Ime autora: Alvise Tagliapietra (Venecija, 1670. – 1747.)
Naziv umjetnine: Raspeti Krist
Smještaj: Oltar svetog Križa, župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Mali Lošinj
Vrijeme nastanka: 1730.
Materijal: mramor
Dimenzije: 175 x 165 cm
Naručitelj ili donator: Šimun Žažević ( Mali Lošinj ?, vijesti od 1720. – prije 1760.)

 

Oltar svetog Križa treći je u desnom brodu župne crkve u Malom Lošinju. Izrađen je od kamena te crnog i bijelog mramora, a lučnu oltarnu nišu flankiraju dva velika korintska stupa povezana polukružnim lukom. Na stipesu oltara je natpis: DONI MDCCXXX SIMON te naknadno, vjerojatno u 19. stoljeću, ubačena pločica s prezimenom GIADROSICH. U niši je križ od crnog mramora, a s njega visi monumentalni korpus umirućeg Krista. Spasitelj je pribijen s tri čavla, a njegovo snažno mišićavo tijelo u bolnom je grču dok mu glava pada na desno rame. Oko bokova ogrnut je perizomom koja beživotno visi uz desnu nogu.

Vrlo je malo pisano o ovoj izuzetnoj umjetnini. Branko Fučić 1990. raspelo atribuira venecijanskom klasicističkom kiparu Bartolomeu Ferarriju (1780. – 1844.). Godine 2009. Damir Tulić raspelo prepoznaje kao vrsno djelo kipara Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. – 1747.), a 2011. o njemu piše opširnu studiju.

Alvise Tagliapietra ugledni je venecijanski kipar čiji je stilski izričaj spojio grandioznost kasnog Seicenta s lirskom notom i gracioznošću venecijanske skulpture prve polovice Settecenta. Njegovo raspelo iz Malog Lošinja nastalo je 1730. godine te prethodi vrlo sličnom monumentalnom raspelu iz venecijanske crkve San Moisè. Njega je 1732., zajedno s mramornom krstionicom te propovjedaonicom naručio župnik Jacobo Caleghari. Izrazita je sličnost u impostaciji korpusa na oba raspela te visokoj kvaliteti obrade detalja, napose lica s majstorski isklesanom trnovom krunom. Alviseova tipologija u prikazivanju raspetog Krista derivirala je iz one njegova učitelja Enrica Merenga (Rheine, 1639.? – Venecija, 1723.), primjerice na liku mrtvog Krista s anđelima iz 1692.-1695., nekada na glavnom oltaru venecijanske crkve San Silvestro, a danas u župnoj crkvi furlanskog mjesta Nimis. Monumentalna jednostavnost lošinjskog raspela oživljena je tek pokojim verističkim detaljem poput vena na Kristovom trbuhu ili krvi iz probodenog boka. Tagliapietrin raspeti Krist iz Malog Lošinja najmonumentalnije je djelo ovakve tipologije među baroknim mramornim skulpturama u Hrvatskoj.

O naručitelju se doznaje iz spisa vizitacije osorskog biskupa Bonaventure Bernardija koji 1760. zapisuje kako je oltar s mramornim raspelom darovao Šimun Žažević iz Lošinja. Isti je donator 1720. dao učiniti drveni oltar svetog Franje Asiškog u staroj župnoj crkvi Malog Lošinja posvećenoj svetom Martinu. Može se pretpostaviti kako je donator bio član bratovštine Presvetog Sakaramenta koja je skrbila o oltaru svetog Križa. Naime, na njemu se izvorno nalazio tabernakul, a što uz arhivske spise potvrđuje i reljefni kalež s hostijom na stipesu oltara. Žažević je mogao naručiti ovu vrijednu umjetninu kod Alvisea Tagliapietre potaknut njegovim impresivnim djelom iz obližnje katedrale u Osoru. Ondje je venecijanski majstor dva desetljeća ranije napravio oltar Sakramenta na kojem se ističe kiparski raskošno oblikovan tabernakul, jedan od najljepših na istočnoj obali Jadrana.

Bibliografija: B. Fučić, Apsyrtides, Mali Lošinj,1990., str. 156-157; D. Tulić, „Fragmenti aktivnosti Alvisea Tagliapietre i njegove radionice“, Zbornik za umetnostno zgodovino, 45, 2009., str. 99; D. Tulić, „Un „Crocifisso“ marmoreo di Alvise Tagliapietra a Lussinpiccolo“, Arte Veneta, 68, 2011., str. 262-267.

DT