Na grafičkom listu što prikazuje procesiju osuđenika Inkvizicije vide se brojni kriminalci, vojnici i redovnici koji u koloni meandriraju po prostranom gradskom trgu. Kako ovaj list pruža uvid u život Lisabona tijekom 18. stoljeća, predstavlja zanimljiv povijesni dokument. Nema posebnu likovnu vrijednosti, a na njemu ne prepoznajemo ni humoristične elemente. Međutim, ova je grafika odlično poslužila da se na zabavan način dočara atmosfera koja vlada u redovima ljudi ispred trgovina koje viđamo u cijelom svijetu uslijed pandemije koronavirusa. Šaljive slike s tekstom koje susrećemo na društvenim mrežama i koje stvaraju njihovi korisnici nazivaju se internetski memi(engl. meme).  Oni su karakteristični medijski sadržaj na Internetu te opći kulturni fenomen digitalnog doba.[1]        

Početkom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća dokidanjem vojne svrhe i omogućavanjem umrežavanja individualnih korisnika nastao je Internet u današnjem obliku. Ova „mreža svih mreža“ danas čini nezaobilazni dio života čak 59% svjetske populacije, a što je omogućila digitalna tehnologija. Internetske baze čine dostupnom ogromnu količinu informacija i omogućuju nevjerojatnu laku razmjenu podataka. Nova dostignuća u znanosti te raznolike vijesti dostupne su u realnom vremenu svugdje u svijetu. Tako se do zbirki najvećih svjetskih muzeja ili cjelokupnih kataloga knjižnica dolazi u tek nekoliko klikova. U pravilu svaki rad na kompjuteru uključuje korištenje Interneta, što često dovodi do višesatnog pregledavanja novosti na portalima i društvenim mrežama. Prevladavajući format zabavnog sadržaja na njima čine memi s kojima se korisnik Interneta susreće na dnevnoj bazi. Njihov sadržaj može biti vrlo općenit i pristupačan širokom broju korisnika, ali ponekad i vrlo specifičan te razumljiv samo njihovom ograničenom broju.  

Sam pojam mem dolazi od grčke riječi mimeme što znači „ono što se oponaša“, a u suvremeni ga je vokabular uveo znanstvenik Richard Dawkins koji je evolucijsku teoriju iz domene biologije proširio na kulturu. Tim se pojmom obilježila bilo koja vrsta  kulturnog fenomena, ideje, stila, umjetničke ili jezične tvorevine čijim se transferom, širenjem i promjenama događa svojevrsna kulturna evolucija. Slično kao geni u biologiji koji se prenose iz generacije u generaciju, mijenjaju i prilagođavaju kroz proces evolucije, tako i memi prolaze sličan proces u evoluciji kulture. Tumačenju pojma naknadno su doprinijeli drugi autori. Tako je jedan od pionira kibernetičke umjetnosti Roy Ascott definirao meme kao jedinice komunikacije u kojima se određeni sklop semantičkih vrijednosti može identificirati. Širenjem je Interneta i rastom uloge društvenih mreža ta riječ ušla u svakodnevni rječnik. Stranice poput 9GAG, Reddit, a potom Facebook, Twitter i Instagram učinili su meme sve popularnijima. Mrzovoljna Mačka, Sarkastični Willy Wonka ili First World Problems samo su neki od najpopularnijih mema koji nas uveseljavaju posljednjih desetak godina te su postali dio popularne kulture.

Zasebna su kategorija mema čija popularnost sve više raste i sve su prisutniji u mainstreamu društvenih mreža, oni koji kao osnovu vizualnog sadržaja imaju klasična ili starija umjetnička dijela. Sličan se sadržaj još ranije rijetko javljao na stranicama poput 9GAG. Međutim značajniji je poticaj dala grupa Classical Art Memes izvorno nastala na Facebooku 2014. godine da bi kasnije zaživjela i na ostalim društvenim mrežama. Time je dodatno potencirana njezina popularnost, a danas je prati oko 5,4 milijuna korisnika.

Slike umjetnika iz 19. stoljeća, renesansnih ili baroknih majstora, srednjovjekovne iluminacije, tapiserije ili prapovijesni artefakti osnova su stvaranja mema. Umjetničko djelo ilustrira ili nadopunjuje tekst koji ga prati. On naglašava specifični vizualni element, gestu ili pak određeni ugođaj i emociju, a ponekad tekst sugerira dijalog između likova na slici. U manjem broju slučajeva tekst izostaje pa se mem svodi isključivo na slikovni sadržaj. On može biti kolažiran kombiniranjem različitih slika više umjetničkih dijela ili sadržaja iz pop-kulture, a moguća je i fotomontaža kojom je originalno djelo izmijenjeno. Primjeri su grčki kip Herkulesa s licem glumca Samuela L. Jacksona iz filma „Pulp Fiction“ ili pak djelo Posljednja večera Leonarda Da Vincija u formi Zoom sastanka.

