Sv. Franjo Asiški i sv. Ivan Evanđelist
Ime autora: Giovanni Comin (Treviso, oko 1647. – Venecija, 1695.)
Naziv umjetnine: Sveti Franjo Asiški i sveti Ivan Evanđelist
Smještaj: Glavni oltar, Franjevačka crkva Majke Milosti na Trsatu
Vrijeme nastanka: 1690. – 1692.
Materijal: mramor
Dimenzije: sv. Franjo: 115 x 31 x 25 cm; sv. Ivan: 116 x 31 x 25 cm
Naručitelj ili donator: Ivan Uzolin ( Zagreb ?, vijesti od 1673. do 1713.)
Kipovi svetog Franje i Ivana smješteni su u niše mramornog oltara podignutog između 1690. i 1692. u svetištu franjevačke crkve Majke Milosti na Trsatu. U lijevoj niši na pravokutnoj bazi stoji sveti Franjo odjeven u redovnički habit te rukama pridržava veliki križ prislonjen uz grudi. Na desnoj strani, u naglašenom je kontrapostu bosonogi sveti Ivan. Odjeven je u tuniku i ogrnut plaštem kojeg nabire ljevicom pridržavajući pritom knjigu. U desnici drži kalež sa zmijom koja podsjeća na neuspješni pokušaj trovanja u Efezu. Naime, kada je svetac napravio znak križa nad čašom u kojoj mu je bilo ponuđeno otrovano vino, toksin je iz nje izašao u obliku zmije. Takva ikonografija sv. Ivana apostola bila je češća u kontinentalnoj Europi 17. stoljeća, dok se je na Mediteranu obično prikazivao s orlom, kao evanđelist.Iako su o raskošnom mramornom oltaru još u prvoj polovici 18. stoljeća pisali lokalni kroničari, primjerice Petar Francetić (1718.) i Claro Pasconi (1731.) te kasnije Paškal Cvekan (1985.) i E. Hoško (2004.), izostala je njegova povijesno umjetnička analiza te atribucija altarističko-kiparskoj radionici. Nju je izvršila Radmila Matejčić 1978. pripisavši oltar, skupa s pripadajućim skulpturama, obiteljskoj radionici Leonarda Pacassija iz Gorizije. Danko Šourek 2012. i 2015. kipove s oltara vezuje uz kipara Paola Callala (Venecija, 1655. – 1725.) i njegovu radionicu. Međutim, mramorne skulpture svetog Franje, svetog Ivana, kao i lik Boga Oca s kerubinima te dva velika anđela na atici djela su kipara Giovannija Comina (Treviso, oko 1647. – Venecija, 1695.) kako je predložio Damir Tulić 2012. i ponovno 2016. godine.
Giovanni Comin jedan je od protagonista mletačke skulpture zadnje četvrtine 17. stoljeća. Njegove su skulpture izrasle na tradiciji najznačajnijeg kipara djelatnog u Veneciji Seicenta, Giusta Le Courta (Ypres, 1627. – Venecija, 1679.). Cominove kipove nastale krajem 1680ih odlikuje neusiljena kretnja, pojednostavljena draperija lomljena u plohe te lijepe i klasicizirajuće fizionomije. Najbolje izveden lik na trsatskom oltaru je sveti Ivan karakteristične gracilne impostacije, majstorski klesane draperije te lica sublimirane ljepote, a usporediv je s Cominovim anđelima na glavnom oltaru iz crkve San Nicolò u Trevisu. Trsatske se skulpture mogu okarakterizirati kao najraniji primjeri mletačke barokne plastike načinjene u mramoru na području Banske Hrvatske.
Naručitelj trsatskog oltara i skulptura je zagrebački sudac Ivan Uzolin kako stoji zapisano na mramornoj komemorativnoj ploči s obiteljskim grbom koja se nalazi uz oltar. Ivan je za gradnju oltara darovao 1000 dukata, a to je učinio iz osobite ljubavi prema Gospi Trsatskoj i svom bratu fra Franji Uzolinu, tadašnjem provincijalu te u tri navrata gvardijanu trsatskog samostana. O donatoru svjedoče i kipovi, osobni zaštitnici donatora Ivana i njegovog brata Franje Uzolina.
Bibliografija: P. Francetich, Tersactvm coronata Deipara Vergine onsigne sive triumphuvs gloriosissimus B. Mariae Virginis Matri Gratiarum, Venetiis, MDCCXVIII (1718.), str. 23; C. Pasconi, Triumphus Coronatae Reginae Tersactensis, signis, prodigiis ubique nitentis, Venetiis, MDCCXXXI (1731.), str. 58; R. Matejčić, „Udio goričkih i furlanskih majstora u baroknoj umjetnosti Rijeke“, Zbornik za likovne umetnosti, 14, 1978., str. 157, 160-161; P. Cvekan, Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci njeni čuvari, Trsat, 1985., str. 128, 130; E. Hoško, Trsatski franjevci: Pet i pol stoljeća služenja Trsatskom svetištu, Rijeka, 2004., str. 171; D. Tulić, „Skulptura i altaristika u vinodolskom kraju u 17. i 18. stoljeću“, u: Czriquenicza 1412., Život i umjetnost Vinodola u doba pavlina, (ur.) N. Kudiš, Crikvenica 2012., str. 99; D. Šourek, Mramorna skulptura i altaristika XVII. i XVIII. stoljeća na području Rijeke i Hrvatskog primorja, (Doktorski rad) sv. I., Zagreb, 2012., str. 43; isti: Altarističke radionice na granici: barokni mramorni oltari u Rijeci i Hrvatskom primorju, Zagreb, 2015., str. 26-47, 37, 94-97, 144-145; D. Tulić, „Kipovi Giovannija Comina na glavnom oltaru franjevačke crkve na Trsatu“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 40, 2016., str. 35-49.
DT