Ime autora: nepoznati altaristi

Naziv umjetnine: Oltar svetog Lovre

Smještaj: crkva svetog Lovre, Šibenik

Vrijeme nastanka: oko 1708. godine

Materijal: višebojni mramor

Dimenzije: 555 x 245 cm

Naručitelj ili donator: Lorenzo Fondra (1664.-1709.)

 

Oltar sv. Lovre je smješten uz sjeverni zid crkve, nasuprot oltaru Gospe od Milosti, a između oltara sv. Paškala i sv. Nikole Tavelića. S obzirom da je nastao po uzoru na onaj nasuprotni posvećen sv. Petru Alkantarskom (danas Gospe od Milosti), oblikovno i dimenzijama slijedi njegovu strukturu. Izrađen je od višebojnog mramora te počiva na dvije stepenice. Središnji dio pravokutnog stipesa krasi barokna duguljasta kartuša flankirana poljima od raznobojnog mramora. Iznad stipesa, a podno oltarne niše s palom, nalazi se kameni depozit ukrašen lisanatim kamenim okvirom  unutar kojeg je ležeća figura djeteta Isusa. Retabl tvore četiri korintska stupa od crvenog mramora od kojih su vanjski postavljeni u stražnji, a unutrašnji u prednji plan. U interkolumniju se nalazi inkrustacija od ljubičastog i žutog mramora. Stupovi nose gređe s naglašenim obratima, a koje se osim vijenca, prekida iznad luka oltarne niše. U osima unutrašnjih stupova segmenti su polukružnog prekinutog zabata na kojima su kipovi Ljubav i Nada, a u sredini se nalazi Vjera. Izvorno je retabl krasila slika Antonija Belluccija s prikazom Mučeništva sv. Lovre, a koja je danas poznata samo s crno-bijele fotografije. Spomenuta je pala izgorjela u požaru 1965., pa ju je nadomjestila suvremena slika s prikazom istog sveca.

Oltar je naručio Lorenzo Fondra (1644. – 1709.), član bogate plemićke obitelji te poznati književnik, povjesničar, diplomat i državnik koji se ubraja među najistaknutije i najznačajnije ličnosti druge polovice 17. te početka 18. stoljeća na području Zadra i Šibenika pa i Dalmacije uopće. Završio je 1662. studij prava u Padovi te je od 1686. godine bio zaposlen kao asistent sv. Oficija i zastupnik franjevačke Provincije sv. Jeronima i Bosne Srebrene. Nakon toga je od 1687. obavljao dužnost fiskalnog zastupnika grada Zadra i Zadarske nadbiskupije, a od 1696. zastupao je i državnu riznicu čitave Dalmacije. Nakon 1698. godine intenzivnije se je posvetio diplomatskoj karijeri. Mletačka ga je Republika poslala u Beč gdje su se vodili pregovori o razgraničenju Venecije i Austrije s Osmanlijskim Carstvom. Godine 1699. istaknuo se je i u mirovnim pregovorima u Srijemskom Karlovcima. Zahvaljujući svojim značajnim pothvatima i dužnostima stekao je i titulu „conte veneto“. Fondra je drugi put boravio u Beču od 1700. do 1701. godine kada je napisao djelo „Bečki dnevnik“, a vjerojatno je tada upoznao i slavnog slikara Antonia Belluccija od kojega je naručio palu za ovaj oltar.

Prema sačuvanom inventaru crkve sv. Lovre u Šibeniku iz 1711. godine, J. A. Soldo 1967. prenosi kako je fiskalni advokat Lovre Fondra dao izraditi oltar svetog Lovre potaknut primjerom Urbana Fenzija, a koji je u istoj crkvi 1704. podigao nasuprotni oltar sv. Petra Alkantarskog. Fondrin oltar kratko spominje i F. Galvani pišući o grbu obitelji naručitelja. Za analizu ove narudžbe ključan je prilog L. Čoralić o životopisu Lorenza Fondre, objavljen 1992. godine. Iz njega se doznaje kako je oltar svetog Lovre bio podignut neposredno prije 1709. kada se spominje u Fondrinoj oporuci. Isti nalaže da njegovi nasljednici nastave voditi brigu o obiteljskom oltaru.

 

Bibliografija: F. Galvani, Il re d’armi di Sebenico con illustrazioni storiche, Venecija 1883., str. 118.; J. A. Soldo „Samostan sv. Lovre u Šibeniku“, Kačić: Zbornik provincije Presvetog Otkupitelja, Split 1967., str. 5-94.; J. A. Soldo, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split 1979., 44.; L. Čoralić „Prilozi poznavanju životopisa zadarskog povjesničara Lorenza Fondre (1644. – 1709.)“, Radovi zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 25, 1, Zagreb 1992., str. 237-241.

AŠ