkanina koje su konstrukcijom i dekorom vrlo slične te pripadaju grupi svila koje se smatraju radom venecijanskih, ali vjerojatnije venetskih, tkalačkih radionica druge polovice 18. stoljeća. Bočni dijelovi stražnje strane misnice izvedeni su u damastu gros de Tours (tkanina A), a središnja kolona u damastu gros de Tours lamé (tkanina B) od koje je izrađen i komplet dalmatika biskupa Polesinija (1778. – 1819.) iz iste zbirke. Fragment iste svile prišiven je i na gornji dio središnjeg polja prednje strane misnice Gaspara Negrija dok je ostatak izveden u nešto drugačijoj tkanini (tkanina C) iste vrste. Tri tkanine su bojom i konstrukcijom vrlo slične pa se znatne razlike u dekoru na prvi pogled gotovo uopće ne prepoznaju. Na stražnjoj stranici misnice u donjem dijelu središnjeg polja apliciran je vezeni grb biskupa Negrija. Misnica je podstavljena novijom tkaninom bež boje, a istom ukrasnom bordurom kojom su formirana polja na njezinoj prednjoj i stražnjoj strani izvedeni su i križevi na drugim predmetima kompleta – stoli i manipulu.

Damast gros de Tours i damasti gros de Tours lamé od kojih je misnica skrojena izvedeni su svilenim nitima tamnije, zagasito žute boje gotovo iste kvalitete te se osim u dekoru, razlikuju u manjim konstruktivnim elementima. Osnovna razlika odnosi se na dodatnu srebrnu lamé potku. Riječ je o dodatnoj potki u obliku tanke srebrne lamele koja prolazi čitavom širinom tkanina B i C, a vidljiva je samo na mjestima koji su podloga dekoru dok na mjestima na kojima svilena potka oblikuje motive ponire ispod temeljne konstrukcije. Kombiniranjem zagasito žute boje svile i srebrne lamé potke stvoren je efekt blještave površine koja podsjeća na zlato. Upravo zbog toga tkanine iz ove skupine bile su poznate pod talijanskim nazivom semisdoro i omiljene u izradi liturgijskog ruha. Riječ je o većoj skupini tkanina istkanih u tkalačkim centrima na području današnje regije Veneto, a prepoznaju se obzirom na vrlo slične tehničke i konstruktivne elemente kao i zbog jedinstvenog dekorativnog repertoara i motiva koji se učestalo ponavljaju. Danas sačuvani primjeri uglavnom su evidentirani na prostoru sjeverne i sjeveroistočne Italije te istočne obale Jadrana što ide u prilog tezi o venetskom porijeklu. Tkanine ove tipološke skupine tkale su se tijekom druge polovice 18. pa do početka 19. stoljeća, a ovaj konkretan primjer valja datirati u treću četvrtinu 18. stoljeća.

Kompozicija uzorka damasta B je osno simetrična i zauzima čitavu visinu tkanine. U središtu se nalazi dominantni motiv buketa stiliziranog lišća i dvaju ovalnih plodova s nazubljen obodom, nalik stiliziranom prikazu pinije ili čička. U bazi buketa nalazi se cvjetna rozeta s tri reda oblih latica. “Ispod” buketa nalazi se još jedna manja skupina cvijeća i lišća. Sredinom dvaju motiva prolazi os simetrije kompozicije te se njima s desne i lijeve strane nižu identične cvjetne i biljne girlande u “serpentinama” s manjim cvjetnim grančicama. Stanje očuvanosti kompleta je vrlo dobro, veća oštećenja vidljiva su na stoli. Komparativni primjeri dekorom gotovo iste svile datirani u 18. odnosno drugu polovicu 18. stoljeća, sačuvani su u  Chiesa di San Remigio u mjestu Cavasso Nuovo u blizini Pordenonea te u Chiesa della B. Vergine della Salute u Este. Gotovo istog dekora je i tkanina C dok se tkanina A od navedenih znatno razlikuje obzirom na kompoziciju koja je definirana nizanjem vertikalno meandrirajuće cvjetne vitice iz koje naizmjenično s lijeve i desne strane izrastaju stilizirani cvjetni motivi.

Naručitelj ovoga kompleta je venecijanac, porečki biskup Gaspare Negri koji je stolovao biskupijom od 1742. do 1778. godine. Prije nego li je došao u Istru bio je kanonik u crkvi Santi Simeone e Giuda (San Simeon Piccolo) u Veneciji, a za novigradskog je biskupa posvećen 1732. godine. Godine 1742. postaje biskupom Porečke biskupije i na toj poziciji ostaje do 1778. godine. Autor je povijesti porečke biskupije izdane u Poreču 1886. godine pod naslovom Memorie storiche della città e diocesi di Parenzo.

Bibliografija: Neobjavljeno djelo.

IJT