Ime autora: nepoznati majstor

Naziv umjetnine: Kruna bunara

Smještaj: Bribir (Vinodol)

Vrijeme nastanka: kraj 15./početak 16. st.

Materijal: vapnenac

Dimenzije: 87 x 107 x 107 cm

Naručitelj ili donator: Juraj Divnić (ninski biskup od 1475. do 1530. godine)

Na javnoj površini u središtu Bribira smještena je kamena kruna bunara cilindričnog oblika što je pri dnu sužen. Zaključena je pravokutnim istaknutim rubom zasječenih uglova. Svaka je stranica bunara ukrašena štitom renesansne forme tipa sagomato. Unutar štitova na dvije suprotne strane prikazan je dopojasni lik arkanđela Mihovila s vagom i kopljem kojim pritišće maleni lik vraga vidljiv pri dnu prikaza.  Treći je štit otučen, dok je u onom posljednjem grb s koso položenom gredom koja ga dijeli u dva polja, dok je unutar njih po jedan cvijet. Sa strane grba, u plitkom su reljefu prikazane biskupske mitre pri čemu je ispod lijeve natpis: GOD./ 0000?, a ispod desne: GOD./1901. Podno biskupskog grba je natpis: FRANKOPANI UČINIŠE U KAŠTELU/ A BRIBIRCI PRENESOŠE K OVOM VRTU. Riječ je, očigledno, o obilježavanju  premještanja krune s izvorne pozicije unutar frankapanskog kaštela u Bribiru, prilikom njegova rušenja početkom 20. stoljeća.

Kruna do sada nije bila predmetnom istraživanja, ali se uvijek smatrala materijalnim ostatkom bribirskog kaštela iz razdoblja frankopanske vladavine Vinodolom. Tipološki, kruna pripada skupini gotičkih ostvarenja karakterističnih za mletački teritorij, kao i ostali prostor istočne obale Jadrana, nastalih tijekom 15. i 16. stoljeća. Slične primjere nalazimo na obližnjim kvarnerskim otocima, ali i u susjednim sredinama na kopnu, poput Grobnika, Crikvenice ili Senja. Karakteristike figurativnih reljefa na bribirskoj kruni bunara, kao i tipologija grbova ukazuju da je mogla nastati krajem 15. ili početkom 16. stoljeća. U to je vrijeme ona doista mogla biti izrađena po nalogu nekog od Frankopanskih naručitelja, poput Bernardina koji je obnavljao i modernizirao vinodolske utvrde. No, njezin se heraldički program nikako ne može povezati s Bribirom, kao ni s obitelji Frankopan, pa valja pretpostaviti da je kruna tek naknadno dopremljena s neke druge lokacije. Stoga, dio natpisa na kruni koji glasi „učiniše Frankopani“, treba tumačiti u kontekstu romantizirane historiografije, a ne kao odraz kolektivne povijesne memorije stanovnika.

Grb obitelji Divinić na obiteljskoj palači u Šibeniku (izvor: sibenski.slobodnadalmacija.hr) 

Biskupski grb na kruni pripada šibenskoj obitelji Divnić,  a povezanost ovog predmeta sa Šibenikom potvrđuje i prikaz sv. Mihovila, zaštitnika grada. Obitelj Divnić jedan je od najstarijih šibenskih plemićkih rodova koji se u izvorima spominju  već sredinom 14. stoljeća, najprije u Skradinu, a od 1374. godine u Šibeniku. Članovi obitelji bavili su se gotovo svim vrstama gospodarskih aktivnosti, u posjedu su imali brojna zemljišta, maslinike pa čak i solane. Veliku ekonomsku moć pratio je društveni ugled, a brojni su članovi obitelji obnašali javne dužnosti, bili zapovjednici galija ili pak istaknuti članovi svećenstva. Primjerice Petar Divnić je bio zapovjednik šibenske galije te je zbog junaštva 1500. godine od mletačkog dužda dobio otok Kaprije, kojeg su suvlasnici bili i njegova braća. Nešto kasnije, kao nasljednici obitelji Dragojević, Divnići dobivaju otok Murter. Šimun Divnić istaknuo se u borbi protiv osmanlija pa ga papa Inocent VIII imenuje vitezom uz novčanu nagradu. Navedeni Šimun i Petar su imali još dvojicu braće, Nikolu i Jurja. Nikola Divnić spominje se kao prokurator gradnje šibenske katedrale 1446. godine u ugovoru s Jurjem Dalmatincem, a nešto ranije, 1444. godine su se braća Divnić obvezala o svom trošku podići jednu od kapela u katedrali.

Detalj grba s prikazom sv. Mihovila

Među značajnim članovima obitelji je i Juraj Divnić, ninski biskup od 1475. do 1530. godine, poznat po pismu kojeg je uputio papi Aleksandru VI nakon bitke na Krbavskom polju 1493. godine. Juraj je bio izuzetno aktivan u vjerskom i kulturnom životu Nina, ali i rodnog Šibenika te je zabilježen i kao naručitelj umjetnina. On je 10. kolovoza 1490. godine blagoslovio početak radova na Novoj crkvi u Šibeniku, a 1505. godine darovao je i četiri kaleža s patenama šibenskim crkvama, onoj sv. Dominika, sv. Katarine, sv. Marije te crkvi sv. Marije Magdalene. Jurja je na ninskoj katedri zamijenio nećak Jakov. U 17. i 18. stoljeću javlja se još nekoliko biskupa iz ove šibenske porodice. Šimun Divnić bio je biskup Nina od 1646. do 1649. godine, a nakon toga postao je biskup Feltrea u Venetu. Deodat Marija Divnić bio je krčki biskup od 1778. do 1788. godine, dok je Nikola Divnić bio šibenski biskup od 1766. do 1783. godine.

Uzimajući u obzir navedenu kronologiju i biskupe iz obitelji Divnić, kao i činjenicu da je bribirska kruna bunara nastala krajem 15. ili početkom 16. stoljeća, moguće je pretpostaviti da je njezina izrada vezana upravo za ninskog biskupa Jurja. Izvorno je mogla stajati na nekom javnom prostoru u Šibeniku ili na nekom od posjeda obitelji Divnić te je tek naknadno dopremljena u Bribir.  Pod kojim okolnostima i čijim posredstvom, za sada nije razjašnjeno budući da imamo skromne podatke o povijesnim graditeljskim promjenama na bribirskom kaštelu.

Bibliografija: neobjavljeni rad

IB