Ime autora: talijanska tkalačka radionica

Naziv umjetnine: Misnica s grbom porečkog biskupa Vicenza Marie Mazzolenija (1731. – 1741.)

Smještaj: Biskupijski muzej u Poreču

Vrijeme nastanka: 18. stoljeće

Materijal: taft moiré

Dimenzije: 110 x 74,5 cm

Naručitelj ili donator: (?) Porečki biskup Vicenzo Marija Mazzoleni (od 1731. do 1741. godine)

U Biskupijskom muzeju Eufrazijeve bazilike u Poreču čuva se liturgijsko ruho izrađeno od tkanina i veza iz 18. stoljeća, s grbovima četvorice porečkih biskupa. Sačuvan je jedan komplet biskupa Pietra Grassija (1718. – 1731.), dalmatika i jedan komplet biskupa Vicenza Marie Mazzolenija (1731. – 1741.), četiri kompleta biskupa Gaspara Negrija (1742. – 1778.) te tri kompleta liturgijskog ruha biskupa Francesca Polesinija (1778. – 1819.).

Misnica biskupa Vicenza Marie Mazzolenija dio je kompleta liturgijskog ruha od kojega se do danas sačuvao još samo pluvijal. Predmeti su izrađeni od istovrsne svile – ljubičastog tafta moiré, te ukrašeni kompletom jednakih bordura. Na leđnoj strani misnice te na krajevima rubnog polja pluvijala aplicirani su grbovi biskupa Mazzolenija izvedeni u obojenom taftu. Nezgrapnost u načinu na koji je biskupski grb apliciran te prethodno rezan ukazuje na njegovo moguće naknadno prišivanje. Dominikanac Vicenzo Maria Mazzoleni rođen je 22. kolovoza 1667. godine u Bergamu, zaređen 1690., a 1727. godine imenovan je nadbiskupom Krfa. Porečkim biskupom postaje 18. lipnja 1731. godine prilikom čega je zadržao svoju nadbiskupsku titulu s kojom se potpisivao u svim dokumentima. Na čelu porečke biskupije ostao je do svoje smrti 16. prosinca 1741. godine.

 Specifična vrsta svile od koje je skrojen porečki komplet je monokromna i bez uzorka no ipak vrlo karakteristična dekora koji je dobiven posebnim postupkom primijenjenim nakon tkanja. Riječ je o efektu presijavanja kojega nazivamo (fr.) moiré (tal. marezzato). Ovim se terminom imenuju tkanine s karakterističnim efektom sjajne površine koja se doima kao da se nijanse iste boje prelijevaju. On je postignut mehaničkim postupkom „peglanja“ dijelova rebraste površine tkanine tkane u nekoj od vrsta konstrukcije tafta dok su drugi dijelovi ostavljeni netaknuti. Na taj način izvorni i „ispeglani“ dijelovi površine reflektiraju svjetlost na različite načine čime se postiže, osobito prilikom kretanja, efekt prelijevanja i presijavanja različitih nijansi svile. Ovakve svile koristile su se za izradu svjetovnih odjevnih predmeta, uglavnom raskošnih haljina, obzirom da su efektima presijavanja na velikim površinama bile posebno atraktivne. Proizvodile su se već tijekom 17., ali najviše tijekom 18. stoljeća. U talijanskim izvorima često se spominje termin moerre ili stoffa marezzata koji je proizašao iz francuske riječi moiré pa se s pravom smatra da je riječ o francuskoj invenciji koju su preuzele i talijanske tkalačke manufakture. S obzirom na način izvedbe ruba, zelenim svilenim nitima tkanima u taftu u širini od 0,5 cm, kao mjesto proizvodnje ljubičastog moiré-a Mazzolenijeva kompleta predlaže se Italija.

Obzirom na širok vremenski period u kojemu je svila Mazzolenijeva kompleta mogla biti izrađena, a što uključuje i razdoblje druge polovice 18. stoljeća, odnosno razdoblje nakon biskupove smrti, nije sa sigurnošću moguće tvrditi je li riječ o izvornoj svili njegova kompleta. Moguće je pretpostaviti da su se grbovi u vrijeme biskupa Mazzolenija nalazili na drugim predmetima te da su zbog njihove dotrajalosti, u vrijeme biskupovih nasljednika tijekom druge polovice 18. stoljeća, aplicirani na novu, sadašnju podlogu.

Bibliografija: neobjavljeno djelo

IJT