Portreti osoba iz daleke prošlosti ili mitološke scene predmeti su prema kojima imamo povijesnu ili iskustvenu distancu zbog čega se s njihovim sadržajem teško možemo poistovjetiti. Međutim, putem mema umjetnine postaju životne i aktualne jer se u novom kontekstu omogućuje lakše poistovjećivanje sa svakodnevnim životom i svima dobro poznatim situacijama. Utoliko memi još jednom dokazuju široke mogućnosti interpretacija umjetničkih dijela izvan zadanih povijesnih, ikonografskih ili drugih interpretativnih okvira. Interpretiranje odnosa između vizualnog i tekstualnog sadržaja mema gotovo uvijek rezultira humorom što ih čini zabavnim sadržajem, jednostavnim za konzumaciju. Međutim, odnosi vizualnog i tekstualnog često su višeslojni te omogućuju različite razine čitanja. Pritom veliku važnost ima „pismenost“ konzumenta u temama povijesti umjetnosti, povijesti, suvremene pop kulture, ali i same prakse, trendova i korištenja internetskih mema.

Njihov međusobni odnos može biti obvezujući, što znači da recipijent mora poznavati i razumjeti vizualni i u odnosu na njega tekstualni sadržaj ne bi li u potpunosti iščitao i razumio bit. Memi koji prikazuje raskošno odjevenog bradatog aristokrata označenog riječju „Video“ i mladu ženu u dugoj haljini označenu riječima „The radio star“ moguće je razumjeti tek ako u liku aristokrata prepoznamo engleskog kralja Henrika VIII, ovjekovječenog na brojnim portretima svoga vremena. Jedna od najpoznatijih odrednica njegove biografije je opsesivna želja za muškim nasljednikom zbog koje se ženio šest puta i pritom pojedine supruge dao pogubiti. Među njima je bila Anne Boleyn, prikazana na slici koju je Henrik VIII. dao ubiti 1536. godine, ne bi li se mogao oženiti Jane Seymour. U kontekstu navedenih općepoznatih činjenica lako je prepoznati i referencu na glazbeni hit grupe The Buggles iz 1979. godine pod nazivom „Video Killed the Radio Star“ čime mem poprima crnohumorni ton.

Sličan sklop znanja zahtijeva i mem čiju osnovu čini scena iz filma Captain Phillips u kojoj somalijski gusari nasilno zauzimaju brod. Međutim, somalijski gusar je sultan Muhamed II, a kapetan broda, vidljiv s leđa, na glavi ima krunu bizantskih careva. Izmijenjeni dijalog iz filma „Pogledaj me! Sad sam ja rimski car.“ (u originalu: „Look at me! I’m the captain now“), sada izgovara sultan posljednjem bizantskom caru Konstantinu XI Paleologu. Opće poznavanje povijesti kulture zahtijeva i fotografija starije umjetnice koja u muzeju kopira sliku pri čemu tekst ukazuje na činjenicu da je rimska mitologija nastala kopiranjem grčkog panteona i mitoloških priča.

Glavnina mema s umjetničkim djelima ipak nije toliko zahtjevna prema korisnicima te je odnos tekstualnog i vizualnog sadržaja u labavijoj vezi. Tako se tekstualni sadržaj referira na jedan segment umjetničkog djela, gestu lika ili drugi vizualno lako uočljivi element. Dublje poznavanje sadržaja ili konteksta nastanka umjetnine nije nužno, premda u brojnim slučajevima ono pruža nove razine i drugačiji ton čitanja mema.  

Tako posramljeno lice muškarca koji zaklanja lice rukama i gotovo bolna grimasa ženskog lika na smiješan način dočaravaju zamišljenu reakciju glazbenika Eda Sheerana i Taylor Swift na vlastitu sladunjavu pop-glazbu. Mem se može učiniti znatno smješnijim znajući da su prikazani likovi Adam i Eva s Masacciove freske koji nakon počinjenja iskonskog grijeha u agoniji, velikom sramu i očaju napuštaju Edenski vrt. Na sličan način čitamo i memu s prikazom biblijske priče o Kainovu ubojstvu Abela koja ilustrira svima dobro poznatu situaciju kada roditelji viču i kažnjavaju djecu nakon bratske svađe.

Internetski memi temeljeni na umjetninama zasigurno su specifična pojava čija brojnost nije zanemariva. Samim tim mišljenja o njima mogu biti dvojaka. Oni pomalo pesimističnog ili konzervativnog pogleda na svijet smatrat će ih nepotrebnim izmišljotinama, trivijaliziranjem umjetničkih dijela što ih svodi na parodiju i iskrivljuje njihovo pravo značenje. S druge pak strane bit će onih koji meme vide kao zasebnu formu zabavnog sadržaja koja omogućuje popularizaciju umjetnosti među širom publikom. Kao neku vrstu potencijalnog didaktičkog materijala. U uvjetima kada je suvremena umjetnost iznimno hermetična i teško razumljiva široj publici te kada tradicionalni muzeji i galerije s velikim, nemaštovito prezentiranim zbirkama umjetnina djeluju pomalo zastrašujuće i dosadno, internetski memi mogu biti upravo taj zabavni sadržaj koji će poslužiti podizanju interesa za teme iz umjetnosti kod nove i mlađe publike, primarno orijentirane na sveprisutne društvene mreže.

[1] U tekstu se koristi oblik „mem“ po uzoru na internetsku stranicu Struna. Hrvatsko strukovno nazivlje (http://struna.ihjj.hr/naziv/mem/24950/, posljednji put posjećeno 18. ožujka 2020.). Isti se oblik koristi i u članku Željka Predojevića, „Mudrolije. Internetski memi poslovičnoga karaktera na primjeru mrežne stranice Mudrolije sa Twittera“, u: Etnološka tribina : Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 49 No. 42, 2019., str. 152-172.