Ime autora: Gaspare Diziani (Belluno, 1689. – Venecija, 1767.)

Naziv umjetnine: Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Rozalijom Limskom

Smještaj: crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, Završje

Vrijeme nastanka: 1758. godina

Materijal: ulje na platnu

Dimenzije: 242 x 153 cm

Donator: Pasquale Besenghi (spomen od sredine 18. stoljeća)

Slika s ikonografskim motivom Bogorodice od Ružarija smještena je na drugom lijevom bočnom oltaru crkve Rođenja Bl. Djevice Marije u Završju. Tvoreći piramidalnu kompoziciju na slici su prikazani Bogorodica s Djetetom, sv. Dominik i sv. Rozalija Limska. U sredini nebeskog prostora, lebdeći na oblacima, nalazi se Bogorodica s Djetetom dok su dva klečeća sveca simetrično postavljena ispod njih. Simetriji prikaza pridodaju i anđeli koji krune Bogorodicu, a sjedeći putto u donjem dijelu slike naglašava središnju os kompozicije. Bogorodica u naručju pridržava Dijete, dok lijevom rukom predaje ružarij dominikanskoj svetici Rozaliji Limskoj. Svetica je prikazana kako pognute glave prihvaća ružarij te polaže ruku na prsa. Odjevena je u dominikanski habit, a glavu joj kruni vijenac ruža. Simetrično od Rozalije Limske, prihvaćajući ružarij od Djeteta prikazan je sv. Dominik, osnivač reda dominikanaca i utemeljitelj Marijine pobožnosti sv. Ružarija. Svetac je odjeven u dominikanski habit, iznad glave mu sjaji zvijezda koja podsjeća na njegovo krštenje, a pored njegovih nogu nalazi se ljiljan i knjiga. U donjem dijelu kompozicije, ispod popločene stepenice, prikazan je ljupki anđeo s ljiljanom u ruci, sjedeći na pregršt bogate žute tkanine. Ispod putta nalazi se natpis koji spominje autora Gasparea Dizianija, preciznu dataciju: listopad 1758. godine te naručitelja Pasquale Besenghija:  Gaspar Dicianus in Campo Rusolo S. Galli Venetiarum/ Ex devotione Nobilis Pascalis Besengo anno Redempti/ Orbis MDCCLVIII mensis octobris. Uz lučni format slike smješteno je petnaest vješto izvedenih medaljona u kojima su prikazana otajstva, okružena vijencem ruža. Ikonografija slike prati vjerske utjecaje Mletačke Republike u kojima Marijine pobožnosti postaju dijelom državne promidžbe na perifernim područjima Serenissime. Bogorodica od Ružarija čest je ikonografski prikaz nakon pobjede Venecije nad Osmanlijama u bitci kod Lepanta, a Djevica Marija se poistovjećuje s Mletačkom Republikom kao njezina nebeska zaštitnica. Iako je u ikonografskom motivu Bogorodice od Ružarija uobičajena pratiteljica sv. Dominika zapravo sv. Katarina Sijenska, u ovom prikazu ona je zamijenjena sv. Rozalijom Limskom, iznimno popularnom sveticom u posttridentskoj ikonografiji. Zamjena ove dvije svetice česta je pojava i u mletačkom slikarstvu 18. stoljeća.

Giovanni Vesnaver 1904. godine iščitava natpis sa slike te prenosi informacije o autoru Gaspare Dizianiju, naručitelju Pasquale Besenghiju i godini 1758. u Notizie storiche di Grisignana. Unatoč tome, Antonio Santangelo na djelu ne razaznaje ime slikara te smatra da je riječ o nepoznatom majstoru kojem također pripisuje sliku Sv. Joakim, sv. Ana i mala Marija s glavnog oltara župne crkve u Završju. Razlog tome bili su natpisi na obje slike koji spominju istog naručitelja, plemića Pasquale Besenghija. Radmila Matejčić se vodi tezom koju iznosi Santangelo te pripisuje slike Bogorodica od Ružarija i Sv. Joakim, sv. Ana i mala Marija istom autoru, slikaru Gaspare Dizianiju. Zbog potpisa i datacije Sergio Claut također smatra da su spomenute slike djelo istoga majstora. Međutim, nakon restauracije slike s prikazom sv. Joakima, sv. Ane i male Marije utvrđeno je da je pala djelo nepoznatog venecijanskog majstora Marca Bassija. Komparativnom analizom Višnja Bralić pripisuje Dizianiju slike Bogorodica od Ružarija i Bezgrešno začeće sa svecima također smješteno u župnoj crkvi u Završju. Prema stilskim odlikama Dizianijeva opusa, slika Bezgrešno začeće sa svecima datira u  sredinu 18. stoljeća, jednako kao i pala Bogorodica od Ružarija, stoga možemo pretpostaviti da je za njezinu narudžbu također zaslužan kapetan Pasquale Besenghi. Dizianijeve slike su se prvotno nalazile na oltarima u nekadašnjoj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije od Krunice u Završju. Tek izvještajem novigradskog biskupa Stratica (1776.-1784.) Svetoj stolici 1784. godine saznajemo da je 1782. godine započeta gradnja nove župne crkve u Završju gdje će pale biti prebačene.

