Ime autora: venecijanska ili venetska tkalačka i vezilačka radionica

Naziv umjetnine: Misnica s grbom kardinala Pietra Basadonne (1617. – 1684.)

Smještaj: župna crkva svetih Kancija, Kancijana i Kancijanile mučenika u Lanišću

Vrijeme nastanka: kraj treće četvrtine 17. stoljeća

Materijal: teletta d’argento i čipka pozlaćenim filé nitima

Dimenzije: 98 x 75 cm

Naručitelj ili donator: kardinal Pietro Basadonna (1617. – 1684.)

U župnoj crkvi Svetih Kancija, Kancijana i Kancijanile mučenika u Lanišću, u Istri, sačuvana je misnica izrađena od svilenih tkanina i metalnih čipki nastalih tijekom 17. i 18. stoljeća te s izvezenim grbom kardinala Pietra Basadonne (Venezia, 1617. – Rim, 1684.). Misnica je u Lanišće najvjerojatnije dospjela neposredno nakon izgradnje nove trobrodne neoromaničke bazilike 1927. godine, koju je bilo potrebno opremiti.

Misnica je krojena od dviju vrsta svilene tkanine bez uzorka. Prednjica u cjelini i postrani dijelovi stražnje strane izrađeni su od svilenog tafta boje bjelokosti koji se može datirati u 18. stoljeće, dok je središnja kolona na leđnoj strani izvedena od starije telette d’argento.

Kardinalov grb izvezen je uglavnom pozlaćenim i svilenim filé, tirà i or riant nitima u tehnikama oro posato i canutiglia. U razvedenom štitu grba nalazi se crni dvoglavi orao u čijem je središtu krug podijeljen na osam polja – četiri bijela i četiri plava. Između dvaju orlovih glava nalazi se kruna koja je zbog nastalih oštećenja gotovo neprepoznatljiva. Nad grbom se nalazi crveni kardinalski šešir (galero) s dvama konopcima i šest kićanki koje padaju s njegove lijeve i desne strane. Pietro Basadonna rođen je u Veneciji 17. rujna 1617. godine u uglednoj plemićkoj obitelji Basadonna, dok je po majčinoj strani potjecao iz također istaknute venecijanske obitelji Trevisan. Bio je vrlo široka klasičnog obrazovanja, izvrsno je poznavao grčki jezik, bio je dobar govornik te je tijekom života obavljao niz važnih dužnosti uglavnom u svojstvu diplomata u Carigradu, Madridu i Rimu. Bio je iznimno cijenjen od strane venecijanskog patrijarhata, a vrhunac njegove karijere dogodio se 1673. godine kada ga je papa Klement X. proglasio kardinalom s naslovnom rimskom crkvom Santa Maria in Dominica. Misnica iz Lanišća jedini je za sada poznati tekstilni predmet koji se može povezati s kardinalom Basadonnom. Moguće je pretpostaviti da je misnica bila dio, vrlo vjerojatno nekada cjelovitog, kardinalskog kompleta liturgijskog ruha. Također, valja pretpostaviti da je s obzirom na aplicirani grb, ako je takav komplet postojao, bila riječ o svečanom kompletu koji je naručen neposredno nakon njegova proglašenja kardinalom 1673. godine, a svakako ranije od 1684. godine kada umire. Tomu u prilog ide i datacija osnovnog ukrasa misnice, metalne čipke, u treću četvrtinu 17. stoljeća.

Metalne čipke čine osnovni ukras misnice, a izrađene su od pozlaćenih filé niti istom tehnikom – na batiće i vrlo su sličnih kompozicija no različitih širina te se, s obzirom na način izrade i kompoziciju, mogu datirati u treću četvrtinu 17. stoljeća. Kao mjesto proizvodnje predlaže se Venecija. Najuža metalna čipka prišivena je po vanjskim rubovima misnice (širine 2,5 cm), dok je druga, vrlo slična no šira iskorištena za obrub polja oko vrata (širine 6 cm). Trećom vrstom metalne čipke (širine 13 cm), koja je znatno raskošnija oblikovana su specifična pravokutna polja na prednjoj i stražnjoj strani misnice. Čipke sačuvane na misnici kardinala Basadonne oblika su trake s vegetabilnim uzorkom koji se razvija uzdužno u neprekinutom slijedu. Kompozicijski je najkompleksnija najšira čipka, a čiji se dekor sastoji od uvijene biljne vitice iz koje izrastaju tri vrste dominantnih stiliziranih cvjetova – dva su prikazana frontalno (ljiljan ili iris), dok su njima postrance dva stilizirana cvijeta nalik na plod nara unutar kružnih vitica. Bliski primjeri metalnih čipki nalaze se u zbirci Gandini u Modeni te u muzeju bazilike u Gandinu nedaleko Bergama. Laniškim čipkama kompozicijski su bliske i venecijanske lanene čipke izvedene u skupocjenoj tehnici punto Venezia tagliato a fogliame.

Metalne čipke postale su vrlo popularne među europskom aristokracijom tijekom 17. stoljeća kada su se rabile kao skupocjen ukras svjetovne odjeće i liturgijskog ruha te jednako u dekoraciji svjetovnih i profanih interijera.

Današnji izgled misnice nije izvorni što je vidljivo po načinu na koji su manji komadi čipke rezani i kombinirani s namjerom da se što više skupocjene rukotvorine sačuva i iskoristi u novoj kompoziciji. Moguće je stoga pretpostaviti da su izvorni dijelovi misnice, koja je skrojena u razdoblju od 1673. godine kada je Basadonna proglašen kardinalom i 1684. kada umire, skupocjene čipke, kardinalov grb i teletta d’argento sačuvana u podlozi središnjeg dijela stražnje strane misnice. Zbog dotrajalosti tkanine i čipke misnica je, vrlo vjerojatno tijekom 18. stoljeća, prekrojena nakon čega je dodana nova bjelokosna podloga od svilenog tafta.

Bibliografija:  I. Jazbec Tomaić, „Misnica kardinala Pietra Basadonne (1617. – 1684.) iz župne crkve u Lanišću“, Ars Adriatica,10, 2020., str. 113-130.

IJT