Ime autora: Giovanni Laudis (1583. –  1631.)
Naziv umjetnine: Gospa sa sv. Hijacintom
Smještaj: samostan Dominikanki, Šibenik (izvorni smještaj: bočni oltar crkve sv. Dominika, Šibenik)
Vrijeme nastanka: početak 17. stoljeća (do 1631.)
Materijal: ulje na platnu
Dimenzije: 220 x 128 cm
Naručitelj ili donator: Hijacint Tetta (?, 1609. – Poljska, prije 1683.) šibenski plemić

Slika prikazuje Gospu s Djetetom i sv. Hijacintom. Kompozicija je dijagonalna, a Gospa je prikazana gore lijevo kako sjedi u oblacima okružena grupom anđela. Dijagonalna vrpca s natpisom GAUDE FILI IACINTE QUIA ORATIONES TUAE GRATE SUINT FILIO MEO ET QUICQUID AB EO PER ME PETIERIS INPETRABIS (Raduj se, Jacinte, što su tvoje molitve ugodne mojem sinu i što će preko mene biti uslišane.), dijeli nebeski prizor od sv. Hijacinta koji kleči u poluprofilu, položivši lijevu ruku na prsa. Kult sv. Hijacinta proširili su upravo dominikanci u XVII. stoljeću, odmah nakon njegove kanonizacije 1594. godine. Na našoj je obali sačuvano nekoliko pala s prikazima iste teme s nizom scena iz života poljskog dominikanskog sveca. Riječ je o slikama iz dominikanske crkve u Starom Gradu na Hvaru, pali u crkvi sv. Duha na Hvaru te pali što se danas čuva u Opatskoj riznici u Korčuli. Laudisova šibenska slika, zajedno s onom nepoznatog autora iz župne crkve u Jelsi i slike iz riznice dominikanskog starogradskog samostana pripisane Palmi Mlađemu, predstavlja inačicu teme bez dodanih scena iz svečeva života.

Palu je spomenuo još 1890. godine šibenski biskup i povjesničar Josip Antun Fosco (1875. – 1894.) koji je na njoj pročitao potpis Ioannes Audius što se tada nije povezalo s imenom slikara Giovannija Laudisa, a kasnije se podatak zaboravio. Zatim se jedno vrijeme slika smatrala radom Palme Mlađega (1548.-1628.), a onda i Mattea Ponzonea (1583.-1663.) kome je djelo atribuirala Dorothea Westphal 1937. godine. Tek je Kruno Prijatelj (1965./1966.) ispravno pročitao potpis kao IOANNES LAUDIS F. te ukazao da je riječ o dominikanskom slikaru redovniku Giovanni Laudisu, a 2011. godine je o slici pisao i Radoslav Tomić. Kruno Prijatelj je utvrdio da je riječ o kompoziciji koja je identična istoimenoj pali Baldassarea D’Anne u dominikanskoj crkvi u Starom Gradu na Hvaru što ukazuje na korištenje istog predloška, dok je Radoslav Tomić kompozicijski i stilski uspoređuje još i s palom iz starigradskog dominikanskog samostana Palme Mlađega.

Šibenska slika se izvorno nalazila u crkvi sv. Dominika, u bočnoj kapeli na drvenom, rezbarenom i pozlaćenom oltaru koji je danas rastavljen. Prema pisanju Federica Antonija Galvanija na postamentima za stupove bili su grbovi šibenske plemićke obitelji Tetta, ali su danas te baze otučene. Za navedeni oltar, sliku je od Laudisa naručio Hijacint Tetta (1609. – prije 1683.), član ugledne trgovačke i plemićke šibenske obitelji koji se posvetio vojnoj karijeri. Svojim postignućima istaknuo se u Poljskoj te ga je kralj Jan III. Sobieski posmrtno, diplomom od 30. lipnja 1683. godine, imenovao markizom. Sliku s prikazom svoga sveca zaštitnika naručio je za dominikansku crkvu u Šibeniku za koju su naručivali djela i drugi članovi njegove obitelji: brat mu Lovre (1597. – 1662.) i nećak Melkior Tetta (1642. – oko 1713.).

Ova oltarna pala, zajedno s pripadajućim oltarom, predstavlja jednu u nizu značajnih narudžbi plemićke obitelji Tetta koja se brojnim donacijama istaknula u Šibeniku. Giovanni Laudis je za šibensku dominikansku crkvu naslikao ukupno čak tri oltarne pale, što se može tumačiti i činjenicom da je pripadao istom redu. On je u Veneciji naslikao Posljednju večeru za refektorij venecijanske dominikanske crkve te niz poznatih dominikanaca (svetaca i uglednih crkvenih dužnosnika među kojima se nalazi i lik sv. Hijacinta) u sakristiji crkve SS. Giovanni e Paolo. Čini se, stoga, očiglednim da je Hijacint Tetta odabir slikara prepustio šibenskim dominikancima.

Bibliografija: A. Fosco, Folium dioc. Sibinicensis, Šibenik, 1890., str. 96.; A. Dudan, La Dalmazia nell’arte italiana II, Milano, 1922, str. 395.; D. Westphal, „Malo poznata slikarska djela XIV.-XVIII. stoljeća u Dalmaciji“, Rad JAZU 256., Zagreb, 1937., str. 42.; Kruno Prijatelj, „Giovani Laudis u šibenskoj dominikanskoj crkvi“, Peristil 8-9., 1965./1966., str. 115.-117.; I. Prijatelj-Pavičić, Kroz Marijin ružičnjak. Zapadna marijanska ikonografija u Dalmatinskom slikarstvu od 14. do 18. stoljeća, Split, 1998., str. 213.; R. Tomić, „Slikarstvo i skulptura u dominikanskim crkvama u Dalmaciji“, u: Dominikanci u Hrvatskoj, Zagreb, 2008., str. 129. – 160.; R. Tomić, „Crtice o slikama u Šibeniku, Murteru i Marini“, Kvartal VIII., ½, 2011, str. 70-75.

AŠ