Radeći po narudžbi kapetana Završja, Diziani prati konvencionalnija rješenja, naročito u kompoziciji. No, usprkos tomu na slici Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Rozalijom Limskom slikar iznosi utjecaje venecijanskog rokoko-a. Koristeći snažne pastelne boje u varijacijama blijedih i intenzivnih tonova Diziani oblikuje likove i otkriva nasljeđe Sebastiana Riccija (Belluno, 1659. – Venecija 1734.). Višnja Bralić ističe lik Djeteta napetih oblina te prirodna pokreta koje čini jedno od Dizianijevih najuspjelijih Bambina. Također, Bralić posebno naglašava iznimno kvalitetnu izvedbu medaljona s prikazima otajstva sv. Ružarija u kojima Diziani veoma precizno i uspješno prenosi događaj u samo nekoliko poteza kista. Mnogi autori zastupaju mišljenje kako je upravo Dizianijeva izvrsnost dosegnuta u slikanju malih formata.

Svoje prvotno školovanje Diziani započinje kod osrednjeg slikara iz Belluna, Antonia Lazzarinija (Belluno, 1672. – 1732.). Godine 1709. se seli u Veneciju gdje uči kod Gregorija Lazzarinija (Venecija, 1657. – Badia Polesine, 1730.), a potom 1712. godine kod Sebastiana Riccija. Sredinom 18. stoljeća spominje se kao jedan od osnivača Venecijanske akademije, a 1760. i 1766. godine izabran je njezinim predsjednikom. Poznat je po mnoštvu oltarnih pala religiozne tematike i fresko dekoracija izrađenih za palače i sakralne građevine na području Serenissime. O njegovoj uspješnosti govori niz narudžbi u Veneciji i Rimu te putovanja 1717. godine u München i Dresden. Diziani se naposljetku vraća u Veneciju 1720. godine gdje ostaje do svoje smrti.

Naručitelj Dizianijevih pala potječe iz plemićke toskanske obitelji koja se tijekom 17. stoljeća doselila u Istru kada Giovanni Pietro Besenghi (oko 1650. – 1750.?) postaje kapetanom Završja. Pasquale nasljeđuje titulu kapetana te se sredinom 18. stoljeća seli u Izolu i ženi plemkinjom Agnesom degli Ughi. Tamo 1775. godine Pasquale gradi palaču Besenghi degli Ughi koja i danas nosi isti naziv.

Bibliografija:

G. Vesnaver, Notizie storiche di Grisignana, Kopar 1904., str.88.; G. Vesnaver, Notizie storiche di Grisignana, Pagine Istrione III, br. 6, 1905., str. 136-137.; A. Santangelo, Inventario degli oggeti d’arte d’Italia, V. Provincia di Pola, Roma, 1935., str. 98.; R. Matejčić, „Barok u Istri i hrvatskom primorju“, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 560.; S. Claut, „Per Gaspare Diziani: questioni cronologiche e qualche inedito“, Arte Veneta, br. 42, 1988., str. 146-151.; S. Claut, „Gaspare Diziani“, Ornamenta Ecclesiae. Dipinti, oreficeria e paramenti ecclesiali a Motta di Livenza, Motta di Livenza 1988., str. 15.; A. Alisi, lstria. Città minori (1937.), Trst 1997., str. 154, 165.; V. Bralić: P. Lerotić, „Restauratorski radovi na slikama Gaspara Dizianija u Završju“, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, br. 26-27., 2000./2001., str. 139-150.; V. Bralić, „Slikarstvo XVIII. stoljeća u Istri, Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima“, Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, 3, Barok i prosvjetiteljstvo, Zagreb 2003., str. 699.; V. Bralić, „Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Rozalijom Limskom“, Slikarska baština Istre, Zagreb/Rovinj 2006., str. 617-619., kat. 557.; V. Bralić, Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj – slikari, radionice i utjecaji, doktorski rad, Zagreb 2012., str. 235-238., V. Bralić, „Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Rozalijom Limskom“, Sveto i profano: slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj, Zagreb 2015., str. 186-188., kat. 33.

Lara Blažina