Ime autora: Giuseppe Diamantini (Fossombrone, 1621./?/ – 1705.)
Naziv umjetnine: Gospa od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom
Smještaj: glavni oltar, crkva svetog Frane, Zadar
Vrijeme nastanka: između 1669. i 1672.
Materijal: ulje na platnu
Dimenzije: 444 x 208 cm
Naručitelj ili donator: bratovština Gospe od Karmela

Na visokom i relativno uskom platnu prikazana je Bogorodica s Djetetom kako sjedi na povišenom prijestolju s lijeve strane. Ispred baze njezina trona sjedi anđeo koji pjeva i muzicira na lutnji. Na desnoj strani kompozicije kleče sv. Šimun Stock i sv. Tereza Avilska odjeveni u karmelićanske redovničke habite te se, položivši ruku na grudi, obraćaju Mariji. S visina se prema svetačkoj grupi spušta veliki anđeo držeći krunu u svojoj desnoj ruci – iznad Marijine glave, dok u ljevici drži škapulare. Pozadinu prikaza čini složena arhitektonska kulisa, tipična za venecijansko slikarstvo kasnog 16. i gotovo cijelog 17. stoljeća: sasvim lijevo prikazan je taman i monumentalan stup glatke površine, pri vrhu omotan crvenom draperijom, dok se iza središnjeg prizora vidi pilastar ili fragment arhitekture relativno složena tlocrta, no definiran parom kaneliranih polustupova s korintskim kapitelom. Kompozicija Diamantinijeve oltarne pale derivirana je iz famoznog djela Paola Veronesea (Verona, 1528. – Venecija, 1588.), Mistične zaruke svete Katarine, nastalog 1575. godine za venecijansku crkvu Santa Caterina. Po njemu je 1582. godine Agostino Carracci (Bologna, 1557. – Parma, 1602.) izradio grafički list koji je bio izuzetno popularan, vrlo često i dugo korišten te je i sam doživio brojne kopije i replike.

Zadarska je oltarna pala tridesetih godina 20. stoljeća prepoznata kao venecijansko djelo, a na njoj je, u izostanku uvjerljive atribucije, zamijećen vrlo širok raspon utjecaja slikara poput Padovanina (Padova, 1588. – Venecija, 1649.), Pietra Negrija (Venecija, 1628. – 1679.), Francesca Ruschija (Rim, oko 1600. – Treviso, 1661.) i Antonija Fumijanija (Venecija, 1645./?/ – 1710.). Godine 2008. prvi je put iznesen, a dvije godine kasnije i objavljen, prijedlog da je riječ o djelu Giuseppea Diamantinija, slikara iz Fossombronea, udomaćenog u Veneciji i najvjerojatnije učenika Guida Cagnaccija (Santarcangelo di Romagna, 1601. – Beč, 1663). U prilog ove zamisli, uz tretman svjetla, boje i fakturu, govori izrazita sličnost Bogorodice i Djeteta onima na velikom Dijamantinijevu platnu  iz 1680. što se nalazi u Rotondi u Rovigu, a na kojemu je prikazan providur Nicolò Balbi. Velika je sličnost i anđela svirača na zadarskom platnu Dijamantinijevoj slici Judite iz Narodne galerije u Ljubljani. Gospa od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom, iako možda neujednačene zgotovljenosti na svim dijelovima slikane površine te danas u prilično slabom stanju sačuvanosti, važna je za razumijevanje Diamantinijevog stilskog razvoja. Ona označava trenutak u kojem su se u njegovu opusu spojili formativni utjecaji slikara iz Romagne i onih aktivnih u Veneciji, poput Rimljana Ruschija i Venecijanca Pietra Negrija.

Naručitelj glavnog oltara u crkvi svetog Frane u Zadru i, najvjerojatnije, njegove oltarne pale bila je vrlo imućna bratovština Gospe od Karmela koja je osnovana 1615., a ukinuta 1808. godine, za vrijeme francuske uprave. Imala je sjedište u crkvi, a za mramorni oltar Baldassarea Longhene platila je 2.900 dukata. Tijekom ranog novog vijeka u venecijanskoj Istri i Dalmaciji, te općenito na području Stato da Mar, ovakve velike narudžbe uglavnom su bile posljedica kolektivnih napora zajednice – komuna ili bogatih i utjecajnih bratovština. Slikara Giuseppea Diamantinija je za izradu oltarne pale vrlo vjerojatno angažirao Baldassare Longhena, u skladu s venecijanskom tradicijom da naručitelj ugovara posao s jednim majstorom, najčešće drvorezbarom, a kasnije altaristom, te on u podnajam uzima slikare, pozlatare i druge.

Bibliografija: C. Cecchelli (ur.), Catalogo delle cose d’arte e di antichità d’Italia. Zara, Roma 1932., str. 128; R. Tomić, u: E. Hilje, R. Tomic, Umjetnicka bastina zadarske nadbiskupije. Slikarstvo, Zadar 2006., str. 279, kat. 108; N. Kudiš Burić, D. Tulić, „Glavni oltar u franjevačkoj crkvi u Zadru: narudžba bratovštine Gospe od Karmela“, u: Umjetnost i naručitelji, Zagreb 2010., str. 111-124; N. Kudiš Burić, Alcune proposte per Giuseppe Diamantini pittore, u: Arte Documento, 26, 2010., str. 224-229.

NK